Politički odnos Hrvatske i Srbije

Pin It

„U odnosu Hrvatske i Srbije ništa novo pod suncem. Taj odnos već znatno više od sto godina počiva na principima vuka i janjeta. Vuka koji vodu pije uzvodno, a janjeta koji vodu pije nizvodno potoka, ali uvijek sa strane vuka idu optužbe i prijetnje prema janjetu da mu muti vodu. Po toj istoj logici možemo biti ne znam koliko nevini, mi ćemo za Srbiju biti uvijek krivci uz činjenicu da postojimo. 

Predugo vremena je u Hrvatskoj, ili bolje rečeno među Hrvatima vladla “ideologija”, pokret, nauk – panslavizma, mađaronstva ilirizma, serbofilizma, jugoslavenstva, internacionalizma, komunizma, a u najnovije vrijeme globalizma.

 I sve je bilo usmjereno samo u jednom pravcu – ispiranje hrvatskog mozga i izbijanje iz njihove glave svake pomisli o stvaranju nezavisne države  ili državne samostalnosti. To stoljetno ispiranje hrvatskog mozga i dan danas ima posljedice,  i svoje protagoniste, ali nažalost i  u samoj Hrvatskoj.

Veliki hrvatski vizionar Ivo Pilar je u svojoj knjizi Južnoslavensko pitanje još daleke 1916. g. detektirao je unaprijed za sto godina, kuda smjera srpska politika, pogotovo otkad je odustala od programa prodora 

na Egejsko more i zauzimanje grčke luke Solun, pa je sve svoje snage 

preorijentirala za prodor na jugo-zapad kroz BiH, Hrvatsku sve do za-uzimanja gotovo cijele sjevernoistočne jadranske obale. To je njen nedosanjali san kojeg će snivati još narednih stoljeća. Ali su uvijek čekali priliku kod tektonskih političkih potresa da se pridruže moćnima u svrhu ostvarenja svog  teritorijalnog  nedosanjalog  sna.“ (Codex moralis croaticum)

I dan danas, nakon temeljitog poraza u Domovinskom obrambenom ratu od strane Hrvata i drugih naroda, njihova ideologija velikosrpstva uokvirena u Memorandumu II, ne odustaje preuzeti hrvatske krajeve mirnim putem.

Samo politički naivni ljudi, nažalost i visoko pozicionirani  političari, to ne shvaćaju. I pod agendom pomoći nacionalnoj manjini, grade se, posebno pod  maskom pravoslavne crkve po cijeloj Hrvatskoj državi materijalne i društvene utvrde srpstva i to izdašno sve financirano iz državnog proračuna RH.

  Njihov konačni cilj je mirnim ili oružanim putem vratiti u sastav Srbije Kosovo i Crnu Goru, a potom velike djelove Hrvatske, a da o BiH i ne govorim.

Današnje klanjanje  pripadnika srpske manjine  iz Hrvatske i Srbije,u Vukovaru  hrvatskim stradalnicima   (njihovim žrtvama), samo je maglica, zamagljenje u toj velikoj strategiji osvajanja tuđih teritorija.

Ne zaboravimo, dok se Srbija naoružava super snažnim novim oružjem, a to naoružanje, dolazi iz dvije najmoćnije   države Rusije i Kine, dotle se u Hrvatskoj najviše pozicionirani političari svađaju kao lajave babe, a kuća gori. 

Hrvatska se mora naoružati snažnim oružjem, jer, bojim se da se u mogućoj novoj agresiji Srbije, nećemo  moći previše osloniti na NATO. Nato će slijediti stanje u SAD-u, koja je na samoj granici unutarnjih nemira, možda i rasula, a to znači da će se odraziti i oslabiti  ga. Svako poljuljano društveno stanje u SAD-u   neminovno će se negativno odraziti i na Nato savez i bitno ga oslabiti, a možda i negativije.

 Na Europsku Uniju  nikako se ne možemo osloniti, jer ona je kilava i nesposobna da se brani u eventualnom ratu. Takvim stanjem širom se otvaraju vrata Rusije uz pomoć Srbije prodor na Jadran, a time i na Sredozemno more.

Hrvatska  nema, ne samo čvrstu, nego nikakvu unutarnju političku, nacionalnu  i društvenu koheziju. 

Navest ću samo  dva najnovija primjera:

Na dan komemoracije stradanja u Vukovaru (18, 11. 2020, istovremeno je u tom istom Vukovaru istog dana petsto metara dalje organizirana  proslava od strane stotinjak srpskih  domaćih i pridošlih četnika iz Srbije i Republike Srpske, proslava datuma padanja Vukovara u srbijanske četničke ruke. Ta proslava je bila u četničkim odorama i srbijanskim zastavama i transparentima na ćirilici uz dodano pjevanja „Slobo šalji salate bit će mesa klat ćemo Hrvate. Hrvatska vlast na to nije ni najmanje  regirala. 

Zbog prijateljstva Kine sa Srbijom, a posebno čvrstog savezništa s Rusijom, na Balkanu se može pojaviti drugi Krim, i to potpuno istom političkom taktikom kako se Krim oduzimao od Ukrajine. U to vrijeme, ako do  toga dođe, progutat će i Crnu Goru, a najverojatnije da bi udario i po BiH, ali i po Hrvatskoj.  Nitko od EU ne bi ni mrdnuo prstom.

Uzdaj se u se i u svoje kljuse, kaže narodna izreka.

 Dosad  od koronovirusa u Hrvatskoj  umrlo je do (21.11. 2020). 1.304 osobe  , a da  vlast nije javno niti za jednog  umrlog njihovim obiteljima izjavila sućut. Normalno da su ti pomrli tretirani kao „stoka sitnog zuba“, ili samo  brojčano, poput ulova lokardi ili pastrva a, u Saboru niti za jednog nije održana ni minuta šutnje. SRAMOTA! SRAMOTA! SRAMOTA! Nemam riječi!

„Svetost spava u svakom dobrom djelu, u svakom činu milosti,u svakom činu ljubavi, u svakom činu altruizma, ponajprije prema nemoćnima i bolesnima.

Kao narod probudimo tu svetost u nama,neka to zapaze svi oko nas da im budemo uzor.“ (Codex moralis Croaticum)

Mile Prpa