Drugo ime za Pupovčev ideološki udar u Hrvatskoj

Pin It

Udomljavanje odobreno homoseksualnom paru, alternativni vjeronauk, ponovna afirmacija zajednice srpskih općina, napokon, ponosno položen vijenac koalicijskog partnera, znamenitog SDSS-a, na groblje šajkača u Vukovaru, gdje su pokopani četnici koji su razarali grad… Nije li sve to zapravo drugo ime za svojevrsni ideološki udar u Hrvatskoj jer ništa od ovoga punih 30 godina nije bilo moguće ni zamisliti?

Krenimo redom.

Danas bi svima vjerojatno bilo lakše da se Milorad Pupovac nije htio napraviti važan pa da nije još prije par tjedana najavio da podržava tu promjenu, no kako bilo da bilo, bez bilo kakve najave i obrazloženja, vladajuća koalicija je nota bene prekršila zakon o udomiteljstvu i dvoje djece dala na udomljavanje jednom homoseksualnom paru. Baš kako je Pupovac i najavio. Godinama se upravo HDZ opirao takvim najavama, godinama su se žestoko svađali s ljevicom upravo oko tih tema, da bi sada, i to uz prethodnu Pupovčevu najavu pa ispada da je on to izlobirao, a načinom na koji je to najavio mogao se steći dojam da je on pravi gazda u kući, stigla vijest da je homoseksualni par dobio djecu na udomljavanje. Ta su djeca dakle na neki način osuđena na homoseksualnu skrb koju niti poznaju, niti razumiju, a takva im je sudbina određena u najranjivijoj dobi!

Lobistički rat

Riječ je, nesumnjivo, o velikoj pobjedi sve moćnijeg LGBT lobija koji se redovito naslanja na krajnju ljevicu, a hrvatska krajnja ljevica je, kako doznajemo ovih dana, vrlo često sufinancirana izvana iz najradikalnijih europskih lijevih krugova. Tako je obznanjeno da je udruga Možemo Tomislava Tomaševića u zadnjih pet godina samo od zaklade Heinrich Boell Stiftung dobila više od osam milijuna kuna! Riječ je o političkoj fundaciji njemačke Zelene stranke u kojoj je Tomašević godinama radio kao koordinator programa za ekologiju. Njegov suradnik iz Možemo Vedran Horvat vodio je zagrebački ured iste zaklade, a bio je član Upravnog odbora Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Dakle, Tomaševićeva udruga je od početka svog rada dobila znatnu podršku političke zaklade ekstremno lijeve njemačke parlamentarne stranke. Od njih su od 2015. do 2019. dobili više od milijun eura! U nekim projektima Tomaševićeva udruga je skladno surađivala i s Otvorenim društvom Georgea Sorosa. Dobije li, dakle, Zagreb novog gradonačelnika u liku Tomislava Tomaševića, zapravo će radikalna njemačka ljevica dobiti svog čovjeka na čelu Zagreba! Žurim se reći da to nije nikakav pledoaje za ostanak Bandića, Zagreb očajnički treba novo lice na čelu grada, ali nije naodmet znati tko je pravi “poguranac” Tomislavu Tomaševiću!

Velim, ovo je velika pobjeda LGBT zajednice jer svi znamo da je udomiteljstvo samo korak do usvajanja. Time će vrlo brzo i vrlo lako i životne partnerice i partneri dobiti mogućnost posvajanja djece i tako će, unatoč eksplicitno izraženoj volji hrvatskih građana na referendumu o definiciji braka, konzumirati praktički sva prava iz braka. Po svemu se vidi da se ovdje vodio žestoki lobistički rat jer je svojedobno Visoki upravi sud u Zagrebu, ali i Centar za socijalnu skrb, onemogućio da se uopće procjenjuje mogućnost da dotični par dobije djecu na udomljavanje. Ipak, takva je odluka donesena. Na zadovoljstvo homoseksualne zajednice i Milorada Pupovca koji je takvo što podržao nekako baš u vrijeme kada se o tome donosila odluka.

