Kako, nakon svega, povjerovati u parolu “HDZ će stati na čelo borbe protiv korupcije”

Pin It

Kada Plenković sada najavljuje da će HDZ stati na čelo antikorupcijske borbe, to se, naravno, odmah tuče s činjenicom da upravo njegova Vlada održava vlast s pomoću onoga što neki nježno nazivaju političkom trgovinom, a oni grublji političkom korupcijom. A najuvjerljiviji performans mogao je biti da je već u Mimari javno poderao članske iskaznice onih “skupljača perja” koji su osramotili stranku

U neke ironične anale sigurno će ući i ona HDZ-ova “junačine” Žunića kojom je pokušao opravdati nemoralno prisvajanje stana koji je bio namijenjen nezbrinutim mladim ljudima i kazao: “Mene je sram koliko nemam, a ne koliko imam! Pa što će premijer misliti o meni, majke ti, kakvog sam sposobnog čovjeka napravio, ne može sebi pomoći”.

To “Sram me koliko nemam” odnosi se i na sljedeću HDZ-ovu mladu nadu Anitu Nosić, koja je smatrala da ima pravo biti načelnica malog Lovreća i u isto vrijeme dobiti subvencije za stan u Zagrebu. Tim HDZ-ovcima srednjeg ili nižeg menadžmenta prethodio je i ministar Lovro Kuščević, koji se zaigrao s nekretninama, a također je ponudio prilično zabavno pojašnjenje kako on toliko toga ima da i ne zna što sve staviti u imovinsku karticu. U međuvremenu, pola je HDZ-ove Vlade odstupilo ili zbog parole “Sram me koliko nemam” ili zbog one “Sram me pa sam sakrio da imam”.

Negdje nakon Oluje prijatelj mi je pričao o suborcu koji mu se potužio zbog čudnog dočeka koji je imao kad se iz akcije vratio kući. Kad su ga vidjele, majka i sestre stale su ga grliti sretne što se vratio živ. No, otac je sjedio sa strane, namršten. Pristupio mu je i upitao ga: “Ćaća, a ti mi se ne veseliš?”, na što mu je otac uzvratio: “Nisi ništa doćero ko drugi!”. I premda je od te tužne priče prošlo 25 godina, priče o Žuniću i Nosić dokazuju da taj hajdučki gen i dalje živi. “Nisi ništa doćero” i “Sram me koliko nemam” isti su mentalni sklop i u javnosti ga najviše vezuju uz HDZ. Slijede ih u toj percepciji IDS-ovci, HNS-ovci, bandićevci, no nakon što su afere ispraznile pola ministarskih fotelja u Vladi Andreja Plenkovića, primat pripada HDZ-u.

Na predstavljanju svog izbornog programa uoči unutarstranačkih izbora u HDZ-u, Plenković je iznio svoje vizije i misije koje čekaju HDZ u iduće četiri godine. Jednu rečenicu iz tog programa posvetio je i toj temi. Govoreći o korupciji, rekao je da će “HDZ ojačati borbu protiv korupcije, odbaciti je, staviti se na čelo te borbe”. Da je Plenković svoj nastup u Mimari započeo kritikom HDZ-ovaca koji su na svim razinama vlasti svojim “trpanjem” osramotili stranku bilo bi lakše povjerovati mu. No, ta je (samo)kritika izostala. Plenković je, dakle, o korupciji govorio kao o nečemu što je opća pojava u hrvatskom društvu, a nije kazao da to znatno opterećuje njegovu stranku. Nekoliko je mogućih razloga za to.

Možemo pretpostaviti da on nema taj hajdučki gen, pa ne misli da je normalno, kad ste na funkciji, ponašati se kao skupljač perja, no onda ćemo pretpostaviti da je svjestan koliko je ta pojava unutar vladajućeg aparata masovna. Nije nikakva tajna da su tisuće i tisuće članova HDZ-a i članova njihovih obitelji uhljebljeni u državni i lokalni aparat upravo pogodovanjem, namještanjem, nepotizmom, što su sve oblici korupcije. Kritizirati ih sada javno značilo bi naljutiti utjecajan dio birača koji će za mjesec dana svojim glasom odlučivati hoće li Plenković ostati predsjednik ili će ga smijeniti. Koliko se zna, dosad ni Plenkovićevi izazivači nisu govorili o “žunićizmu”, “nosićizmu” i “kuščevićizmu” koji su preplavili stranku. O klijentelizmu, koji jest korupcija, javno se usuđuje govoriti jedino Davor Ivo Stier. I bit će zanimljivo vidjeti hoće li on zbog toga biti nagrađen od članstva ili pokopan.

Mogu, dakle, i plenkovićevci i članovi pokreta za promjene unutar stranke nizati svoje programe i vizije, no ako se ne pozabave glavnim problemom, korupcijom, rejting će stranci i dalje padati. A mogu ga poboljšati obračunaju li se sa svojim “drumskim razbojnicima”. Sanaderov HDZ, odnosno onaj Kosoričin, propao je i izgubio izbore upravo zbog percepcije javnosti da su u vrhu pljačkaši koji su se okoristili s pomoću raznih Fimi medija. Kada su 2012. došli na čelo grogiranog HDZ-a Tomislav Karamarko i Milijan Brkić, jasno su poručili članovima da više nema onih koji su zlorabili svoju funkciju, a ako ima preostalih koji su se okoristili, najbolje da se sami ispišu iz stranke.

Tada se to činilo kao dobra parola, no na paroli se i stalo. Sada je i gore jer se hajdučija proširila kapilarno, na svim razinama. Kada Plenković sada najavljuje da će HDZ stati na čelo antikorupcijske borbe, to se, naravno, odmah tuče s činjenicom da upravo njegova Vlada održava vlast s pomoću onoga što neki nježno nazivaju političkom trgovinom, a oni grublji političkom korupcijom. A najuvjerljiviji performans mogao je biti da je već u Mimari javno poderao članske iskaznice onih “skupljača perja” koji su osramotili stranku. 

Davor Ivanković / Večernji list