Srbi vrijeđaju, a Plenković šuti!

Pin It

Do srpske agresije 1991. ćirilica nije bila veliki problem

»Ćirilićno pismo ne ugrožava većinski narod«, poručuju Milorad Pupovac i njegovi trbuhozborci. Neee, to je još jedna u nizu podvala SNV-a, da ga podsjeća na „načela dostojanstva, slobode i jednakosti” koje mu je “donijelo” i na rane koje mu drži otvorenima.

SNV kampanjom ‘Da se bolje razumijemo’ traži da se skine stigma s ćirilice. "Želimo poslati poruku da korištenje ćirilice u privatnom i javnom prostoru po ničemu ne ugrožava većinski narod. U kampanji ćemo promovirati načela dostojanstva, slobode i jednakosti. Ćirilica je važan dio kulturnog identiteta, a jezična različitost je jedan od temelja Europske unije. Svaka država članica dužna je promovirati upotrebu manjinskog jezika i pisma. Kako dosad to nije bio slučaj, želimo promovirati upotrebu ćirilice, posebno u javnom prostoru, s obzirom da tražimo da se poštuju Ustav, Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, potpisane konvencije i odluke Ustavnog suda", kazao je predsjednik SNV-a Boris Milošević, naglasivši da, bez obzira na odluku vukovarskog Gradskog vijeća o ovom pitanju, srpska zajednica smatra da ćirilica ima svoje mjesto ne samo u tom gradu, nego i u cijeloj Hrvatskoj, pogotovo u mjestima gdje Srbi žive u značajnom broju.

Predsjednik Savjeta SNV-a Milorad Pupovac kazao je da svako pismo u prvom redu služi za međusobno sporazumijevanje, širenje znanja i zbližavanje, a po potrebi i za raspravljanje i sučeljavanje. "Ćirilično pismo, kao jedno od pisama EU nakon ulaska Bugarske, ne bi smjelo u nijednoj državi biti zabranjivano i ograničavano. Svako pismo, unatoč međusobnim razlikama, napravljeno je da povezuje ljude, premošćuje vremena i spaja svjetove. Neki hoće da ćirilično pismo bude pismo neslobode u Hrvatskoj, a ćirilica je uvijek bila i uvijek će biti pismo slobode, baš kao i svako drugo pismo. Slobode da se na njemu piše, da se na njemu čita i da ga se vidi tamo gdje ga se treba vidjeti. Pisma ne čine nedjela, nego ljudi koji se služe pismima. Stoga Hrvatska ne bi trebala ni u kojem svom dijelu predstavljati nešto što nisu druge države, pa da ograničava pravo upotrebe ćirilice, posebno ako je ona važna za cijelu povijest pismenosti Hrvatske i za onaj dio stanovništva koji je srpske nacionalnosti. Zato je ova kampanja prije svega poziv na dijalog kako bismo izbjegavali nesporazume oko svih pitanja pa tako i onih bolnih", kazao je Pupovac (https://www.portalnovosti.com/snv-kampanjom-da-se-bolje-razumijemo-trazi-da-se-skine-stigma-s-cirilice). Još jedna u nizu podvala Milorada Pupovca i SNV-a hrvatskom narodu. Prije svega očito da riječ Hrvatski ne može prijeći preko usta Borisa Miloševića, jer je rekao "većinski narod", nije čak ni imenovao koji je to većinski narod, teško je bilo reći "većinski hrvatski narod".

Kojih li pomirljivih izjava, milina bi ih bilo slušati i čitati da ne znamo o kojim i kakvim ljudima se radi! Ali nažalost veoma dobro iz iskustva znamo! U Hrvatskoj nije postojao problem ćirilice, sve dok nisu krenuli  tenkovi iz Beograda prema Vukovaru, ispraćeni ćirilicom i zasipani cvijećem!  A kada su nakon 87 dana opsade, ispaljenih šest i pol milijuna projektila na kojima su bili ćirilični natpisi, potpuno razorili grad i po njegovim izbušenim fasadama pisali "ovo je Srbija" na ćirilici,  nisu bili ni najmanje tako umilni i pomirljivi.

