Erdutski sporazum i nepostojeća konstitutivnost

Pin It

To je proizvoljna tvrdnja Milorada Pupovca koja  opravdava njegovu tezu o vječnoj ugroženosti Srba u Hrvatskoj, a pogotovo je proizvoljna tvrdnja kako je Hrvatska ušla u EU, Vijeće Europe i NATO zahvaljujući hrvatskoj „pomirljivoj politici“ prema srpskoj manjini.  Pupovac  izmišlja da su Srbi u Hrvatskoj degradirani s položaja konstitutivnoga naroda na nacionalnu manjinu. To nije istina i lako je pobiti čitanjem Ustava Socijalističke Republike Hrvatske

U oba hrvatska ustava Srbima u Hrvatskoj se priznaje autohtonost, ali ne nikakva konstitutivnost

Erdutski sporazum je završeni dokument, zaključen i zatvoren 15. siječnja 1998. godine kada je hrvatsko Podunavlje konačno vraćeno u sastav Republike Hrvatske

EPДУТCKИ СПОРАЗУМ

Tekst temeljnog sporazuma o Istočnoj Slavoniji, Baranji i Zapadnom Srijemu

"Temeljnog sporazuma o području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema" (neslužbeni prijevod s engleskog . Službeni prijevod Erdutskog sporazuma, kako proizlazi iz odgovora hrvatske Vlade na zastupničko pitanje iz 2014., ne postoji )

"Strane su se složile kako slijedi:

1. Postojat će prijelazno razdoblje od 12 mjeseci koje može biti produženo najduže na još jedno razdoblje istog trajanja, ako to zatraži jedna od strana.

2. Od Vijeća sigurnosti UN-a traži se da uspostavi Prijelaznu upravu koja će upravljati tim Područjem (Region) tijekom prijelaznog razdoblja, u interesu svih osoba koje žive ili se vraćaju u Područje.

3. Od Vijeća sigurnosti UN-a traži se da kroz prijelazno razdoblje odobri razmještanje međunarodnih snaga koje bi održavale mir i sigurnost u Području i inače pomagale u provedbi ovog Sporazuma.

Područje će biti demilitarizirano u skladu s planom i procedurama međunarodnih snaga. Demilitarizacija će biti završena ne kasnije od 30 dana nakon razmještanja međunarodnih snaga, a njome će biti obuhvaćene sve vojne snage, oružje i policija, osim međunarodnih snaga i policije koja će djelovati pod nadzorom, ili u suglasnosti s Prijelaznom upravom.

4. Prijelazna uprava osigurat će mogućnost povratka izbjeglica i prognanika u njihove domove. Sve osobe koje su napustile Područje ili su došle u Područje, a ranije su imale stalno prebivalište u Hrvatskoj, imat će ista prava kao i drugi stanovnici Područja.

Prijelazna uprava također će poduzeti potrebne korake za ponovnu uspostavu normalnog funkcioniranja svih javnih službi u Području bez odgode.

5. Prijelazna uprava pomoći će u uspostavi i obuci privremenih policijskih snaga, izgradnji profesionalizma u policiji i uspostavi povjerenja među etničkim zajednicama.

6. U Području će na najvišim razinama biti poštivana međunarodno priznata ljudska prava i temeljne slobode.

7. Sve osobe imaju pravo slobodno se vratiti u svoja mjesta prebivališta u Području i u njima živjeti u uvjetima sigurnosti. Sve osobe koje su napustile Područje ili došle u njega, a ranije su imale stalno prebivalište u Hrvatskoj, imaju pravo živjeti u Području.

8. Sve osobe imat će pravo na povrat imovine koje im je oduzeta nezakonitim postupcima ili koju su morali napustiti silom, te na pravednu naknadu za vlasništvo koje im ne može biti vraćeno.

9. Pravo na povrat imovine, dobivanje naknade za imovinu koja ne može biti vraćena, te za dobivanje pomoći u obnovi uništene imovine bit će jednako dostupno svim osobama bez obzira na etničku pripadnost.

10. Od zainteresiranih zemalja i organizacija traži se da poduzmu odgovarajuće korake kako bi unaprijedili ispunjavanje odredbi ovog Sporazuma. Nakon isteka prijelaznog razdoblja i sukladno uspostavljenoj praksi, međunarodna zajednica vršit će nadzor i izvještavati o poštivanju ljudskih prava u Području na duzi rok.

