Da smo u ratu nabavljali oružje kao sada cjepivo, hrvatske države ne bi bilo

Pin It

Zaprepašćuje nećkanje Hrvatske, koja umjesto da ponudi farmaceutima veću cijenu za cjepivo i spasi turističke milijarde, ustrajava u EU naivnosti

Kada je postalo jasno da farmaceuti reagiraju tržišno i vole novac, trebala njima, prema izraelskom obrascu, ponuditi tri puta veći novac i nabaviti nekoliko milijuna doza više. A ne poput EU igrati ulogu Kalimera i ponavljati da je to sve nepravda. To bi nas stajalo 30 do 50 milijuna eura, ali sada bismo bili sigurni da nećemo i ove godine izgubiti 5 milijardi eura od turizma.

Negdje u ovo vrijeme prošle godine lideri EU prvi put ostali su u šoku. U europskim zemljama, naravno, nestala je odavno proizvodnja zaštitnih maski, odijela i rukavica od lateksa pa su po navici naručene hitne milijunske isporuke zaštitne opreme iz Kine. Pošiljke su uplaćene, avioni su krenuli, no negdje na putu, posebno na aerodromima u Bangkoku, Keniji, zaljevskim zemljama, avioni s pošiljkama jednostavno su nestajali i nisu stizali do EU. Francuska i Njemačka, kao najpogođenije, prve su shvatile da su žrtve piratstva i zakona Divljeg zapada te su ubrzo optužile SAD za “konfisciranje” opreme za borbu protiv pandemije.

Utvrđeno je da dosta robe nestaje već na pragu kineskih tvornica, koje obilaze američki agenti s koferima punim novca i namjerom da otkupe cijelu proizvodnju. Nijemci su izgubili živce kada je kompletna isporuka za Berlin odletjela u SAD. Kasnije će se SAD-u u medijskim napisima pridružiti i Izrael, jer da je i ta zemlja kupovala potrebne pošiljke na asfaltu svjetskih aerodroma, no kako Izraelci obično više paze, nije bilo dokaza. Amerikanci se nisu ni skrivali, a još je i tadašnji predsjednik Donald Trump naložio da se ta roba nabavlja “gdje god je moguće”, uz istodobnu zabranu američkim tvrtkama izvoza te opreme, zbog “ugrožene nacionalne sigurnosti”.

Već u travnju prošle godine EU se ne libi ustvrditi da SAD “pljačka sanitetski materijal namijenjen drugim zemljama”. I to ne bilo kojim zemljama, već – saveznicima! Francuzi su utvrdili da je Amerikancima to uspjelo jednostavno, plaćali su tri do četiri puta veću cijenu Kinezima nego Europljani.EU, međutim, iz tih otmica “izgubljenih kovčega” nije baš ništa naučio. Premda nije bilo teško pretpostaviti i procijeniti da će, kada krene isporuka cjepiva, slijediti potpuno isti scenarij, dapače još i gori, jer će cjepivo postati daleko važnija roba od maski.

Znalo se unaprijed i to da svjetski farmaceuti nemaju dovoljnih proizvodnih kapaciteta i da će nastati jagma i otimanje. EU se pak odlučio za plaćanje razvoja cjepiva tim farmaceutima i zajedničku nabavu. Plemenita ideja jer, istine radi, i između zemalja EU bilo je piratstva pa je tako poznat slučaj kada je Grad Zagreb uplatio za zaštitnu opremu i desetak respiratora njemačkom dobavljaču, a kada su kamioni stigli na granicu Njemačke, vraćeni su jer su i Nijemci zabranili takav izvoz s istim argumentima kao i SAD.

Kako EU lideri nisu procijenili da će još puno gore biti s cjepivom, ta ideja o zajedničkoj nabavi izjalovila se zato što su farmaceuti, svi zajedno i u isto vrijeme, prevarili i opljačkali EU. I premda je EU uglavnom pozdravio dolazak novog američkog predsjednika Joea Bidena, a i u Hrvatskoj mu se aplaudiralo i u medijima pozdravljalo “povratak velike i ozbiljne politike”, kada je Biden učinio isto što i Trump, lideri i mediji u EU ostali su u šoku drugi put i – potpuno su zanijemili. Biden se, naime, pokazao još gorim od Trumpa jer je, osim zabrane izvoza cjepiva, naložio i ubrzavanje cijepljenja. U prijevodu, to je značilo naredbu svima da SAD počinje usisavati cjepivo, ma gdje se ono proizvodilo, i danas Amerikanci cijepe dva milijuna svojih građana dnevno. Amerika jednostavno vodi primarno brigu o svojoj naciji, zdravlju i gospodarstvu, kao uostalom i Izrael.

I nije problem takva politika, nego je problem što EU u svojoj naivnoj političkoj korektnosti, koje u globalnoj krizi nigdje nema, nije posegnuo za jednakim obrascem ponašanja. Hrvatska je dio te EU naivnosti, jer je računala bez ostatka da će njezinu nacionalnu sigurnost zaštititi zajedničke EU institucije. Rezultat toga je da je u EU procijepljeno 6 posto stanovništva, a u Hrvatskoj tek 4 posto. Budući da države EU imaju pravo, ostajući u zajedničkoj formi, i na soliranje, zaprepašćuje i daljnje nećkanje Hrvatske oko dodatnih nabava. Pri tome se ne misli samo na nabavu ruskog Sputnjika i kineskih cjepiva nego na to da je Hrvatska, kada je postalo jasno da farmaceuti reagiraju tržišno i vole novac, trebala njima, prema izraelskom obrascu, ponuditi tri puta veći novac i nabaviti nekoliko milijuna doza više. A ne poput EU igrati ulogu Kalimera i ponavljati da je to sve nepravda. To bi nas stajalo 30 do 50 milijuna eura, ali sada bismo bili sigurni da nećemo i ove godine izgubiti 5 milijardi eura od turizma.

Prema tome, izjava premijera Andreja Plenkovića da cjepivo nije roba koja se nabavlja na burzi i da je to komplicirano i ne drži vodu. Na početku Domovinskog rata Hrvatska je bila bez oružja i pod embargom. No oružje je stizalo, kao i streljivo. Naši prijatelji Slovenci, primjerice, naplaćivali su nam u gotovini jedan metak za kalašnjikov jedan DEM. Plaćali smo to 3,5 puta više od cijene, jer smo znali što je u igri. Danas bismo rekli da je to pitanje nacionalne sigurnosti i da nema cijene koju država ne bi trebala platiti za zdravlje svog naroda. Da smo 1991. zaključili kako se oružje pod embargom ne nabavlja na burzi, Hrvatske kao države ne bi bilo.

Davor Ivanković/VL