Marko Miljanić: Sramim se što sam bio hrvatski branitelj!

Pin It

VIDEO Marko Miljanić u Škabrnji: Zašto se čudimo? Odgovorni šeću po Zadru,  Kninu, Škabrnji… | Braniteljski portal

Polako se sliježu tmurni i teški dojmovi oko obilježavanja još jedne obljetnice velikosrpske okupacije Vukovara i Škabrnje.

Legendarni zapovjednik Samostalnog bataljuna Škabrnja Marko Miljanić još uvijek je u šoku. Kaže da se ne može smiriti, da još sav dršće, nakon svega što je prošao tijekom mimohoda 18. studenoga.

- Po prvi puta sam stao  u kolonu, u časnoj hrvatskoj odori s kojom sam branio ovo selo, sa svojim unucima. Došao je neki iz protokola i počeo me gurati, kao nije meni mjestu tu, već „na začelju“. Tu gdje ja stojim sa svojom djecom kaže da je mjesto predviđeno za one iz Zagreba i okolice, za goste. Pitao sam ga – jel zna tko sam ja, a on meni bezobrazno odgovori da ga to ne zanima! Sada, 29 godina nakon okupacije Škabrnje, nakon što su mi toga dana masakrirali mojeg starog oca, brata i još sedam članova moje obitelji, ja kao zapovjednik obrane, koji sam prošao pakao, koji se nagledao krvi, više ne mogu mirno i dostojanstveno hodati u koloni u svojoj Škabrnji, već moram „po zasluzi“ biti na „začelju“! Ovo je bilo strašno poniženje mene, ali svih hrvatskih branitelja ovoga mjesta. Kad sam zajedno s pripadnicima Samostalnog bataljuna Škabrnja polagao vijenac i palio svijeće na groblju jedino nama nije zasvirala truba, mi smo bili gore tretirani nego oni koji su sravnali moju Škabrnju. Naime, tako sam se osjećao, tako se osjećam još i danas. Naravno, u pozdravnim govorima nitko me nije ni spomenuo, a pozdravljali su sve one „iz Zagreba i okolice“. A ja se pitam- gdje su svi ti bili 1991., zašto nisu bili s nama, makar u mislima tog 18. studenoga? Netko je to namjerno učinio. Sramota je blaga riječ, ali unatoč toga ja ću se i dalje dolaziti  pokloniti svojim poginulim mještanima i suborcima i bit ću „na kraju kolone“ – rekao je ogorčeno Marko Miljanić te dodao da su toga dana novinari od „svih“ uzimali izjave koji u ratu nisu imali veze sa Škabrnjom, ali ne i od njega.

Nešto slično se u Vukovaru dogodilo i Branku Borkoviću- Mladom Jastrebu, ratnom zapovjedniku ovoga grada. I njega je „protokol“ tjerao na „kraj kolone“, jer „tko je on“, kad je ratni Vukovar u pitanju?

U Vukovaru nismo vidjeli ni Milu Dedakovića-Jastreba, ali nismo ni čuli da je netko javno pitao za njega, za njegovo zdravlje, a još manje ga pozdravio.

S druge pak strane još i danas na televiziji i u medijima pričaju i govore kako je sve prošlo u redu, nije bilo dvije kolone, nije bilo problema, čak ni kad je notorni Pupovac „slavio“ pobjedu Srba, kad je „na jedan, dva, tri“ s nekim svojim pajdašem bacio u Dunav vijenac sa srpskim obilježjima. A to što su neki digli glas, što se nisu slagali s time, vrlo brzo je i u medijima prekrila trava i šaš.

Bojimo se da već sada za narednu tridesetu obljetnicu okupacije Vukovara i Škabrnje pojedinci već „kampiraju“ u prvim redovima, da ih kamere što bolje „uhvate“…

Mladen Pavković, 

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)