11. Osim toga, od zainteresiranih zemalja i organizacija traži se da uspostave komisiju, koja će biti ovlaštena za nadzor nad provedbom Sporazuma, posebice njegovih odredbi o ljudskim i građanskim pravima, te ovlaštena da provodi istrage o svim navodima o kršenju ovoga Sporazuma, i da daje prikladne preporuke.

12. Ne kasnije od 30 dana prije isteka prijelaznog razdoblja Prijelazna uprava organizirat će izbore za tijela lokalne vlasti, uključujući za općine (municipalities), distrikte (districts) i županije (counties), te pomoći da srpska zajednica imenuje zajedničko Vijeće općina. Od međunarodnih organizacija i institucija (npr. OESS i UN), te od zainteresiranih država traži se da nadziru izbore.

13. Vlada Republike Hrvatske surađivat će u potpunosti s Prijelaznom upravom i međunarodnim snagama. Tijekom prijelaznog razdoblja hrvatska Vlada odobrit će prisustvo međunarodnih promatrača uzduž međunarodnih granica Područja, kako bi se olakšala sloboda kretanja osobama preko postojećih graničnih prijelaza.

14. Ovaj Sporazum stupa na snagu nakon sto Vijeće sigurnosti usvoji rezoluciju koja ce pozitivno odgovoriti na zahtjeve iz ovog Sporazuma".

Potpisali 12. studenog 1995.:

Milan Milanović, vođa srpskog pregovaračkog izaslanstva

Hrvoje Šarinić, vođa izaslanstva hrvatske Vlade

Svjedoci: Peter Galbraith, veleposlanik Sjedinjenih Država

Thorvald Stoltenberg, posrednik Ujedinjenih naroda

Sporazum je sa srpske strane potpisao voditelj srpskog pregovaračkog izaslanstva Milan Milutinović, tadašnji ministar inozemnih poslova SR Jugoslavije, a s hrvatske strane predstojnik Ureda Predsjednika Hrvoje Šarinić te veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj Peter Galbraith i mirovni posrednik UN-a Thorvald Stoltenberg.

Po potpisima je vidljivo da pobunjeni Srbi iz tzv. Republike srpske krajine nisu uključeni u direktnu provedbu sporazuma, već je Srbija priznala agresiju nad tim teritorijem i jamčila njegovu punu provedbu, samim time što se Novosadski korpus JNA morao povući sa tog prostora.

Rezolucijom br. 1023 od 22. studenoga 1995., Sporazum je potvrdilo Vijeće sigurnosti UN-a, a Rezolucijom 1037 od 15. siječnja 1996. uspostavljena je »Prijelazna uprava UN-a u istočnoj Slavoniji«, skraćeno nazvana UNTAES. Time je Erdutski sporazum stupio na snagu. 

Erdutskim sporazumom Republika Hrvatska pristala je na mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja, uz sudjelovanje međunarodnih snaga, demilitarizaciju područja, povratak izbjeglica i raseljenih osoba, poduzimanje mjera za normalno funkcioniranje javnih službi, te pravo na povrat imovine ili naknadu štete za onu koja se ne može vratiti. Bitan čimbenik Sporazuma činilo je oslanjanje na međunarodne snage i Prijelaznu upravu, koja je trebala provesti reintegraciju ovog područja u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske. Proces mirne reintegracije završio je 15. siječnja 1998

Temeljni dokument za uređivanje statusa Srba u Hrvatskoj je pismo predsjednika Tuđmana Vijeću Sigurnosti UN-a iz prve polovice siječnja 1997. godine u kojem se jamče sva prava srpskoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj. A realizacija rješavanja statusa srpske nacionalne manjine i još 21 nacionalne manjine, je usvajanje Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koji je Hrvatski Sabor izglasao 19.prosinca 2002.godine (NN 155/2002)  kojim je definiran status nacionalnih manjina u RH, pa i srpske nacionalne manjine.

Predstavnici Srba u Hrvatskoj često ponavljaju mantru izgubili su status “konstitutivnog“ naroda dobili status nacionalne  manjine.

