Svi su krivi, samo ja pak ne

Pin It

I tako, svi su krivi i sve je krivo, samo ne mi, samo ne ja, a baš u tom grmu leži zec. Ne u trideset dana kampanje, nego u cjelokupnoj politici. Kako reče onaj Imoćanin, narod nije okrenuo leđa HDZ-u, nego obrnuto. Ako to ova stranka ne shvati, okrenut će joj leđa i oni preostali simpatizeri koji su joj ovaj put ipak dali glas teška srca.

Rast BDP-a vraća optimizam u redove vladajuće stranke, iako ni sami ne znaju kojim se čudom to dogodilo. Nekoliko dana nakon izbora čini im se kako ni izborni rezulati nisu tako loši, ali ipak ne prestaje potraga za krivcima ili krivicama. Glavni je analitičar nakon pomne i minuciozne analize zaključio kako je glavni uzrok lošeg rezultata „crni labud“, što bi trebalo shvatiti kao metaforu neke slučajnosti ili nesretnog slučaja. No, u životu i u politici ipak nema slučajnosti. Postoji nešto što se zove sudbinom, ali je neki mudrac davno spoznao kako je svaki čovjek kovač svoje sudbine.

Osim "crnog labuda" ponuđen je čitav niz drugih odgovora i objašnjenja: statistika, disperzija glasova, nemotiviranost birača, slab angažman lokalnih dužnosnika i članova najužeg vodstva, opstrukcija medija i Crkve... Eh, da je, rekoše, bilo još samo tisuću glasova, imali bismo pet mandata, kao da bi to promijenilo opći dojam. Da, bilo bi dobro da nije bilo puno lista i kandidata, da je na izbore izišao samo HDZ, zadobio bi stopostotno povjerenje.

To što HDZ-ovi birači nisu izišli na izbore u potrebnoj mjeri tipično je zamjenjivanje uzroka i posljedice. Lokalni dužnosnici nisu zakazali, kao i uvijek su dali sve od sebe, ali narod se ne da krstiti i nije glup, kako reče jedan iz užeg vodstva. Članovi Predsjedništva stranke, a ima ih dosta, reče Plenković, nisu se dovoljno angažirali, a kako i bi kad se predsjednik od njih distancirao. Za medije se ne bi moglo kazati da su bili pristrani u korist opozicije. To se naročito ne može kazati za državnu televiziju koja je možda samo malo pretjerala u korist vladajućih, što može biti kontraproduktivno. A Crkva opet ne može biti kriva za to što se HDZ nekim svojim zakonima posve udaljio od njezina naučavanja.

I tako, svi su krivi i sve je krivo, samo ne mi, samo ne ja, a baš u tom grmu leži zec. Ne u trideset dana kampanje, nego u cjelokupnoj politici. Kako reče onaj Imoćanin, narod nije okrenuo leđa HDZ-u, nego obrnuto. Ako to ova stranka ne shvati, okrenut će joj leđa i oni preostali simpatizeri koji su joj ovaj put ipak dali glas teška srca. Možda joj i nije do vlasti, možda želi, tko zna, izgorjeti na lomači viših ili bogtepitaj čijih interesa i uvjerenja.

Andrej Plenković je personifikacija novog HDZ-a. On je odličan, čak sjajan političar. Naučio je frazu, govori razne jezike, školovani je diplomat, ima stila, djeluje nadmoćno. Mogao bi biti šef bilo koje stranke i premijer bilo koje zemlje. Ima samo jedan problem. Izabrao je krivu stranku, cijeli njegov životopis, moralni i politički profil ima malo veze s ovim ojađenim, radničkim, nezaposlenim, seljačkim, vjerničkim, frustriranim, braniteljskim pukom i njegovom tradicijom. A pokušaj da ga preodgoji isuviše je preuzetan.

Josip Jović/SD