Aktualna vlada u području obrazovanja ostavlja posvemašnu pustoš

Pin It

Aktualna vlada u području obrazovanja ostavlja posvemašnju pustoš, a Plenković se prevario ako misli da mu pogođeni katastrofalnom obrazovnom politikom to ne će honorirati na izborima. Ne mogu se preuzimati politički bodovi, primjerice, za dobar i uspješan rad Stožera civilne zaštite, a odgovornost za rasulo u obrazovnom sustavu prebacivati na manjinskog koalicijskog partnera.

Poslovična nezainteresiranost za obrazovni resor bi Plenkovića i njegov HDZ mogla na predstojećim izborima skupo stajati.

Otkako je suvremene hrvatske države nijednu hrvatsku, a to znači, doduše uvjetno rečeno, HDZ-ovu vlast nije zanimao obrazovni sustav. Relativno je samorazumljivo da se time nije moglo baviti na adekvatan način sve do reintegracije hrvatskog Podunavlja, no da se u dva desetljeća nije razvila svijest o obrazovanju kao ključnom resoru hrvatske budućnosti te da nitko nije osmislio plan za „der lange Marsch durch die Institutionen“, kako je to sročio jedan Gramscijev đak, jednostavno je nevjerojatno.

Institucije, prije svega one obrazovne, zatim kulturne, nužna su pretpostavka opstanka nacionalne države, rasadnik nacionalne misli, ali i jamac da će budući naraštaji znati upravljati državom, da će moći razvijati tehnologiju i unaprijediti gospodarstvo, ići ukorak s vremenom zadržavajući ono bitno nacionalno, narodno i pučko.

Ljevičari, (kripto)komunisti, lažni liberali i druga anacionalna klatež to zna jako dobra. Od Frankfurtske škole pa do „naše“ korčulanske škole obrazac je bio isti, ujedno i vrlo učinkovit, što je potvrdio i nesretni Stipe Šuvar, a Hrvati su tomu mogli posvjedočiti i za vrijeme Milanovićeve vlade koja je pokušala provesti Eksperimentalnu kurikularnu reformu čiji ideolozi bijahu Neven Budak i Boris Jokić.

Prepuštanjem ministarstva obrazovanja klijentelističko-mafijaškom HNS-u s oko 1% zastupljenosti u biračkom tijelu, Andrej Plenković je dokazao da je daleko od državnika, no problem nije toliko u njemu koliko u posvemašnjoj nezainteresiranosti za taj resor. U nas se sve svodi na busanje u svjetonazorska, domoljubna prsa, no stječe se dojam da nitko ne vidi, nekmoli gleda dalje od svoga patriotizmom ispunjenoga srca.

 S druge strane, mudrom i oportunom političaru resor obrazovanja ne treba biti važan niti predstavljati vrijednost po sebi, ali maturanti su, kao i njihove obitelji biračko tijelo. Tekuća školska godina broji oko 30 000 maturanata. Tomu pridodati njihove roditelje, braću, sestre, djedove i bake... i dobije se jedan ozbiljan broj birača za koje, čini se, nikoga nije briga.

Aktualna je školska godina u rasulu. Prvo je polugodište obilježio štrajk prosvjetara, a drugo epidemija korona virusa. Nastave praktički nije bilo cijelu godinu, a ono što se nadoknađivalo je izgledalo poput brzoga tečaja, a ne ozbiljne nastave. Maturanti su izgubili najvažniju godinu u svome dosadašnjem životu, a način održavanja državne mature je i dalje neizvjestan, s obzirom da u ministarstvu obrazovanja ne znaju što bi i kako bi.

 Pored svih problematičnih postupaka Plenkovićeve vlade, vlasti bi ga naposljetku moglo doći oklijevanje i nečinjenje po pitanju funkcioniranja školstva u doba štrajka i korone. Prosvjetni je štrajk trajao predugo, jer predsjednik vlade nije imao hrabrosti i odlučnosti pravovremeno mu stati na kraj. Po principu 'brigo moja prijeđi na drugoga' prepustio je resornoj ministrici iz HNS-ove kvote rješavanje toga pitanja, i to ministrici koja je zapravo podržavala štrajk protiv vlastite vlade. Plenković je već u tom štrajku pokazao da mu je važnija „politička stabilnost“ u odnosima na relaciji HDZ-HNS, nego funkcioniranje cjelokupnog školstva. Mjesec mu je dana trebalo da napokon toj prosvjetnoj agoniji stane na kraj, nakon što je vidio da bi mogla ugroziti početaka predsjedanja Vijećem EU-a. Da nije bilo tog vanjskopolitičkog elementa, štrajk bi vjerojatno prekinula tek epidemija korone.

Zemlje poput Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske i Nizozemske otkazale su održavanje ovogodišnjih matura. Iako je ministrica Divjak najavila da se na maturi ne će polagati izborni predmeti, prema pisanju Jutarnjeg lista, Plenković je pozvao nju i ravnateljicu Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, Ivanu Katavić, te naredio da se odluka ima promijeniti i da se izborni predmeti ipak pišu. Iza te odluke, prema svemu sudeći stoji rektor zagrebačkog Sveučilišta, Damir Boras koji je ustrajavao na polaganju izbornih predmeta. Plenković je tako opet stavio neke svoje interese ispred interesa hrvatske djece i njihove budućnosti, preuzevši inicijativu kad baš i nije trebao. Uostalom, možda je morao Borasu vratiti uslugu; ipak je na inzistiranje zagrebačkog rektora Mario Plenković dobio titulu profesora emeritusa.

Nakon što je napravljena neviđena histerija oko korona virusa o kojemu se izvještavalo kao da je nastupila apokalipsa, prvi koji su se trebali vratiti u „normalan život“ bijahu upravo školarci, kao da se radi o pokusnim kunićima. Roditelje se nije pitalo, učitelje se nije pitalo, a Stožer ionako donosi odluke po dnevno-političkoj potrebi. Povratku u škole se odazvalo manje od 5% djece.

Sabor je raspušten, a tehnička vlada nema neke značajne ovlasti za donošenje bitnih odluka, stoga je upitno kako će izgledati održavanje mature te uopće kraj školske godine. Aktualna vlada u području obrazovanja ostavlja posvemašnju pustoš, a Plenković se prevario ako misli da mu pogođeni katastrofalnom obrazovnom politikom to ne će honorirati na izborima. Ne mogu se preuzimati politički bodovi, primjerice, za dobar i uspješan rad Stožera civilne zaštite, a odgovornost za rasulo u obrazovnom sustavu prebacivati na manjinskog koalicijskog partnera.

 Poslovična nezainteresiranost za obrazovni resor bi Plenkovića i njegov HDZ mogla na predstojećim izborima skupo stajati.

L.C./HRsvijet