Rijeka obasjana krvoločnom zvijezdom petokrakom – ponizila je sebe, a posredno i Republiku Hrvatsku

Pin It

Rijeka, obasjana krvoločnom zvijezdom petokrakom, zapravo je otvorila vrata svemu iščašenom na političkoj i kulturnoj sceni Hrvatske i Europe. Da nije pogubno, bilo bi samo sramotno, za hrvatsku i europsku kulturu!

“Danas čitam reakcije naroda na brojnim portalima, ohrabrena njegovom zdravom dioptrijom i pameti, jer u općem zgražanju nad spomenutim događajem prepoznajem zdravi duh i jasno razlikovanje kulture od redikuloznosti. Osobno držim da Ministrica kulture snosi odgovornost za ovakovu veleizdaju hrvatske kulture i povijesti. Jer intervenirati u tekst znamenite arije U boj u boj, iz opere Nikola Šubić Zrinski nije mirotvorni apel već oskvrnuće umjetničkog djela i povijesne točnosti. Nije Zrinski bio agresor, već junak, baš kao i naši branitelji. Tada, kao i u Domovinskom ratu branili smo se od napadača. Ovako ispada da se i tih junačkih povijesnih činjenica moramo stidjeti. Usprkos svim orkestriranim nastojanjima i zločinačkim izdajama Hrvatske u razdoblju nakon obrambenog Domovinskog rata ja sam ponosna Hrvatica na svoju Domovinu i sve one koji su je ostvarili i koji joj pridonose. To zapravo i nije za isticanje. Jer nas je u Hrvatskoj mnogo koji isto osjećaju, jer voljeti svoj dom, jezik, kulturu i baštinu je normalno”, ističe dr. sc. Vini Rakić u komentaru za hu-benedikt.hr.

Komentar dr. sc. Vini Rakić pročitajte u cijelosti:

Sinoć sam gledala prijenos svečanog otvaranja kulturne manifestacije kojom se slavi Rijeka, nositeljica titule Grada europske prijestolnice kulture. Rijeka-Luka različitosti. Gledala sam nijema od užasa. Pitala sam sebe jesam li primitivna i dementna, koja više ništa ne razumije u kulturi i umjetničkim izričajima suvremenoga svijeta. Gdje je nestao čovjek? Ponosni čovjek, erudita, patriot, inteligent, humanist?

S kojim pravom Rijeka uzima sebi slobodu predstavljati Hrvatsku, njezinu baštinu i duh naroda u ime slavljenja različitosti. Cijeli scenarij manifestacije koji se odvijao u hrvatskom kazalištu Ivana pl. Zajca bio je sve osim doličnog otvorenja. Voditeljski par, jedna voditeljica ženskog roda u ženskoj odjeći i jedna voditeljica “dva u jedan“ muškog roda s perikom duge kose i u svečanoj čipkastoj dugoj haljini bili su odmah udar na sve što je normalno. Zatim se pojavila s pozdravnom riječi neka osoba s instalacijom lučke dizalice na ramenima koja je trebala imati funkciju ukrasnog broša čime je odmah nametnula otklon zdravom poimanju lijepoga i umjetničkoga.

Rijeka, obasjana krvoločnom zvijezdom petokrakom, zapravo je otvorila vrata svemu iščašenom na političkoj i kulturnoj sceni Hrvatske i Europe. Da nije pogubno, bilo bi samo sramotno, za hrvatsku i europsku kulturu!

Ponizila je sebe, a posredno i Republiku Hrvatsku. Uvjerena sam kako su čak i brojni uzvanici jedva prikrivali odbojnost i pitanje koje su sebi upućivali: jesam li ja normalan da ovome plješćem?

Danas čitam reakcije naroda na brojnim portalima, ohrabrena njegovom zdravom dioptrijom i pameti, jer u općem zgražanju nad spomenutim događajem prepoznajem zdravi duh i jasno razlikovanje kulture od redikuloznosti. Osobno držim da Ministrica kulture snosi odgovornost za ovakovu veleizdaju hrvatske kulture i povijesti. Jer intervenirati u tekst znamenite arije U boj u boj, iz opere Nikola Šubić Zrinski nije mirotvorni apel već oskvrnuće umjetničkog djela i povijesne točnosti. Nije Zrinski bio agresor, već junak, baš kao i naši branitelji. Tada, kao i u Domovinskom ratu branili smo se od napadača. Ovako ispada da se i tih junačkih povijesnih činjenica moramo stidjeti. Usprkos svim orkestriranim nastojanjima i zločinačkim izdajama Hrvatske u razdoblju nakon obrambenog Domovinskog rata ja sam ponosna Hrvatica na svoju Domovinu i sve one koji su je ostvarili i koji joj pridonose. To zapravo i nije za isticanje. Jer nas je u Hrvatskoj mnogo koji isto osjećaju, jer voljeti svoj dom, jezik, kulturu i baštinu je normalno. A bolesno nikada ne može pobijediti ustrajnost svevremenske i univerzalne normalnosti.

Zato na ovaj barnumski, riječki cirkus treba gledati kao na incident. Jedino ne razumijem da hrvatska vlada i državne institucije povremeno zaborave gdje žive, kojim jezikom govore, od kojeg su naroda izabrani i financirani.

I da se na kraju vratim riječkoj manifestaciji različitosti citatom G. Orwela iz Životinjske farme: „Sada je bilo jasno što se promijenilo u izgledu svinja. Pogled životinja koje su stajale napolju klizio je od svinje do čovjeka, od čovjeka do svinje, i ponovo od svinje do čovjeka; ali, već je bilo nemoguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek.“

* Dr. sc. Vini Rakić doktorica je znanosti iz područja defektologije, bila je dugogodišnja ravnateljica Centra za odgoj i obrazovanje „Juraj Bonači“ u Splitu. U javnosti je poznata kao osoba koje je prije više od 20 godina pokrenula danas već tradicionalno paljenje svijeća uz ulice nazvane po Vukovaru diljem Hrvatske noć uoči tužne obljetnice njegova pada Grada heroja.

Izvor: narod.hr/hu-benedikt.hr/narod.hr