Lili Benčik: Za kriminalizaciju Domovinskog rata i progon hrvatskih branitelja, hrvatsko Pravosuđe uvijek spremno 1.dio

Pin It

Hrvatsko pravosuđe osuđuje hrvatske branitelje zbog propusta.Tko će osuditi hrvatsko Pravosuđe za mnogobrojne PROPUSTE u osudi ratnih zločina nad Hrvatima?

Domovinski rat se ocrnjuje, progone se hrvatski branitelji, namještaju se sudski procesi, hrvatski general Đuro Brodarac, umire kao zadnji ološ u zatvoru, bez liječničke skrbi. Isto su uradili i Tomislavu Merčepu i mnogim  znanim i neznanim hrvatskim braniteljima!

Domovinski rat se istražuje, secira, kažnjavaju se hrvatski branitelji, Država isplaćuje  velike naknade agresorskim vojnicima i onda tereti hrvatske branitelje,komemoriraju se srpske žrtve, a da  nikada nitko nije istraživao, ni optužio, a kamo li kaznio nekoga iz NOB! NITKO, NIKADA.

Savez boraca u Jugoslaviji njegovao se kao kult, a osobito ako se za nekoga reklo da je „španski borac“, a hrvatske branitelje se progoni. Nedavno je u Osječkom zatvoru umro hrvatski branitelj Pero Vincetić, jer mu nije pružena liječnička pomoć, kao ni generalu Đuri Brodarcu, kao ni teško bolesnom Tomislavu Merčepu.Gdje je nestala osnovna ljudskost uskraćivanje liječničke pomoći? Kakav je to odnos prema hrvatskim braniteljima?

1.Kriminalizacija Domovinskog rata

1.1.Srpsko narodno vijeće-SNV, Milorada Pupovca

Najveći i najjači protivnik Domovinskog rata je upravo SNV, koji je guja u njedrima Hrvatske države, odnosno klasična peta kolona, koja neprestano rovari i razara integritet i suverenitet države Hrvatske.

Sve to zahvaljujući hrvatskim političkim elitama koje su kreirale i usvojile Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, kojima je SDSS koalicijski partner, koji je u osnovi diskriminacijski prema većinskom hrvatskom narodu po 3 točke:

• Prednost manjina kod zapošljavanja

• Zagarantirana mjesta u Saboru RH. Nejednakost glasa većinskog hrvatskog naroda u odnosu na glas manjina

• Dvojezičnost  koja nije u skladu sa etničkim sastavom stanovništva, na pr. u gradu Puli gdjejeuvedena  dvojezičnost za svega  4.43 % Talijana naspram 70.41 % Hrvata.

Diskriminacija je protuustavna: članak 14 i 15 Ustava RH

Protivna Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava: Članak 14

Povelji Europske unije o temeljnim pravima: članak 20 i 21

I Direktivi Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja.

Po tom Ustavnom zakonu iz Proračuna RH financiramo protuhrvatsku djelatnost SNV-a i plaćamo njihove Novosti, Tragove i Biltene kojima blate Hrvatsku i Hrvatski narod sa pozicija srpske hegemonije, jugoslavenstva i ugroženosti Srba, jer oni nijednu državu Hrvatsku ne prihvaćaju kao svoju domovinu. Čast izuzecima, Srbima, hrvatskim braniteljima njih oko 10 000 koji su stali u obranu Hrvatske.

https://snv.hr/wp-content/uploads/2020/12/Tragovi_5_ONLINE.pdf

Samo u 2022.godini za manjine ukupno je izdvojeno 50.204.225,00 kuna, a za srpsku nacionalnu manjinu 13 603 000, 00 kuna

NN 48/2022

1.2.Documenta, udruga koja nemilosrdno kriminalizira Domovinski rat

Evo što kažu o sebi tko su išto su:

„U nastojanju da potaknu proces suočavanja s prošlošću i ustanovljenje činjenične istine o ratu te pridonesu pomicanju javne diskusije s razine prijepora o činjenicama (broj poginulih i slično) prema dijalogu o interpretacijama, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Centar za mirovne studije, Građanski odbor za ljudska prava te Hrvatski helsinški odbor odlučili su osnovati Documentu – Centar za suočavanje s prošlošću.