Alternativni vjeronauk

Da Hrvatskoj treba alternativni vjeronauk, opet, radikalni ljevičari tvrde od prvog dana. Kao što je vjera bila kost u grlu komunističkoj oligarhiji pa su hrvatski komunisti dosegnuli svjetski rekord u ubijanju svećenika, ubivši 666 svećenika za svoje vlasti, tako su njihovi nasljednici nastavili isti taj rat. U Hrvatskoj po svim popisima živi približno 90 posto vjernika i nakon 45 godina komunističkog terora, Crkva je 90-ih napokon bila pripuštena u društvo i vjeronauk više nije bio sablazan. Osobno imam prijatelja, pravnika, koji sredinom 80-ih nije dobio posao jer je rečeno da “ide u crkvu i naglašeno drži do vjere”. Dakle, ni mitske 80-e, te lažno opjevane godine u seriji “Crno-bijeli svijet”, nisu bile imune na komunistički lavež kad se radilo o vjeri. Trideset godina traje rat protiv vjeronauka, trideset godina se tvrdi da su silno segregirana djeca koja ne idu na vjeronauk jer dolaze iz ateističkih obitelji i da doživljavaju značajne traume čekajući u hodniku ili susjednoj dvorani da završi vjeronauk.

I nakon 30 godina borbe, a zacijelo i uz pritisak Unije koja je od prvog dana izbacila kršćanstvo iz svoje preambule, “pala” je i Hrvatska. Ministar Fuchs najavljuje alternativni vjeronauk, spekulira se hoće li to biti religijska kultura ili neka druga vrsta građanskog odgoja, u svakom slučaju i ovdje imamo posla s “revolucionarnim” promjenama. Promidžbeno je stvar fantastično odrađena jer je u danima kada se spremao alternativni vjeronauk, neki prigodni ljevičar tražio ukidanje vjeronauka pa je Plenković lavovski branio vjeronauk, dok mu je ministar spremao alternativu istom tom vjeronauku. Žurim se reći da se alternativnog vjeronauka ne treba bojati, da uistinu djeca ateista imaju pravo na svoj odabir, smeta jedino činjenica da se o tome ne razgovara trijezno, prije negoli stignu zakonske odredbe. Tješi jedino to što nam i ovu promjenu nije najavio Milorad Pupovac. Čovjek se nada da ga nisu neke zdravstvene tegobe spriječile u najavi i ove revolucije.

Titule i funkcije

No, Milorada Pupovca u njegovu pregalačkom stvaralačkom djelovanju ništa nije spriječilo da nam ovih dana najavi i “pojačanu” dvojezičnost i da nam najavi nove srpske zajednice općina! Dogodilo se to na skupštini Srpskog narodnog vijeća na kojoj je na mjestu predsjednika Pupovac zamijenio Miloševića, dok je Dejan Jović izabran za novog predsjednika Savjeta SNV-a. Joviću to nije prva funkcija u tom društu, ali mediji baš nikada ne apostrofiraju njegove funkcije u tom kontekstu. Naime, sasvim je drugačije ako ispod imena i prezimena u nekoj emisiji stoji “analitičar” ili “profesor” nego što se njegove riječi knjiže kad napišete istinu: predsjednik Savjeta srpskog narodnog vijeća. Da se bolje razumijemo, zar ne? Primjerice, “generalni sekretar” (oni još uz to imaju funkciju sekretara?) SNV-a dugogodišnji je član programskog vijeća HRT-a Saša Milošević, s kojim smo kao TV voditeljem pod egidom “tvoje lice zvuči poznato” krenuli 90-e u promjene, a da naravno nismo znali inklinaciju današnjeg generalnog sekretara SNV-a! Titule, funkcije i izborne procedure puno toga otkrivaju, samo ako se čovjek ima vremena tome posvetiti…

Milorad Pupovac svoj je govor na ovoj skupštini započeo višeznačnom formulom: “Što je ova zajednica manja, to je poslova sve više”! To je epohalna rečenica koju valja dobro razumjeti. Pupovac u prvom redu ističe popis stanovništva kao jednu od najvažnijih procedura koja ih čeka. Još je veću važnost popisa istaknuo Boris Milošević, koji na njega gleda kao na posao “čiji su rezultati temelj ostvarenja svih naših prava i predstavljaju temelj naše organizacije”! Glede medijske nazočnosti naveo je da uz portal Novosti, postoji i tjednik Novosti, te tri radiostanice: u Vukovaru, Borovu i Belom Manastiru.