Čak 30.000 vojnika JNA i četničkih postrojbi sa oko 400 tenkova, stotine minobacača i topova, potpomognuti JNA zrakoplovstvom, protiv 2 500 istinskih heroja,  branitelja s lakim naoružanjem, zaštitara, policajaca i dragovoljaca, zauzeli su razrušeni grad i počeli svoj krvavi pohod protjerivanja, ubojstava, masakriranja, mučenja i silovanja! Točan broj vukovarskih žrtava još uvijek nije poznat. Procjenjuje se da je  poginulo oko 2.500 branitelja, od čega je oko 900 poginulo tijekom samih borbi u Vukovaru, oko 600 je ubijeno  nakon pada grada, a ostalih 1.000 je stradalo u borbama na širem području Vukovara. Ubijeno je 86 djece, od čega je 54 djece bilo mlađe od 10 godina. Oko sedam tisuća osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada ulogorima u Srbiji, što Srbija ne priznaje ni danas 28 godina nakon okupacije Vukovara. Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece. Na stratištu Ovčari pobijeno je  ukupno 260 ranjenika i civila dovedenih iz bolnice. U tri mjeseca u vukovarskoj bolnici liječeno je oko dvije i pol tisuće ranjenika i izvršeno je oko tisuću operativnih zahvata. Na dan pada grada u bolnici je bilo 396 ranjenika i bolesnika. Na bolnicu je padalo dnevno od 70 do 80 granata, a bilo je i dana kada je palo i do 700, pa je medicinsko osoblje preselilo ranjenike i bolesnike u podrumske prostorije. Srbočetnici i JNA nisu poštivali ni međunarodne konvencije humanitarnog prava, jer  im je bolnica koja je trebala biti zaštićena, bila omiljena meta užasnog svakodnevnog granatiranja.

Danas u 2019. godini, 21 godinu nakon mirne reintegracije, kada je abolirano  oko 20 tisuća ljudi, a pretpostavlja se da su abolirani i mnogi koji to nisu trebali biti, dok zločinci mirno žive u Vukovaru, jer ih hrvatsko Pravosuđe nije procesuiralo nemoguć je suživot u Vukovaru i Istočnoj Slavoniji. Milorad Pupovac ne želi da se procesuiraju srpski ratni zločini nad Hrvatima, već opetovano traži samo kažnjavanje zločina nad Srbima, koje naravno preuveličava kao i nepostojeće pokrštavanje 11 tisuća srpske djece, za što nije nikada odgovarao.

Danas Milorad Pupovac nakon svega kaže"ćirilica je uvijek bila i uvijek će biti pismo slobode, baš kao i svako drugo pismo". Koje slobode, za koga slobode? A sadašnji njegov nasljednik, predsjednik SNV-a Boris Milošević kaže "Želimo poslati poruku da korištenje ćirilice u privatnom i javnom prostoru po ničemu ne ugrožava većinski narod. U kampanji ćemo promovirati načela dostojanstva, slobode i jednakosti" naglasivši da "bez obzira na sutrašnju odluku vukovarskog Gradskog vijeća o ovom pitanju, srpska zajednica smatra da ćirilica ima svoje mjesto ne samo u tom gradu, nego i u cijeloj Hrvatskoj, pogotovo u mjestima gdje Srbi žive u značajnom broju".

Znači većinski hrvatski narod treba zaboraviti:

• na nestale, njih 1497 za koje mnogi Srbi znaju gdje su sahranjeni, ali o tome mudro šute

• na dokumentaciju iz Vukovarske bolnice, koju su odnijeli i ne će je vratiti

• trebao bi zaboraviti na silovane žene i djevojčice za koje se ne zna broj koliko ih je uzastopce danima silovano, najmlađa žrtva imala je 6, a najstarija 80 godina.

• trebao bi zaboraviti sve one koji neprocesuirano mirno žive u Vukovaru i rugaju se svojim žrtvama,

• trebao bi zanemariti neprestano stigmatiziranje od strane Pupovčevih NOVOSTI za fašizaciju , ustaštvo i Jasenovac i Pupovčeve objede po svijetu da RH podsjeća na NDH.

• trebao bi zanemariti desetke milijuna kuna kojim iz Proračuna financira upravo SNV i Pupovčeve Novosti da se sprdaju sa hrvatskom himnom "Lijepa naša haubico", s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović...

• trebao bi zanemariti što pišu  o hrvatskoj državi da je, citiram Viktora Ivančića "neizlječivo bolesna, sadistički izopačena, moralno destruirana i, u osnovi, zločinačka".

• trebao bi zaboraviti  Pupovčeve optužbe da je u Hrvatskoj 11.000 srpske djece pokršteno.