Ključni je razlog ovoga nastojanja iskustvo prešućivanja i falsificiranja ratnih zločina i ostalih ratnih zbivanja od 1941. do 2000. koje je utjecalo na noviju prošlost, kako Jugoslavije tako i post-jugoslavenskih društava.

Od 2006. godine Documenta radi na izgradnji i jačanju regionalne koalicije organizacija civilnog društva iz post-jugoslavenskih zemalja koja zagovara osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica nakon ratnih sukoba u regiji (REKOM)“

Documenta je izdala knjigu Procesuiranje ratnih zločina - Jamstvo procesa suočavanja s prošlošću u Hrvatskoj  u kojoj na 473 stranice knjige, nema komunističkih zločina, a bave se razdobljem od 1941.do 2000.godine?!

Razlog njihova osnivanja je prešućivanje i falsificiranje ratnih zločina i ostalih ratnih zbivanja od 1941-2000.godine –točno, prešućivanje komunističkih zločina 1941-1990.godine, a falsificiranje Domovinskog rata licemjerno, manipulativno i  tendenciozno sa svrhom kriminalizacije hrvatskog naroda i države Hrvatske!

https://documenta.hr/wp-content/uploads/2020/09/procesuiranje-ratnih-zlocina-FINAL.pdf

Spominju se zločini iz 1.svjetskog rata, sudski procesi koji su vođeni za ratne zločine, pa redom zločini iz 2.svjetskog rata i suđenje u Nurnbergu, i onda se potpuno preskaču zločini počinjeni u ime komunizma i prelazi na zločine u velikosrpskoj i JNA agresiji na Hrvatsku, koje su počinili Hrvati prema agresoru, ali u kontekstu građanskog rata, kako tvrdi Zoran Pusić:

„Kad su počeli oružani sukobi, koji su prerasli u krvavi građanski rat i agresiju, s tisućama stradalih i desecima tisuća prognanih, iskazivanje etničke netrpeljivosti, političke podobnosti i pristranosti, temeljeno na etničkoj i političkoj podobnosti, postalo je prilično rašireno i uglavnom se uspješno podmetalo pod patriotizam. Pritom nije bilo teško dokučiti da se radi o podmetanju jer se vrlo jasno vidjelo da proganjanje ili toleriranje i zataškavanje zločina nad hrvatskim građanima srpske nacionalnosti, koji nisu imali nikakve veze s agresijom na Hrvatsku“ 

Konfuzan tekst u kojem se tvrdi da je bio građanski rat, ali hrvatski građani srpske nacionalnosti nisu imali nikakve veze s agresijom na Hrvatsku!? E pa jeli bio građanski rat ili agresija po Zoranu Pusiću , kako i kada Documenti odgovara.

Zatim u uvodu Maja Dubljević piše:

„Još uvijek ostaje pitanje zašto je tako teško prepoznati i razumjeti da je zločin zločin, a žrtva žrtva“ I doista Maja zar je tako teško prepoznati da u 473 stranice nema mjesta za zločine komunizma? 

Jedan pogled na sastav i članstvo  udruge dovoljan je za shvatiti zašto je teško prepoznati i razumjeti da je zločin, zločin, a žrtva žrtva, naime  Documenta je član Antifašističke lige RH. Antifašisti, odnosno preobučeni komunisti su „cijepljeni“  protiv komunističkih zločina!

Documenta je članica mnogobrojnih međunarodnih organizacija i lako se da zaključiti kako Hrvatsku predstavlja u svijetu.

1.3.Detuđmanizacija, Stjepana Mesića, temelj  za progon i kriminalizaciju Domovinskog rata

Nakon smrti prvog  hrvatskog predsjednika dr .Franje Tuđmana, 10. prosinca 1999. godine, izabran je 18. veljače 2000. godine za predsjednika Republike Hrvatske Stjepan Mesić, i to na dva mandata, do 18. veljače 2010. godine,  koji je svojim djelovanjem flagrantno kršio Ustav RH! Međutim nitko od strane pravosuđa nije postavio pitanje odgovornosti predsjednika Stjepana Mesića za izvrgavanje ruglu, preziru i omalovažavanju Republiku Hrvatsku po članku  349,  za odavanje tajnih podataka po članku 347,  i za veleizdaju po članku 340 Kaznenog zakona RH.

