Promotoru velikosrpske rasističke ideologije devedesetih godina prošloga stoljeća koji je Hrvate smatrao genocidnim narodom

Pin It

Na svoj rođendan Đorđe Balašević dobio klupu u Puli - N1

Ovih dana pročitasmo u dnevnom tisku kako je hrvatski grad Pula podignuo klupu za građane i namjernike grada  pokojnom srpskom pjevaču Đorđu Balaševiću – popularnoga nadimka Đole. Pjevao je u Puli (dakako ne džabe!) i dao neki novčani prilog ili koncert za bolnicu u tom gradu.

Eto, to je to! Godinama već rukovodstvo toga hrvatskoga grada zabranjuje nastup u pulskoj Areni hrvatskom pjevaču, branitelju i domoljubu Marku Perkoviću – Thompsonu. Bez suvisloga obrazloženja. Je li hrvatski pjevač vrijeđao taj grad, njegove stanovnike, njegovu kulturu, Arenu u kojoj je želio nastupiti?! Je li taj hrvatski pjevač kažnjavan za neka kriminalna djela?! Je li kažnjavan za rasizam, šovinizam, vrijeđanje nacionalnih manjina?!Dakako, da nije. Ali, srpski pjevač koji je dobio svoju klupicu itekako je sa velikosrpskih šovinističkih pozicija i Miloševićeve paradigme vrijeđao hrvatski i druge narode. Tako dugo dok nije, kao ne mali broj Srba, uvidio da je propao Miloševićev projekt velike Srbije, kojega je tako vehementno zastupao. Tada je nastupila poznata pjevačeva srpska lukrativna uzrečica: Tko nas, bre, zavadi!

Pitam se što je srpski pjevač učinio tako važno da mu se posvećuje spomen klupa? I brojni drugi građani Pule i drugih hrvatskih gradova svojim prilozima pomagali su u izgradnji pulske bolnice. Bitan je jedino Đole koji je kao adlatus Slobodana Miloševića devedesetih godina promovirao velikosrpsku imperijalističku ideologiju krvi i smrti. I preko sto tisuća mrtvih na ovim prostorima. Zato podsjećam one koji su donijeli odluku o klupi srpskom pjevaču i sve one koji će na nju sjesti, da znaju što je taj srpski pjevač pjevao devedesetih! Na stid onih koji su donijeli ovu sramotnu odluku.

ŠTO JE GOVORIO/PJEVAO ĐORĐE BALAŠEVIĆ 1991./1992

1. O GORANU IVANIŠEVIĆU

Ponekad, kad nisam dobro koncentrisan, još mi se desi da navijam za Ivaniševića, pogotovo za Prpu (Prpića)… Hteo sam da malo pametujem o njihovom odbijanju da dalje igraju za Jugoslaviju, ali bolje da nisam… Gledam izjavu Ivaniševića u Parizu, dajući izjavu posle meča, spominje suverenost, genocid, u životu više ni riječi o Živojinoviću, zato što je Srbin… Komentator ga zato čudno gleda, ali još čudnije smo izgledali nas par budala koje smo navijali za njega! Niste gledali Ivaniševićevu izjavu, nema veze, sad ću vam reći, pogledajte kako je to bilo: Goran se pojavio u crnoj majici s natpisom ‘zaustavite genocid u Hrvatskoj’, i sa neizbežnim amblemom na grudima i rekao šta je rekao.

Poštujem svaki grb i svaku zastavu pa ću poštovati i „šahovnicu“, čim zasluži, ali sa pozicije estetike i takozvane „šminke“, čini mi se da je amblem na majici mladog jurišnika ipak bio za tri broja veći nego što je trebalo…

Isprva mi se čak učinilo da ima karirani peškir prebačen preko ramena, ali ne, to je ipak bio povijesni grb… ne znam što me podsetilo na tužnog pajaca u crveno-belim karama, kako li se ono zvao, Arlekin, čini mi se?

O LATINICI

  Hm, nije loša ideja, mada sumnjam da bih sad nagovorio nekog pravoslavnog goluba da leti u Opatiju… Latinica? Žalim, burazeru nije moj rajon…

O IVČIĆU

Izgužvani cuger koji mi je danima bio suvozač za šankom bara u hotelu, konačno me je identificirao, iako mi je delovao kao ‘havy-narodnja’.