• trebao bi zaboraviti i na dr. Ivana Šretera o kojem Milorad Pupovac mudro šuti

• trebao bi zaboraviti na zatiranje kulturnog i vjerskog identiteta , na srušenih, zapaljenih i uništenih 1450 crkava i samostana i ostalih sakralnih objekata i pokradeno kulturno blago,

• trebao bi zanemariti SNV Bulletin kojim svake godine SNV etiketira, označava, stigmatizira,  proziva na stotine osoba, na desetke institucija, medija, sve do parlamentarnih zastupnika, Vlade i predsjednika ili predsjednice. Takvih lista  nigdje u svijetu nema,  što oni sebi dopuštaju. Što to  umišljaju da su iznad svih hrvatskih državnih institucija, da su iznad Ustavnog i Vrhovnog suda? To je pozivanje na javnu hajku,  to su liste za odstrel! Što DORH radi da zaštiti Hrvate od ovakvih prozivki? Gdje je tu Povelja UN-a o ljudskim pravima i Ustav RH, koji kaže;

Članak 22.

Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.

Nikomu se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud"

Je li to SNV paralelna vlast u RH , izigrava li moralni i etički sud?

• trebao bi zaboraviti na balvane, razorene bolnice, tvornice , škole i stambene zgrade

• trebao bi ali ne može, rane su još uvijek otvorene , revno ih stalno otvaraju, a ne pružaju baš ništa da mogu zacijeliti.

SNV i Milorad Pupovac stalno traže prava, pa i prava koja u drugim europskim zemljama nemaju nacionalne manjine, ali pored prava treba imati i obveze, a obveze nikakve nemaju! I one koje bi po Ustavu svaki hrvatski državljanin trebao poštivati, Srbi ne poštuju. Za njih je domovinski rat, građanski rat, a po Ustavu RH, Domovinski rat je temelj na kojemu počiva moderna hrvatska država. Znači da ni osnovnu, temeljnu odrednicu iz Ustava RH ne poštuju.

A od nas traže da se "skine stigma sa ćirilice", "Ako vas netko pita što je “ćirilica u Vukovaru”, prije svega se pozovite na članak 8 Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i jasno naglasite kako je “ćirilica u Vukovaru” protuustavna i protuzakonita." piše Karolina Vidović Krišto

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina

Članak 8.

Odredbe ovoga Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina moraju se tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima.

"Ćirilica je uvijek bila i uvijek će biti pismo slobode, baš kao i svako drugo pismo", reče Milorad Pupovac. E nije, za nas Hrvate nije tek obično pismo, samo zakonska obveza, kako tvrdi Milorad Pupovac, da je,  ne bi onda ćirilične ploče u Vukovaru ni bile razbijene, niti bi napetosti glede ćirilice i dalje trajale. Ćirilica nije samo pismo niti jedino problem zakona. Ona je više od toga; Ćirilica je simbol koji kod Hrvata izaziva otpor i traumatična sjećanja. Jer, prisutnost toga pisma pratilo je srpsku agresiju na Hrvatsku, uz nazočnost ćirilice srušen je i Vukovar, Škabrnja, Ćelije, Voćin Dvor, Sunja i mnoga mjesta i gradovi. U hrvatskom kolektivnom pamćenju živa je slika četnika koji u netom okupiranom Vukovaru pod crnom zastavom urlaju  što će raditi Hrvatima: "Slobodane šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate".

Njihove prijetnje odjekivale su ispod crnoga barjaka s mrtvačkom glavom ispisanoga ćirilicom. Ćirilicom su bile pisane ne samo ratne prijetnje nego i presude. Hrvati su zbog toga i ljutiti na predsjednika Vlade Plenkovića, glede uvođenja ćirilice i potpore koju srpski manjinski saborski zastupnici daju Vladi. Ćirilica i narodnjaci prethodili su i pratili srpske tenkove i četničke postrojbe u napadu na hrvatska sela i gradove. Zato u hrvatskom ratnom sjećanju i jesu simbol agresije na Hrvatsku. Emocije koje i danas kod Hrvata pobuđuje ćirilica jesu osjećaj velike nepravde, ogorčenje i ljutnja ne samo na SNV, nego i na hrvatske institucije i vlast, koja im sve to dopušta! Najviše i upravo zbog Vukovara i u Vukovaru!

Lili Benčik/hrvatski-fokus.hr