Stvara li se kritična masa za rušenje Andreja Plenkovića?

Pin It

Treba li još kazati da je Andrej Plenković magistrirao na jugokomunističkom ideologu Edvardu Kardelju i da je izdanak zlatne komunističke mladeži koja je nakon svojih očeva preuzela vodeće pozicije u aktualnoj hrvatskoj politici.

Kongres Europske pučke stranke koji je predsjedniku HDZ-a i premijeru Andreju Plenkoviću trebao poslužiti kao odskočna daska za njegovu afirmaciju uoči hrvatskog preuzimanja predsjedanja Vijećem Europske unije poslužio je s druge strane kao dobra prilika da se njegov već uzdrmani autokratski položaj unutar Hrvatske demokratske zajednice dodatno oslabi.

Na staljinistički način izbačeni članovi HDZ-a koji su zasmetali čelništvu stranke, a prije svega samom Andreju Plenkoviću uputili su javno pismo sudionicima kongresa EPP-a s namjerom da im skrenu pozornost „na totalitarne i nedemokratske metode trenutnoga vodstva HDZ-a u obračunu s političkim neistomišljenicima“. Na taj način oni su ukazali u vodećoj hrvatskoj političkoj stranci na kršenje temeljnog demokratskoga načela slobode govora i mišljenja što je važna statutarna odrednica ne samo obitelji europskih pučana kojoj pripada i HDZ, nego temeljna stečevina demokracije uopće.

Slučaj osmorice preko noći izbačenih članova HDZ-a zagrebačke organizacije potencirao je krizu kroz koju već nekoliko mjeseci prolazi stožerna hrvatska politička stranka. Izvorište te krize počiva upravo u pomanjkanju demokratskih standarda u funkcioniranju Hrvatske demokratske zajednice. To međutim nije nikakva posebna novost, jer je manje više od smrti predsjednika Tuđmana, stranka funkcionirala onako kako je to odgovaralo aktualnom predsjedniku i njegovoj nedodirljivosti.

Klasičan primjer za to je bio predsjednik HDZ-a Ivo Sanader iza kojega je ostala još uvijek pravosudno neriješena korupcijska hobotnica. Jadranka Kosor je drukčiji primjer jer je nakon Sanadera bila oktroirana, a ne na stranačkim izborima demokratski izabrana predsjednica stranke. Uz epizodu Tomislava Karamarka koji je pobijedio Jadranku Kosor na stranačkim izborima članstvo je opet u slučaju Andreja Plenkovića biralo predsjednika stranke kako se to radi u Sjevernoj Koreji, dakle bez protukandidata. To je bio dodatni primjer da u HDZ-u jednostavno ne postoji demokratska klima jer se članstvo ponaša kao ovce koje je lako prevesti žedne preko vode.

Treba li još kazati da je Andrej Plenković magistrirao na jugokomunističkom ideologu Edvardu Kardelju i da je izdanak zlatne komunističke mladeži koja je nakon svojih očeva preuzela vodeće pozicije u aktualnoj hrvatskoj politici. Još eklatantniji primjer je u tom smislu Zoran Milanović, a kad se radi o očevima onda je tu sveprisutni Vladimir Šeks kao siva eminencija stožerne hrvatske stranke kojega je sam predsjednik Tuđman godinama držao na distanci. Upravo je Vladimir Šeks kao pridruženi član bez prava glasa Predsjedništva HDZ-a zahtijevao ekspresne rigorozne kazne za članove unutarnje mrežne grupe WhatsApp i Viber.

Nevjerojatno je da je je Andrej Plenković istrenirani briselski diplomat uletio u takvu igru i to baš u doba zasjedanja Kongresa Europske pučke stranke u Zagrebu, dajući na taj način inicijativu isključenoj osmorki da raskrinka pred europskim pučanima samog predsjednika stranke i njegovo autoritarno vođenje stranke. Najvažnija činjenica u ovoj aferi jest u tome što je prvi put za Plenkovićevog mandata na njegovu politiku reagiralo obično članstvo, a ne pojedinci u vrhu stranke, poput Davora Ive Stiera, Mire Kovača ili vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave. To je samo potvrda da u članstvu Hrvatske demokratske zajednice ključa i da postoji šire nezadovoljstvo s načinom na koji Andrej Plenković vodi stožernu hrvatsku stranku.

U ove tri godine mandata Andrej Plenković je dao niz primjera da stranku bez obzira što o tome mislili vodeći hadezeovci ali i obični članovi vodi na način koji odgovara njegovim gazdama u Bruxellesu. Najočitije je to došlo do izražaja u njegovom odnosu prema Srbiji i njegovom odnosu prema koalicijskom partneru i vođi instalirane velikosrpske pete kolone Miloradu Pupovcu. Kad je Milorad Pupovac u nizu subverzivnih izjava protiv države u kojoj je parlamentarni zastupnik usporedio Hrvatsku s NDH-a, što je pored niza drugih njegovih izjava bilo dovoljno da se protiv njega pokrene kazneni postupak, Andrej Plenković je kukavički zatražio od Pupovca da se suzdrži od izjava koje dižu napetost u javnosti. Iz aviona se vidi da Milorad Pupovac koji na svojoj savjesti ima i moralnu odgovornost za mučko ubojstvo humanitarca dr. Ivana Šretera djeluje u duhu Memoranduma 2 SANU podrivajući stabilnost Republike Hrvatske u provođenju velikosrpske politike koje se službena Srbija još uvijek nije odrekla.

Plenkovićeva svojedobno faraonska izjava "mogu što hoću" stvorila je konačno stranačku reakciju kojoj je posljednji izraz slučaj isključene osmorke zagrebačkih hadezeovaca. Nema dvojbe da će postojeći trend imati utjecaja na predstojeće predsjedničke izbore u kojima će, iako HDZ službeno podržava kandidaturu sadašnje predsjednice, značajan broj protestnih glasova ići drugim kandidatima desnog centra.

Još je važnije da će ovaj pokret otpora protiv Andreja Plenkovića doživjeti klimaks na unutarstranačkim izborima koji više ne će sličiti na sjevernokorejski model po kakvom je Andrej Plenković izabran za predsjednika HDZ-a. I konačno, što je i najvažnije, na jesen iduće godine po svemu sudeći Andrej Plenković ne će voditi HDZ u izbornu bitku za još jedan mandat, jer prethodna dva izborna ciklusa, predsjednički i unutarstranački trebali bi riješiti sudbinu vodeće hrvatske političke stranke, ali i sudbinu same demokracije u Republici Hrvatskoj.

Vjekoslav Krsnik/HRsvijet