Jović i Čirko o izborima za Hrvatski sabor

Pin It

U nedjelju, 5. srpnja bit će održani izbori za Hrvatski sabor koji će odrediti politički smjer države za sljedeće četiri godine. Na političkoj sceni za sada su se profilirala tri jača bloka: uz standardni duopol HDZ-a i SDP-a imamo i koaliciju koja se okuplja pod Domovinskim pokretom Miroslava Škore.

U sljedećim tjednima želja nam je na Portalu čuti različita, često suprotstavljena mišljenja različitih pojedinaca o dolazećim izborima. Nakon prošlotjednih mišljenja Stipe Kutleše i Matka Marušića danas donosimo osvrte Josipa Jovića i Frane Čirka.

Josip Jović: HDZ ne bi sa Škorom, a s kim bi?

Realno je očekivati kako će izborni prag prijeći tri stranke, odnosno stranačke grupacije: HDZ, Restart i Domovinski pokret- koalicija tzv. desnih stranaka. Možda uz njih još koji mandat osvoji netko s ostalih lista koje će se početkom srpnja naći pred biračima. Zato je zapravo najzanimljivije pitanje što će biti poslije, tko će s kim, kako će se sastaviti nova Vlada i složiti nova saborska većina i to neovisno od poretka osvojenih glasova.

Vladajuća stranka izlazi pred birače s određenim uspjesima od kojih su neki stvarni, a neki prenapuhani. Ona se HDZhvali suzbijanjem epidemije, ali to se ipak mora pripisati struci, stanovništvu i nekim objektivnim okolnostima. Vlada nekim sitnim trikovima pokušava kupiti naklonost građana, vraća preplaćeni porez već u lipnju umjesto u kolovozu, dijeli 800 kuna ugroženim građanima u obliku nacionalne mirovine, razbacuje se EU-projektima i novcima... No ne može se Vlada baš pohvaliti gradnjom energetskih objekata, rastom izvoza, demografskom slikom zemlje, izravnim proizvodnim stranim ulaganjima, unaprjeđenjem poljoprivredne proizvodnje i slično. Nije ostvareno obećanje o vraćanju Ine u „hrvatske ruke“, čak što više otkriven je dogovor o transferu sirove nafte s hrvatskih polja u mađarske rafinerije.

Najozbiljniji je udarac HDZ-u zadao vukovarski gradonačelnik. Ali ne samo on, iako se cijeli problem nastoji na njega svesti. Stranku su napustili svi gradski vijećnici i temeljni ogranci, praktički cijela stranka u ovom gradu. Penavini razlozi nisu površni, nisu osobni i nisu od jučer. On se nije oprostio od HDZ-a zato što nije, kako neki misle, uspio na unutarstranačkim izborima, nego je ušao u unutarstranačku utrku upravo zbog nezadovoljstva ukupnom stranačkom politikom. Penava živi među sugrađanima koji gledaju svoje silovatelje i ubojice kako slobodno šetaju gradom. Iritira ga i dogovor HDZ i SDSS da na sljedećem popisu pučanstva Srbe popisuju Srbi, što je izraz nepovjerenja u državne institucije, ili pak „mutna posla“ jednog etnobiznismena.

S kim bi ovakav HDZ koalirao ako uopće dođe u situaciju relativnog pobjednika, odnosno u situaciju formiranja novog sastava Vlade? Najradije bi s postojećim partnerima, ali to su samo puste želje s obzirom da sve ankete predviđaju Škoroizrazio loš rezultata HNS-a kao i stranke Milana Bandića. Preostaju iz kruga sadašnjih partnera samo nepouzdani predstavnici nacionalnih manjina. Druga je mogućnost „velika koalicija“, ali s obzirom na obostrano odbijanje takve mogućnosti, ona izgleda nevjerojatnom, mada je u politici sve moguće. Uvijek je na raspolaganju, dakako, i kupovanje pojedinaca iz svih stranaka.