Konstitutivnost koje nije bilo

To je proizvoljna tvrdnja Milorada Pupovca koja  opravdava njegovu tezu o vječnoj ugroženosti Srba u Hrvatskoj, a pogotovo je proizvoljna tvrdnja kako je Hrvatska ušla u EU, Vijeće Europe i NATO zahvaljujući hrvatskoj „pomirljivoj politici“ prema srpskoj manjini.  Pupovac  izmišlja da su Srbi u Hrvatskoj degradirani s položaja konstitutivnoga naroda na nacionalnu manjinu. To nije istina i lako je pobiti čitanjem Ustava Socijalističke Republike Hrvatske u kojemu piše da je SR Hrvatska ‘nacionalna država hrvatskoga naroda, država srpskog naroda u Hrvatskoj i država narodnosti koji u njoj žive’.

Povjesničar dr. Mario Jareb: ‘Optužbe o tomu da su hrvatske vlasti navodno izbacili Srbe iz Ustava RH prate i optužbe da su usvajanjem amandmana i Ustava RH od 22. prosinca 1990. godine oni navodno izgubili konstitutivnost u Hrvatskoj… Teza o gubitku konstitutivnosti podrazumijevala bi da je takvo što do tada i postojalo, odnosno da je to bilo određeno odredbama Ustava SRH. Analiza toga Ustava pokazuje da to nije tako. Kao prvo, treba istaknuti da sam pojam ‘konstitutivnost’ nije u njemu nigdje uporabljen…’

U Ustavu SR Hrvatske iz 1974., Srbi su se spominjali u članku 1.:

Član 1.

Socijalistička Republika Hrvatska je nacionalna država hrvatskog naroda, država srpskog naroda u Hrvatskoj i država narodnosti koje u njoj žive.

a u Ustavu Republike Hrvatske, Srbi se spominju u Izvorišnim osnovama:

I. IZVORIŠNE OSNOVE

Polazeći od iznesenih povijesnih činjenica, te općeprihvaćenih načela u suvremenu svijetu i neotuđivosti i nedjeljivosti, neprenosivosti i nepotrošivosti prava na samoodređenje i državnu suverenost hrvatskog naroda, uključujući i neokrnjeno pravo na odcjepljenje i udruživanje, kao osnovnih preduvjeta za mir i stabilnost međunarodnog poretka, Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika autohtonih nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN i zemalja slobodnoga svijeta.

Dakle u oba hrvatska ustava Srbima u Hrvatskoj se priznaje autohtonost, ali ne nikakva konstitutivnost, niti su za bilo kakvu konstitutivnost Srba u Hrvatskoj postojali bilo kakvi ustavni ili zakonski mehanizmi, poput npr. Doma naroda u hrvatskom Saboru, paritetne zastupljenosti Srba i Hrvata u hrvatskom Saboru, prava veta srpske etničke zajednice u Hrvatskoj na odluke Sabora i tome slično. U Ustavu SR Hrvatske iz 1974. Srbi u Hrvatskoj su se nazivali narodom a ne pripadnicima nacionalne manjine. Ostali su bili nekakve narodnosti, to se prevodi kao manjine. U SFRJ nije moglo biti drugačije, zvala se Jugoslavija, zemlja južnih Slavena, oni su bili narodi.

Razlog zbog kojeg su  Srbi u Hrvatskoj u Ustavu SR Hrvatske iz 1974. bili posebno istaknuti je taj što je njih bilo oko 12 %, dakle duplo vise od svih drugih manjina u odnosu na većinske 80 % Hrvate …

Što se tiče međunarodnog prava i navodne konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, samo kratko neka itko ako zna napiše gdje to ima manjina koja od 12 % posto ima nekakvu konstituivnost u odnosu na većinski narod od 80 %?

Nema niti je ikada bilo kakve konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, a njihovo spominjanje u hrvatskim ustavima je potvrda autohtonosti iz koje ne proizlazi nikakva nepostojeća konstitutivnost. Nema niti je ikada bilo ustavnih mehanizama, niti zakona koji bi ju regulirao, pa prema tome nije bilo ni konstitutivnosti… navodna srpska konstitutivnost u Hrvatskoj i njeno navodno izbacivanje iz hrvatskog Ustava iz 1990. kao “povod ratu”, odnosno povod oružane pobune Srba u Hrvatskoj je izmišljotina ideologa stvaranja Velike Srbije svim sredstvima, pa i oružjem ako bude trebalo kako je to 1989. najavio Slobodan Milošević na Gazimestanu…

Lili Benčik/hrvatski-fokus.hr