Srbija kupuje oružje po svijetu, dok MORH može tek u nabavu donjeg rublja i tenisica

Pin It

Srbija se baš skandalizira jer su Hrvati na granici zaustavili grupu oficira Vojske Srbije. Jer su u tim uniformama htjeli na liturgiju u Jasenovac. Naravno da su u Beogradu znali da Hrvatska neće dozvoliti da njihovi oficiri prvi put nakon 1995. paradiraju Hrvatskom pa je riječ o planiranoj provokaciji.

Radi održavanja tinjajuće vatre antihrvatstva. U isto vrijeme kad su oficiri zaustavljeni, srpski predsjednik Vučić uz veliku pompu je pratio vježbu policijskih snaga Srbije.

Upadalo je u oči kako se Vučić pali na topove od 20 do 40 mm, rakete, naoružane policijske helikoptere, novi mitraljez s rotacijskim cijevima tipa Gatling. Opet nekako u isto vrijeme u Zagrebu je obilježavana obljetnica policijskih specijalaca iz Lučkog, gdje je nastupio naš ministar policije Božinović. Izostala je upotreba topova, raketa, Gatlinga jer, jednostavno, hrvatska policija ne posjeduje vojno naoružanje. No već i taj podatak da je u Srbiji policija naoružana poput vojske nešto govori. Nedavne vojne nabavke, kao i najave naoružavanja Srbije do 2022. govore da ona planira u svega nekoliko godina jako ojačati vojsku.

Osim eskadrile MiG-ova 29, modernizacije Orlova, ruskih borbenih helikoptera, kineskih naoružanih bespilotnih letjelica, kupovine francuskih protuavionskih raketa Mistral, ruskih tenkova T-72, u svojim tvornicama, koje je država opet podigla, proizvest će nekoliko stotina oklopnih vozila, VBR-ova velikog dometa, samohodnih haubica. No ono najvažnije slijedi već iduće godine kada se u Srbiji opet uvodi obvezni vojni rok.

Postupno, jer sada planiraju godišnje obučiti oko sedam tisuća ročnika. Uz profesionalnu vojsku od oko 30 tisuća vojnika računaju da će za sedam godina pod oružje, dakle, staviti još 50-ak tisuća obučenih vojnika. Ako znamo da Vučićevi mediji, a to su oni najmoćniji, provode antihrvatsku kampanju, što je kolega iz Jutarnjeg lista lijepo nazvao “mediji – tvornice mržnje”, jasno je da se sugerira da su Hrvati vojni neprijatelji broj 1.

Politički ne, jer to mjesto ipak pripada Albancima. Politički Srbiji taj zasad propagandni rat s RH nije u prvom planu, jer su Amerikanci odlučili nanovo “formirati” zapadni Balkan. Predsjednik Trump odredio je kao provoditelja novog “pax americana” više no iskusnog Matthewa Palmera, kojeg u Beogradu već slave jer je srpski zet i podilazi im izjavom da bi u penziji rado živio između Beograda i Crne Gore gdje ima kuću. Dan uoči njegova dolaska, ne slučajno, srpski mediji lansirali su nevjerojatnu priču, koja je valjda tek patka, a govori o “nepristojnoj šok-ponudi iz Washingtona”.

Prema njoj, u zamjenu za priznanje Kosova, Trump nudi Srbiji eskadrilu od 14 novih F-16, 10 milijardi dolara za infrastrukturu i ubrzan ulazak u EU,najkasnije do 2024. Patka ili ne, činjenica jest da nas je Trump već navikao na nevjerojatne poteze, a da je SAD-u stalo Srbiju oteti iz ruskog zagrljaja. I premda Vučić sada objašnjava kako se moraju naoružavati jer se Hrvatska “strahovito brzo naoružava”, to o Hrvatskoj nije točno. Prvo nam je propala relativno jeftina nabava moćnih izraelskih F-16 pa je osnovano povjerenstvo čudnovatog sastava koje bi trebalo pronaći “nešto”, a na vidiku nisu vojne nabave koje bi bile usporedive s onima u Srbiji. Nedavne i najavljene vojne nabave RH vrlo su skromne. Njemačke Panzer haubice još nisu umrežene, helikopteri Kiowe imaju tek osnovni komplet protuoklopnih raketa Hellfire, izraelske borbene kupole za Patrije kasne, no riječ je tek o osam kupola i nabavi tek po nekoliko raketa Spike.

Premda je HRM dugo i dobro istestirala OOB 31, moderni ophodni brod sagrađen u Brodosplitu i poslala o njemu izvještaj MORH-u u superlativima, narudžbe za gradnju ugovorene serije brodova zastale su u nekoj ladici i nema nastavka gradnje. Primjetno je da su MORH i njegov donedavno ambiciozni ministar Krstičević stali u mjestu.

Nakon propasti izraelskog deala s avionima Krstičević je očito “u kazni” i u Plenkovićevoj Vladi su mu “izbili zube”. A u Beogradu slave. Kad se analizira zadnje tri godine, sad već postaje jasno da su Krstičeviću ionako dali da provodi tek neke “političke” projekte. Dali su mu da digne samopouzdanje vojsci, podigne plaće, odobrili su mu projekt povratka vojske u gradove na granici i Vukovar, ali sve je drugo stopirano. Ideja o povratku obveznog vojnog roka, avioni, stopirani su u trenucima medijske histerije.

MORH sada može organizirati tek nabavu donjeg rublja, trenirki, tenisica, dok jake vojne sustave nitko ne spominje. Za razliku, Srbija nastavlja ozbiljno naoružavanje, o čemu svjedoči i to da u Moskvu za ambasadora šalje Miroslava Lazanskog, koji će organizirati nove nabave. RH po vojnoj opremljenosti tako klizi prema 1991., kada je Srbija bila 10 puta moćnija od nas. Opet za razliku, koliko je našu politiku briga za HV i nacionalnu sigurnost, pokazuje i to što tu temu nije još dodirnuo nijedan od predsjedničkih kandidata.

Davor Ivanković / Večernji list