S Domovinskim pokretom Plenković bi koalirao samo ako ne bude drugog izbora, odnosno ako mu sva druga vrata budu zatvorena, što će se vjerojatno i dogoditi. Iz HDZ-a su se najprije čule poruke kako on bi sa Škorom, ali ne bi s Mostom i još nekima iz njegova saveza. To je trebalo poslužiti razbijanju te „desne koalicije“, što se dijelom i ostvarilo odlukom Petrova i Grmoje da idu sami na izbore. Ne zna se jesu li „mostovci“ nasjeli na Plenkovićevu klopku ili su prevladale neke osobne, ne baš skromne ambicije. Ako je ovo drugo u pitanju pokazat će se kako im je računica bila Izboriposve pogrešna. Sa Škorom bi osvojili više mandata nego što će to uspjeti sami. Sada čujemo druge poruke. Andrej Plenković skoro isključuje mogućnost suradnje s Domovinskim pokretom, vjerojatno se pribojavajući teških pregovora i nužnih kompromisa koji bi ga natjerali da ne bude baš sve po njegovu.

No pitanje je bi li Škoro koalirao s HDZ-om, jer je on, iako vrlo blizak običnom članstvu, dosta udaljen od vrha te stranke. U svakom slučaju Domovinski pokret ne bi u tim pregovorima i dogovorima žrtvovao neka svoja polazna i bitna načela. Što se tiče koalicije Domovinskog pokera i SDP-a mislim da je takva mogućnost i teoretski isključena, jer nema gotovo ni jednog pitanja u kojemu bi se oni složili i našli zajednička gledišta.

SDP, koji izlazi na izbore na krilima dobrih rezultata na europskim izborima i na krilima pobjede njihova kandidata za predsjednika države, može računati na neke lijeve strančice ako one uspiju osvojiti koje mjesto u Saboru, na HNS koji može sa svakim, na zastupnike Mosta koji je u žestokom konfliktu s HDZ-om te na manjinske predstavnike, osobito na Pupovčevu trojku, koja mu je ionako svjetonazorski bliska. No sve skupa to bi bilo premalo. I zato kao najrealnija, ali i za Hrvatsku najbolja opcija, je koalicija HDZ-a i Domovinskog pokreta, bez obzira na trenutnu razmjenu vatre.

Frano Čirko: Desnica će zasigurno ostvariti dobre rezultate na ovim izborima

Što se tiče lijevog političkog spektra, smatram da koalicije i stranke izvan SDP-ove Restart koalicije i nemaju baš nekih izgleda za uspjeh, osim eventualo pokojeg mandata. Međutim, izgledno je da će SDP sa svojim partnerima povećati broj svojih mandata i to na krilima Milanovićeve pobjede na predsjedničkim izborima, kojoj je nažalost Čirkokumovala i desnica. Tako da na ovim izborima, nažalost, ne ćemo svjedočiti scenariju iz nekih drugih srednjoeuropskih država gdje jaka socijaldemokratska ljevica odlazi na političku marginu.

HDZ-u je, to valjda svima jasno, korona-kriza pala kao sjekira u med. Velika „pobjeda“ Stožera (s velikim „S“) nad „nevidljivim neprijateljem“ je ono na čemu će HDZ jahati sve do 5. srpnja i na čemu će, kako stvari stoje, ostvariti puno veći broj mandata nego što se očekivalo prije korona-krize.

S druge strane, desnica će zasigurno ostvariti dobre rezultate na ovim izborima. I tu ne mislim samo na Domovinski pokret, već i na Most i desni blok NHR-HSP-GO koji nisu izvan konkurencije da pređu izborni prag od 5%. Veći je upitnik što će desnica nakon izbora. Hoće li se zadovoljiti s ostvarenjem relativno nevažnih desničarskih klišeja poput uklanjanja spomenika Šoškočaninu i zabrane crvene zvijezde petokrake, ili će kao uvjet za sudjelovanje u vlasti tražiti nužne korjenite promjene i inzistirati na stvarima poput drastičnog poreznog rasterećenja rada, otkaza u javnoj upravi, razračunavanja s klijentelističkim monstrumom, geopolitičkog preusmjeravanja Hrvatske, zadržavanja kune kao hrvatske valute, ostvarenja energetske neovisnosti, zabrane pobačaja, stvaranja hrvatske federalne jedinice u BiH itd. Ne smije se dogoditi to da desnica ostvari povijesni uspjeh, pa da se onda jeftino isprostituira u koaliciji s HDZ-om.

hkv.hr