Nastavak muke prof. Krešimira Mihajlovića - senzacionalna sudska trakavica još uvijek traje

Pin It

Image result for krešimir mihajlović

Ovoga petka 31. siječnja 2020. na Općinskom sudu u Vukovarskoj ulici u Zagrebu, u sobi 501 u 14:00 sati, nastaviti će se opće društvena pojava tragičnih sudskih trakavica suđenja hrvatskim braniteljima. Trebala bi to biti prvorazredna medijska senzacija. Sudi se opet, ne zna se više ni koji puta po redu, na sudskom ročištu bivšem ravnatelju Osnovne škole Petar Zrinski u Zagrebu profesoru Krešimiru Mihajloviću.

Traje to već desetak godina, kad se tuženi usudio svojim đacima ukazati na nepravdu koja se kukavičkom političkom izdajom i medijskim linčem obrušila protiv zatočenika Haškog suda generala Ante Gotovine i Mladena Markača.

Što je početna senzacija? Prije svega to, što je postalo već uobičajeno da se ročišta u predmetu protiv tuženog prof. Krešimira Mihajlovića održavaju gotovo redovito petkom, kad mediji i javnost nemaju mogućnost neometanog pristupa u Sud, jedino uz posebnu pisanu najavu i ishođenje odobrenja. Tako se dodatno uveseljavaju oni kojima je taj sudski postupak zanimljiv zbog postupaka prema još jednom hrvatskom branitelju kojeg se suptilno i sistematski pokušava već godinama uništiti.

Zašto još i nadalje senzacija? Pa i zbog postupaka same ravnateljice škole, učiteljice Mirjane Jermol, koja zastupa instituciju Osnovne škole Petar Zrinski, dolazeći na sva ročišta, pokušavajući tako dati kredibilitet tužbi koja bi bila bespredmetna da živimo po nekim drugim, pravednijim, poštenijim i civilizacijski moralnijim načelima. Naime, priča počinje kad je krenulo medijsko klevetanje s nakanom rušenja ravnatelja prof. Krešimira Mihajlovića u školi u Krajiškoj ulici u Zagrebu, zbog školskog plakata sa slikama hrvatske zastave, generala Ante Gotovine i Mladena Markača, s natpisom "Hrvatski mučenici - od pobjede preko istine do pravde". Tada je poslije moralne drame, u postupku reizbora za ravnatelja, nažalost eliminiran prof. Krešimir Mihajlović. Potom mu je uskraćeno pravo na zamjensko mjesto nastavnika u školi. Po kratkom postupku, izbačen na ulicu, protjeran na burzu rada, dugo godina bez zaposlenja, ugrožen egzistencijalno, on i njegova višebrojna obitelj.

Slijedi kandidiranje učiteljice Mirjane Jermol na mjesto ravnateljice škole, a 2016. godine slijedi i njezin reizbor. Sve to puno je upitnih detalja i dokumenata koji ne govore o besprijekornosti njezina izbora za ravnateljicu. Najbitnije, dotična Mirjana Jermol bila je predsjednica Školskog odbora, koji je raspisao natječaj za mjesto ravnatelja poslije izbacivanja prof. Krešimira Mihajlovića. Zar je slučajno na tom natječaju baš ona Mirjana Jermol izabrana za novu ravnateljicu? Naime, Mirjana Jermol, bila je tada predsjednica Školskog odbora i de facto raspisala je natječaj – sama za sebe. Moralno pa i zakonski upitno, sudjelovala je u postupku glasovanja u kojem je ona sama bila izabrani kandidat. I konačno još najzanimljivije, drugi kandidati nisu bili ni pozvani na razgovor! Odlučio je tako Školski odbor, kome je izabrana nova ravnateljica bila do tada na čelu. Tako je Jermol nekim čudom bila inkarnirana u odlučujućem trenutku, istovremeno kao šef na dvije najvažnije školske funkcije. Divnog li obrazovnog sustava, zakonitosti i moralnosti Školskog odbora koji je donio takve pravno upitne odluke. Kako to da se time nije bavila inspekcija Ministarstva? A zakazalo je i istraživačko novinarstvo koje inače rešeta po ministrima, a zar ne bi bilo zanimljivo spustiti se i na niže razine obrazovnog sustava? Tek toliko da postane vidljivo kakve moralne 'veličine' odgajaju naše najmlađe naraštaje.