Novi hrvatski Predsjednik otvorio je je lov na hrvatske branitelje. Državno odvjetništvo otvoreno je provodilo detuđmanizaciju koju je osmislio Stipe Mesić. Neću se baviti njegovim likom i djelom, jer ne želim ni misli zaprljati sa njime,  ali ukratko on je doveo hrvatsku državu do apsurda. Njegov lik i desetogodišnji mandat Predsjednika Hrvatske,  predstavlja  svekoliki apsurd i tragedijuhrvatske države. Od pjevanja ustaških pjesama u Australiji,“izgubljenih „ australskih čekova, priča o Jasenovcu, otvaranja predsjedničke arhive novinarima, do tajnog svjedočenje u Hagu na strani tužiteljstva, što je svjetski presedan, umirovljenja 12 generala HV, do čudnih putovanja u Kinu i neke „egzotične“ zemlje do „velikog antifašiste“ impresivan je prikaz moralnog propadanja i devastacije čovjeka.

Stjepan Mesić odmah je nakon stupanja na vlast umirovio 12 ratnih generala Hrvatske vojske, jer se kao miješaju u politiku!? Obezglavio je, rasturio i onesposobio  pobjedničku Hrvatsku vojsku, da ga ni slučajno nitko ne bi propitkivao za australske čekove i ostalo, nakon što  se dočepao predsjedničke fotelje.

https://www.hkv.hr/izdvojeno/nae-teme/doznali-smo/13433-izdaja-i-izdajnici.html

Detuđmanizacija je njegova osobna osveta dr.Franji Tuđmanu i njegovom životnom djelu, državi Hrvatskoj, jer ga je povukao iz Beograda u Zagreb, a baš se bio udobno raskomotio u fotelju predsjednika Predsjedništva SFRJ. Ne zaboravlja se ni njegov pokušaj državnog udara 1994.godine, koji mu je dr. Tuđman oprostio, pa nije snosio nikakve sankcije.

.Na Wikileaksu je objavljen povjerljivi dokument američkog veleposlanstva koji otkriva šokantnu činjenicu da je Stjepan Mesić još prije operacije “Oluja” u razgovorima s američkim veleposlanikom Peterom Galbraithom iznio iskonstruirane i izvrnute teze koje će puno godinama kasnije postati temelj haaške optužnice o “zajedničkom zločinačkom pothvatu”. Dokument o kojem je riječ vodi se na Wikileaksu pod oznakom 95ZAGREB1944 i sažima razgovore američke strane sa Stjepanom Mesićem i nekim predstavnicima Srba iz Hrvatske iz sredine svibnja 1995.godine 

Stjepan Mesić je otišao samoinicijativno u Američko veleposlanstvo 15.svibnja 1995. godine, tužakati Hrvatsku za etničko čišćenje u akciji Bljesak! I to baš  usred Hrvatskoj nametnutog rata, u trenutku kada je gotovo trećina hrvatskog teritorija bila još okupirana, kada se  hrvatska  mladost u crnim vrećama vraćala kući?! Nepojmljivo zlo koje je nanio cijelom hrvatskom narodu iz osobne osvete prema prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu!

Tako je Mesić u razgovoru s Peterom Galbraithom 17. svibnja 1995.godine  zastupao tezu kako je odlazak Srba iz Zapadne Slavonije ekvivalentan etničkom čišćenju. Upravo tu ključnu izvrnutu konstrukciju preuzet će kasnije haaško Tužiteljstvo i za bježanje srpskog vodstva i stanovništva tijekom Oluje optužiti najviši hrvatski državni i vojni vrh. A Milorad Pupovac koristiti i ponavljati i dan danas.

https://www.hkv.hr/izdvojeno/nae-teme/doznali-smo/12848-sokantno-mesic-galbraithu-prije-oluje-iznosio-teze-za-optuznicu-o-zzp-u.html

U kojoj bi demokratskoj zemlji na svijetu Predsjednik države tako nešto mogao napraviti da ga se ne smijeni i ne kazni? Nigdje, nigdje! To je postupak bez presedana u svijetu! Svojim optuživanjem Hrvatske za rat u BIH izravno je utjecao na haški sud; “Hrvatska je izvršila agresiju na BiH” Zamislite!

A „hrvatsko“ Pravosuđe ? Muk!  Nema nigdje nikoga! Indikativno!

Hrvatska vlada je 1997. godine prihvatila suradnju s Haaškim sudom dobivši uvjerenja da će on biti pravedan i da će slijediti  činjenice i istinu. Vremenom Haaški sud je postao  političko sredstvo pritiska na Hrvatsku,  tvrdeći da ga ne zanima tko je agresor već samo  tko su zločinci.