Kad bismo u hrvatskoj državi imali hrvatske medije, mogli bismo doznati kad je, tko je i pod kojim uvjetima srpskoj zajednici dodijelio tri radiostanice upravo u istočnoj Slavoniji, a vidjet ćete i zbog čega je to važno. Pupovac će na skupštini reći i ovo: “Moramo ostvariti i pretpostavke da SNV doista dobije status manjinske samouprave na državnom nivou, kao što je ‘zajednica vijeća općina’ na području dviju istočnih županija”. Što znači status manjinske samouprave na državnom nivou po uzoru na zajednice vijeća općina na istoku države ako ne političku autonomiju Srba u Hrvatskoj? Ono što je glupi Martić odbio planom Z4. Ako postoji neko drugo objašnjenje za ovu ambiciju, nitko sretniji od autora ovih redaka. Ali, da bi ovo na vrijeme trebala biti tema hrvatskih foruma, ako hoćete i parlamenta, da bi ovo trebala biti tema okruglih stolova, o tome nema dvojbe!

Spasiteljica Vesna

Jer, zadnji put nas je od srpske autonomije u Podunavlju spasila, vjerovali ili ne, Vesna Pusić! Upravo je ona u doba Sanadera svojim amandmanom spriječila da se kroz tadašnje izmjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina provuče i odredba da srpsko zajedničko vijeće općina na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema dobije pravnu osobnost! Tada je Sanaderova vlada opet uz pomoć Milorada Pupovca kreirala ovo rješenje koje je Vesna Pusić uspjela zauzdati.

Da, Vesna Pusić, da čovjek ne povjeruje! Naime, Zajednica vijeća općina u istočnoj Slavoniji nastala je Erdutskim sporazumom i čine je vijećnici općina i gradova u dijelu Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije, gdje Srbi imaju većinu. I sad se to htjelo dokumentom nastalim zbog okončanja rata, 15 godina poslije, ponuditi kao trajna arhitektura Hrvatske, rekla je Vesna Pusić. Sada, po svoj prilici, Milorad Pupovac nastavlja tamo gdje je stao prije deset godina. Hoće li uspjeti? Odgovor zna samo jedan čovjek. Andrej Plenlović.

Dok čekamo puni i pravi odgovor na ovo pitanje, iz Vukovara stižu vijesti da su na obljetnicu pogibije hrvatskih branitelja na Sajmištu Hrvati u Vukovaru doznali da su dva dana prije predstavnici SDSS-a, koalicijskog dakle partnera HDZ-a, odali počast na tzv. groblju šajkača, gdje su pokopani oni koju su Vukovar razarali! Tako da je glavni koalicijski partner Plenkovićevu HDZ-u položio vijence u Vukovaru de facto onima koju su Vukovar zdrobili!

Kad zbrojite, dakle, sve ideološke promjene koje su se dogodile samo u prvih par mjeseci nakon izbora, nema dvojbe da postoji jasna politička snaga koja želi preorati Tuđmanovu Hrvatsku. Ni jedan od ovih egzemplara Franjo Tuđman nikada ne bi dopustio, to se jasno vidi iz njegovih osnovnih postulata. Je li ovo doista ideološki puč koji prolazi ispod radara šire javnosti jer o ovome mediji uglavnom ne govore ništa? Što nas tek čeka, jer je mandat ove vlasti tek počeo, što će od autentnične hrvatske države ostati i neće li se pretvoriti u zemljopisni pojam, to ćemo vrlo brzo znati.

Autor:7dnevno/Tihomir Dujmović