O’š i ti sad pokup’ti lovu na rodoljubive pesme, ko onaj Tomislav Ivčić?

Odmahnuo sam kiselkasto. Ja sam imao nešto publike i pre nacionalizma…

Pa jes’. Pak se ti u tome razlikuješ od njega…

Fala, bato. Ako se samo u tome razlikujem od njega, onda bolje odma’ da platimo pa da idemo…

O GENOCIDNIM ŠIPTARIMA, HRVATIMA, SLOVENCIMA I MUSLIMANIMA (1991.)

Počelo je sa Šiptarima, ali na njih smo uvek sumnjali. Oni su u istoriji uvek bili okupatorsko oružje protiv nas. Onda su na red došli Slovenci, kučkini sinovi. To im je hvala što smo ih prihvatili i hranili četrdeset prve-druge…

Laku noć, braćo Janezi, shvatam vas, sve su to geni, mame vas habsburški kavezi …prije tog ste puno rovarili, tovariši, dugo ste svirali, dok se niste natovarili … Ajte vi, braćo Slovenci, nemojte s tim da se šalite, tamo vas čekaju Nemci, samo im vi još falite … kvarni ste, jadna vam majka … laku noć, braćo smučari, dobro ste mi se smučili…

(Slovencima je 1991. spjevao pjesmu: Laku noć, Janezi!)

To ga nije spriječilo da kasnije zatraži slovensko državljanstvo.

Hrvati? Tja, genocidni narod, samo su povukli za sobom sve koji su nas oduvek mrzeli…

O Muslimanima da ne pričam. Ko će kome ako neće svoj svome. A to su sve poturčeni ‘naši’…

O BRANITELJIMA VUKOVARA

 Mene je lično, od svih onih scena iz Vukovara koje su bile monstruozne, najviše uplašilo lice one časne sestre, koja je u celoj toj situaciji bila apsolutno bez emocija. Kod uhvaćenih ustaša, kod osloboditelja, kod naroda koji izlazi iz podruma s jedne i druge strane, svuda se videlo nešto ljudsko na facama – mržnja, radost, strah, histerija – osim na tim voštanim licima časnih sestara, koja su jedino odavala predumišljaj. (Prosinca, 1991. u intervju u beogradskom Ninu.)

Na jednom mjestu pišući o Vukovaru napisao je: „Vukovar … oslobođen je, kažu jedni … pao je kažu drugi…. HM, netko tu laže. I dalje: „Vojska izjavljuje da čuva balzamiranog svetog Bona, zaštitnika Vukovara i da će ga s ostalim dragocenostima iz grobnice predati predstavnicima crkve. Zaštitnik Vukovara? E, je ga zaštitio, svaka mu čast…“

Zagrebački talog

Zar bi trebalo da pevam „U boj, u boj, kao onaj talog u Zagrebu.

Interpretacija tzv. ljubavne pjesme/balade Ne lomite mi Bagrenje

U beogradskoj Politici Balašević je dao objašnjenje o toj pjesmi koju su svi njegovi fanovi doživljavali ljubavnom.

Naravno da sam Ne lomite mi Bagrenje pisao srpskoj stvari na Kosovu. I doista… „Polako, komšije, ne može samo da se uđe… to su Albanci, a „ptice“ koje odleču prema severu“ su dakako, Srbi. „Ne lomite mi Bagrenje“, okanite se njih, jer sve ću da vas polomim“ epitaf je srpskom nasilju na istom tom Kosovu.

A fanovi mislili da se radi o ljubavnoj baladi.

Napomena: Nisam čuo ni vidio da je neka hrvatska ustanova, stranka, udruga ili pojedinac iz grada Pule pokazala protivljenje ovom zločinačkom liku i njegovoj klupici. Ali, niti iz hrvatskih vlasti, npr. Ministarstva kulture i medija, Ministarstva obrane, tzv. domoljubnih stranaka i udruga branitelja i sličnih. Đoletova klupica u hrvatskom gradu Puli simbol je jada, bijede i čemera našega naroda i naše države. A tek pulskih Hrvata!

/hrvatski-fokus.hr

Mijo Ivurek