Potpisi koji su šokirali Vladu

Pin It

Napori Vlade da uvjere birače u dobrobiti koje donosi predloženi mirovinski zakon nisu urodili plodom i sigurno je konačni rezultat djelovao snagom šoka. Mora se, naime, zaključiti kako narod sve manje vjeruje Vladi. Sve što radi radi po nalozima međunarodnih političkih i financijskih organizacija, a volju i interese puka diskvalificira kao populizam

Iznenađujuće je odjeknula vijest kako je čak 600 tisuća potpisnika stalo pod referendumsku inicijativu sindikata o promjeni mirovinskog zakona nazvanoj "67 je previše". Sindikati se, naime, protive prijedlogu po kojemu bi za odlazak u mirovinu trebalo napuniti 67 godina života, umjesto sadašnjih 65. Pomalo je čudno da su te dvije godine izazvale takvo uznemirenje. Niti su one presudne za položaj umirovljenika niti za stabilnost proračuna.

Računice su vrlo različite, ali ostaje dojam da se one izvode iz apriornog stava, a ne obrnuto: stav iz računice. No, ono što se čini logičnim jest otežano zapošljavanje mladog stanovništva u slučaju produljenja radnog vijeka, što nikako nije u skladu s proklamiranom politikom smanjenja nezaposlenosti, zaustavljanja iseljavanja i demografske obnove.

Za razliku od nekih drugih nesuđenih referenduma za koje nikada nećemo saznati jesu li imali dovoljan broj potpisa, a koji su za svoj predmet imali neka svjetonazorska ili opća politička pitanja, ovaj se tiče osobnih interesa, pa je to jedno moguće objašnjenje ovakvog uspjeha inicijative.

Ali to nikako nije sve. Referendumske inicijative o promjeni izbornog zakonodavstva ili o storniranju Istanbulske konvencije blokirane su zbog navodno nedovoljnog broja potpisa, ali ostao je gorak okus manipulacija i krivotvorenja u konačnom prebrojavanju i kontroli valjanosti potpisa. Ne treba sumnjati kako su ovu sindikalnu inicijativu mnogi doživjeli kao priliku za revanš i za osvetu, kao tuk na utuk.

Dišpet je inače vrlo snažan motiv koji se nikada i nikako ne smije podcijeniti. Vlada je možda dobila na mostu, ali je izgubila na ćupriji. Da je bila benevolentnija prema nečemu što je manje važno, ne bi možda izgubila na nečemu što je zamislila kao glavni reformski projekt.

Predsjednik Vlade Andrej Plenković je, a što bi drugo, dosta pomirljivo izjavio kako inicijativu treba respektirati, uz dodatak da će vidjeti što će Sabor odlučiti. Sabor će vjerojatno nastojati što je više moguće odugovlačiti, možda sve do izbora, ali neće imati puno mogućnosti za izvrdavanje.

Napori Vlade da uvjere birače u dobrobiti koje donosi predloženi mirovinski zakon nisu urodili plodom i sigurno je konačni rezultat djelovao snagom šoka. Mora se, naime, zaključiti kako narod sve manje vjeruje Vladi. Sve što radi radi po nalozima međunarodnih političkih i financijskih organizacija, a volju i interese puka diskvalificira kao populizam.

No, narod uopće ne vjeruje političkim strankama i političarima, pa ni oporbenim, koji su se nezvani pokušali kasno i neuvjerljivo ukrcati u sindikalna kola, iako su ne tako davno bili na suprotnoj strani.

Josip Jović/SD