Doista, zašto plaćati TV pretplatu?

Pin It

Vlasnici televizijskih aparata plaćaju gledanje TV programa distributerima pa nije jasno zbog čega još moraju i nadalje plaćati pretplatu HTV-u. Ta je pretplata neka vrsta poreza zaostala iz vremena kad nije bilo posrednika i kada je državna televizija bila jedina.

Obično ćemo kao odgovor čuti kako je HTV kuća od nacionalnog interesa, ali s obzirom na sadržaj emisija, ona se vrlo malo razlikuje od drugih televizija s nacionalnom frekvencijom.

Druge su im televizije preuzele čak i prijenose reprezentativnih nogometnih i rukometnih utakmica. Jedna od rijetkih emisija koja zavrjeđuje visoko priznanje je "Kalendar", svojedobno žestoko napadan od strane onih koje vrijeđaju činjenice i povijesne istine.

Kvizovi su još donekle gledljivi, iako su i forma i ljudi koji ih vode poprilično potrošeni. Glavne informativne emisije podsjećaju na stari vic o albanskoj televiziji i Enveru Hoxhi. Rijetko u kojem dnevniku nećemo vidjeti premijera, danas Plenkovića, prije Milanovića i tako unatrag, kako se pojavljuje četiri-pet puta. Jednom iz sjedišta EU-a, drugi put s Dubrovačkih igara, treći put sa sajma vina i tako redom.

Reprizirao se i "Peti dan" s temama koje je prekrila prašina. Ovaj (kvazi)filozofski show ide dalje i, umjesto polemičkih rasprava, pretvorio se u ugodno salonsko ćaskanje sličnomišljenika. Kako doznajemo, u tom su se klubu i djeca počela začinjati.

Serija o premijerima sastavljena je od prijateljskih lakiranja likova koji su se smjenjivali u Banskim dvorima, a "Rat prije rata", u kojoj je glavni narator Mirko Galić, direkor HRT-a u vrijeme kad se serija radila, donosi tek općepoznate stvari.

Posebna je priča emisija "Nedjeljom u 2", koja ulazi u dvadesetu sezonu s nedodirljivim autorom, funkcionirajući kao televizija u televiziji. Tamo defiliraju zvijezde "Regiona", primitivni desničari na koje se voditelj obrušava i civilizirani ljevičari kojima ugađa, i uvijek s čeznutljivim pogledom prema Istoku. Taj se Aca Stanković pojavljuje još i s "Vjetrom u kosi", tek toliko da vidimo kako on poput kauboja neustrašivo juri drumovima i livadama učeći usput kako se vrca med.

O da, ima tu i igranih serija. "Novinari" su plošna i iskrivljena slika novinarstva i politike s odvratnom psovkom u svakoj rečenici, dok je "Crno-bijeli svijet" nostalgično sjećanje na JNA, beogradsko-zagrebačke veze i na disco zabave.

Nađe se tu i poneki domaći besmisleni film financiran novcem HAVC-a, za koji također ide dio kolača od pretplate. I, naravno, stoput viđene američke romantične komedije ili komične romanse i horori s puno nasilja radi samog nasilja. Sve u svemu, prava katedrala (zlo)duha koju su građani prisiljeni plaćati.

Josip Jović/SD