Prošlo je nešto manje od 10 godina kako su u OŠ Petar Zrinski ravnatelja prof. Krešimira Mihajlovića izbacili na ulicu, bez zamjenskog posla i plaće, dok se Mirjana Jermol samoustoličila na mjestu ravnateljice. U studenom 2016. godine bio je reizbor ravnatelja. Ma kakav reizbor? Dogovorili se oni u školi, pa donijeli odluku da se na razgovor za ravnatelja ne zove niti jednoga protukandidata! Za svaki slučaj, kako ne bi netko pokušao narušiti ovu dogovorenu idilu. Nadležno Ministarstvo znanosti i obrazovanja uredno je zažmirilo i prešutjelo taj cirkus te je tako stara-nova ravnateljica ostala u svojoj već uhodanoj fotelji. Zanimljivo, čak i to, ta je talentirana gospođa, položila stručni ispit (u veljači 2001.), nekoliko mjeseci prije nego što je uopće diplomirala na Učiteljskoj akademiji (u svibnju 2001.)? Ups, kakvo je to novo učiteljsko dostignuće? Kako to nije zapelo za oko onima koji utvrđuju ispravnost dokumenata u školstvu? Nisu li stoga još čudnije ravnateljske vještine osobe, koja istovremeno predsjeda Školskim odborom i sama-sebe potvrđuje za ravnateljicu škole. Na sve to ukazivao je izbačeni prof. Krešimir Mihajlović. No, svi su u nadležnom ministarstvu ostali i gluhi i nijemi. Tipična, rekli bi, hrvatska posla. No zato slijedi osvetnički sudski postupak, škole protiv bivšeg ravnatelja, kojim bi nepoćudnog hrvatskog branitelja prof. Mihajlovića trebalo konačno dokrajčiti.

No, kad bi pred fokusima objektiva o svojim načelima i moralnim zasadama konačno progovorila sama ravnateljica Mirjana Jermol, bilo bi to zanimljivo našoj zaboravljivoj javnosti. Vrijedilo bi dočekati izjave pred kamerama, u kojem bi ravnateljica mogla pojasniti nizanku desetgodišnjih čudnih sudskih okolnosti i zašto se Krešimir Mihajlović uopće progoni. S početnim pitanjem, kako je uopće ona Mirjana Jermol postala ravnateljica. Bio bi to minimum onoga što očekuje dio javnosti koji poznaje slučaj prof. Mihajlovića, kao i roditelji djece koja su nekoć pohađala Osnovnu školu Petra Zrinski u Zagrebu. Jedno od pitanja koje bi se moglo postaviti pred Općinskim sudom u Zagrebu, a svakako bi zbog cijelog slučaja bilo zanimljivo, jesu li generali Gotovina i Markač i dalje nepoželjni u školi u kojoj je ona ravnateljica? Što se danas o generalima Gotovini i Markaču uči u njezinoj školi, znaju li djeca da je predhodni ravnatelj škole upravo zbog zalaganja za istinu o Domovinskom ratu izgubio zaposlenje.

I ono ne manje bitno, kakav je sadašnji ravnateljski ugovor Mirjane Jermol, hoće li i ona poslije svog mandata završiti na ulici i na burzi? Sadrži li njezin ugovor ikakvu ugovornu obavezu, možda otpremninu, ili će i ona morati vraćati izgubljene osobne dohotke? Primjerice, jeli moguće da i poslije njezinog mandata Školski odbor odluči kao u slučaju predhodnika Krešimira Mihajlovića? Ili će ipak ostvariti pravo da poslije ravnateljstva, kao učiteljica razredne nastave, mirno nastavi predavati i dočeka svoju mirovinu?

Želimo vjerovati da će barem neke tv-kamere i fotoaparati nastaviti ovaj istraživački zadatak.

Damir Borovčak