Takvim stavom i postupkom Haaški sud se postavio kao politički faktor, kojeg ne zanima istina,  već samo nekakva pravda. A kako može biti pravde bez istine? Kada je poništena istina o tome tko je bio agresor, a tko je vodio obrambeni rat, Haag je počeo suditi žrtvi za zločine u obrani, ali ne i krvniku za zločine u agresiji. Time je Haag pokazao da ne zastupa univerzalne pravne vrijednosti već partikularne interese pojedinih država i skupina. Pokazao je da međunarodna vladavina prava nije u funkciji ostvarivanja pravde, već nametanja poželjnih političkih rješenja koja diktira međunarodna zajednica. 

Tako su Haaški optuženici,  Hrvati izloženi dvostrukim kriterijima: pravilima koja vrijede samo za Hrvatsku, ali  ne i za druge zemlje. Politički montirane optužnice protiv časnika HV i HVO-a,potpomognute su od hrvatskih političara: Vesne Pusić, Zorana Pusića, Stjepana Mesića, Mladena Bajića i njihovih suradnika, predstavnika Sorošovih fondacija ; Save Štrbca, Milorada Pupovca i dr.

Stjepan Mesić okarakteriziran je kao izdajnik hrvatskoga naroda, koji je lažno svjedočio protiv hrvatskih generala u Haagu, dostavljao skupa s Mladenom Bajićem, Haagu, tužiteljstvu, Carli del Ponte, na tisuće transkripata razgovora predsjednika Tuđmana, na tisuće obavještajnih i inih dokumenata s oznakom “Državna tajna”, sve nezakonito i na štetu interesa Hrvatske i njezinih građana. Na osnovi tih dokumenata uslijedila je osuđujuća presuda Hrvatima RH i BIH, časnicima HV i HVO s tezom “udruženog zločinačkog poduhvata”, koju su plasirali Vesna Pusić, Stjepan Mesić i ostali izdajnici-klevetnici. Hrvatska nije zaštitila optuženu,  osuđenu šestorku,   časnih Hrvata, Generale koji su zaustavili srpsku, a nakon toga muslimansku agresiju na Hrvatsku i BIH. Podsjećam da je Srbija davala Haškom sudu zatamnjene  dokumente, gdje god bi za Srbiju bio inkriminirajući  dio.

https://pescanik.net/kazna-za-florance-hartmann/

Država koja nije vođena nacionalnim intersesima, gubi uporište racionalnog funkcioniranja, tako se u Hrvatskom saboru,  nakon samoubojstva generala Slobodana Praljka u Hagu, javlja Goran  Richenberg Beus (alias Emir Tahirović) potpredsjednik kluba zastupnika Glas, tvrdeći da je samoubojstvo izvršiopravomoćno osuđeni ratni zločinac, izjavu je dao nakon što je  na sjednici Predsjedništva Sabora usuglašena izjava  hrvatskog parlamenta o haaškoj presudi hrvatskih generala. 

General Praljak objavio je više knjiga o ratu, koje su poslužile u obrani optuženih Hrvata. I dan danas društvena mreža FB blokira svaku fotografiju i spominjanjegenerala Praljka!

Ministarstvo financija (Slavko Linić) , tvrtki Oktavijan d.o.o. izdavaču Praljkovih knjiga obračunalo je porez za 18 izdanja knjiga u visini od 628.726,64 kune. Ministarstvo kulture ocijenilo je knjige kao šund, odnosno da knjige nemaju stručni, znanstveni, umjetnički, kulturni i obrazovni sadržaj.

“Istodobno, knjiga HHO-a  „Vojna operacija Oluja i poslije“, koju je uredio Žarko Puhovski, u Haagu nije prihvaćena kao vjerodostojna, pa je Sudsko vijeće tijekom prvostupanjske presude Gotovini, Markaču i Čermaku zaključilo da je Puhovski nevjerodostojan svjedok, kao i podaci iz te knjige koja je, međutim, oslobođena poreza na šund. Meni je to neshvatljivo i skandalozno”, izjavio je  Pero Kovačević, pravni ekspert iz tima generala Slobodana Praljka.I je neshvatljivo, suprotno interesima RH, ali nije onima koji samostalnu i slobodnu RH nisu htjeli.

