Biblija i nacionalizam

Pin It

Image result for biblija hrvatska

Nacionalizam također ne uči čovjeka da mrzi drugoga. On samo uči prioritiziranju. Isusova zapovijed glasi “ljubi bližnjeg svoga kao samoga sebe”; ona ne glasi “ljudi bližnjeg svoga više od samoga sebe”. Nitko nije dužan izlagati se opasnosti kako bi pomogao neznancu; no pomažući sunarodnjaku, pojedinac pomaže i sebi samome, jer narod, kao i obitelj, postoji u svrhu međusobne potpore i ispomoći

“Progresivni” kršćani smatraju nacionalizam nečim što se ne uklapa u kršćanstvo, u Bibliju, u Isusovu poruku mira i ljubavi; da sve ljude treba jednako voljeti. Reći će da su kršćani “građani svijeta” ili “građani raja”. Tako američki Baptist News Global postavlja pitanje trebaju li Amerikanci biti prvo Amerikanci ili prvo kršćani. Minhenski kardinal Marx je izjavio da se “ne može biti i nacionalist i katolik”.

No time samo otkrivaju svoje nerazumijevanje kršćanstva. Protivljenje nacionalizmu jest protivljenje Bogu i njegovom planu. Odmah nakon Potopa, Bog je stanovništvo svijeta podijelio po narodima. Tako Postanak 10:5 napominje: “Od njih su se razgranali narodi po otocima. To su Jafetovi sinovi prema svojim zemljama – svaki prema svojim plemenima i narodima.” . Neposredno nakon toga slijedi popis predaka naroda i njihovih potomaka. Iz toga je jasno da ne samo da Biblija nije protiv nacionalizma, ona podržava etnički nacionalizam, koji je svakom pravovjernom ljevičaru, progresivcu ili globalistu najmrža zamisao pod svodom nebeskim.

Kada su se ljudi ujedinili u jedan svjetski narod – Postanak 11:1, “Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste” – Bog je ubrzo uvidio njihovu oholost i zlobu, te im pomrsio jezike “da jedan drugome govora ne razumije”. Čovjek je želio jedan narod i jednu kulturu; Bog je želio mnoštvo različitih naroda i kultura, te je čovječanstvo raspršio po svijetu.

Razlog zašto je Bog to učinio jest da bi čovjeka zaštitio od njega samoga. Čovjek, zbog svoje slobodne volje, ima iznimni kapacitet za zlobu. Jedan narod, sa jednom kulturom, bi lako cijelo čovječanstvo povukao u propast ukoliko bi se izopačio. Mnoštvo naroda i kultura osigurava da ako se dio čovječanstva i izopači, cijelo čovječanstvo neće biti osuđeno na vječno prokletstvo. Uvijek će ostati barem malo svjetla.

I sam Potop je bio izazvan pakošću čovječanstva ujedinjenog u jedno. Sa dugim životnim vijekom (900 godina) i jednim jezikom, pretpotopni stanovnici su tvorili ujedinjenu svjetsku kulturu – “globalno selo”. No upravo to je omogućilo da se zlo brzo raširi po svijetu, do te točke da je bilo kakvo ozdravljenje bilo nemoguće, i Bog je bio prisiljen Potopom “izbrisati papir”. Podjela na narode, jezike i kulture djeluje poput karantene ili računalnog firewalla, ograničavajući širenje zla. Iako će svaki narod izroditi svoje vlastito zlo – ta zlo je u ljudskoj prirodi i čovjeku samome – ipak se ta zla neće moći međusobno uzdržavati i poticati. A upravo to se događa u današnjem globaliziranom svijetu.

Politički globalizam je stoga oblik sotonizma. Zvijeri je dana vlast “nad svakim plemenom i pukom, jezikom i narodom” (Otkrivenje, 13:7). Može li ta Zvijer biti u stvari nekakva buduća evolucija Ujedinjenih Naroda? “Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja” – ta izreka bi se mogla primjeniti i obrnuto, “što Bog rastavi, čovjek neka ne sastavlja”. Globalizacija ide protiv Boga i njegovog plana, i izravno je oblik huljenja. Sama Crkva je pala u sotonizam: Papa Franjo je poručio da treba primati migrante. No kršćanski globalizam je duhovni, ne svjetovni; ljudima treba pomoći da žive sa dostojanstvom u mjestu odakle potječu, ne ih presađivati iz mjesta porijekla na novu zemlju. Isus je zapovjedio pokrštavanje svih naroda, ne njihovo uništenje. On je učenicima zapovjedio da idu raznositi Radosnu Vijest svim narodima, ne da sve narode primame u jednu državu.

U stvarnosti, Sveto Pismo izravno uči i podržava nacionalizam. Isus je rekao, “Podajte Caru carevo, a Bogu božje”. (Matej, 22:21) Poslanica Rimljanima uči poslušnost državnoj vlasti: “I one koje postoje, od Boga su uspostavljene. Zato onaj koji se suprotstavlja vlasti protivi se odredbi Božjoj.”. (Rimljanima, 13:2) Upravo je Bog taj koji je postavio granice. Utvrđeni grad je metafora sigurnosti: “Tko će me dovesti do utvrđena grada, tko će me dovesti do Edoma?”. (Psalam 60:11) Sam Bog je tvorac granica među narodima: “Ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu”. (Psalam 74:17) Primanje ilegalnih imigranata je stoga protukršćanski i sotonistički čin.

Stari Zavjet je također vidio imperijalizam, globalizam i multikulturalizam kao nešto zlo. Izraelci su Rimsko Carstvo vidjeli kao nasljednika četiriju carstava (Egipat, Asirija, Perzija, Makedonija) koja su porobila Izrael tijekom njegove povijesti. Sva ta carstva su dijelila ideologiju koja je smatrala da čovječanstvo mora biti ujedinjeno “za vlastito dobro”. Biblija je konzistentno protuimperijalistička, i u Starom i u Novom Zavjetu. Bog Izraelu naređuje da druge narode ostavi na miru, jer je Bog Izraelu kao i drugim narodima odredio granice. U Izraelu samo Izraelac može biti kralj, svećenik ili prorok.

Unatoč ljevičarskim lažima, Hitler nije bio nacionalist. On je bio globalist, koji je želio pokoriti svijet i sve probleme svijeta riješiti putem “više rase”, umjesto da svim rasama i narodima dopusti da kroje vlastitu sudbinu. Iz takvog mesijanizma i uvjerenja u vlastitu mudrost veću od one naroda – toliko očitog kod današnjih liberalnih globalista – su proizašla sva najveća zla nedavne povijesti: kolonijalizam, imperijalizam, nacizam, komunizam. Iskreni nacionalizam nikada ne bi dozvolio npr. kolonizaciju Afrike; kolonijalizam je bio izraz globalizma, slobodne trgovine i krupnog kapitala.

Nacionalizam također ne uči čovjeka da mrzi drugoga. On samo uči prioritiziranju. Isusova zapovijed glasi “ljubi bližnjeg svoga kao samoga sebe”; ona ne glasi “ljudi bližnjeg svoga više od samoga sebe”. Nitko nije dužan izlagati se opasnosti kako bi pomogao neznancu; no pomažući sunarodnjaku, pojedinac pomaže i sebi samome, jer narod, kao i obitelj, postoji u svrhu međusobne potpore i ispomoći. Iz toga proizlazi dužnost prioritiziranja vlastite obitelji pred neznancima, te vlastitog naroda pred strancima.

Toni Šušnjar/priznajem.hr