Hrvatske Vlade od 2000. godine nisu mijenjale odnos prema Haaškom sudu, kao članica Ujedinjenih Naroda i partner. Nakon presuda i tragičnog događaja u Hagu, samoubojstvom hrvatskog viteza Slobodana Praljka do izražaja je došla politička mržnja prema svemu hrvatskom,  politička nepismenost i nekultura, saborskih zastupnika, pojedinaca iz stranke na vlasti i stranaka u oporbi, koji ne priznaju nacionalne interese i nacionalne vrijednosti, ne priznaju:  “žrtvu”, “bol”, “hrvatstvo”, “mučeništvo”. Ne priznaju da je cijela povijest Hrvata ništa drugo do kalvarija i mučeništvo, ali usprkos njima general Slobodan Praljak, postao je za hrvatski narod, još jedan u nizu hrvatskih mučenika i  heroja. 

General Slobodan Praljak i njegovi suborci znaju da život ratnika ne ovisi samo od njihove bojne spremnosti, već ponajviše od njihova osjećaja za čast i odanost. Praljku nikada nije bilo strano žrtvovanje, znao je da bez žrtve nema  ni radosti ni tuge, nema sreće ni ljepote. Njegova privrženost narodu- domovini je njegova odgovornost prema životu. On je znao ono što političari,  predstavnici vlade , sabora nikada neće spoznati, znao je što je čast i častan obraz.

Hrvatski političari, saborski zastupnici, vladajuće garniture , godinama od 2000. ništa nisu činili u zaštiti nacionalnih interesa, generala, haaških uznika i njihovih obitelji, a oni su im pobjedom u  Domovinskom  ratu, osigurali te pozicije. Čak suprotno, proganjali su u Hrvatskoj sve koji su pružali potporu haškim optuženicima.

2.Progoni hrvatskih generala, branitelja i štovatelja Domovinskog rata

U Sjedinjenim Državama, primjerice, 18. Amandman Ustava, koji potječe još od Američkog građanskog rata, kaže da će se svi dugovi i obveze države prema onima koji su se pobunili protiv SAD, kao i njihovi zahtjevi prema državi proistekli iz pobune smatrati nezakonitim i ništavnim.

Kako suci u Hrvatskoj dijele pravdu? Suprotno ovim premisama pravde!

Uloga Državnog odvjetništva i Pravosuđa je pravda i pravednost, a hrvatske  žrtve tu pravdu nisu dobile. Isključivi krivac je Pravosuđe , koje je olako aboliralo 20 641 četnika, a za hrvatske žrtve nije ni tražilo  pravdu, i kako izgleda nikada ni neće! Prošlo je 30 godina, ratni zločin ne zastarijeva, ali ne postoji ni volja, ni nakana da se bilo koga procesuira za ratni zločin nad Hrvatima!

Tako je Mladen Bajić i oni koji su ga zamijenili umjesto da proganja četnike, proganjao hrvatske branitelje i generale! Koliko godina zatvora je zaslužio za te velike propuste, ako je  Tomislava  Merčepa za propust to Pravosuđe osudilo na 7 godina?

+Hoće li ikada netko odgovarati za nečinjenje, nemar i nevoljkost u obnašanju dužnosti? Neće, jer kod hrvatske političke i državne “elite” nema odgovornosti prema nikome, ni prema poslu koji obavljaju, ni prema hrvatskom narodu!

Dok srbijansko pravosuđe uzima za pravo suditi hrvatskim državljanima umjesto da ih hrvatsko pravosuđe zaštiti, ono ih još dodatno proganja.

Republika Srbija proglasila se 2003.godine nadležnom za kaznena djela protiv čovječnosti, međunarodnog prava i za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava na teritoriju bivše Jugoslavije od 1.siječnja 1991.godine, na temelju Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine.

Člankom 3. tog Zakona: „Državni organi Republike Srbije određeni ovim zakonom nadležni su za vođenje postupka za krivična dela iz člana 2 ovog zakona, koja su izvršena na teritoriji bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, bez obzira na državljanstvo učinioca ili žrtve“.

Iako je po tom Zakonu sporna nadležnost za događaje koji su uslijedili nakon 8.listopada 1991.godine. Republika Srbija se na temelju  doktrine univerzalne nadležnosti, proglasila nadležnom za procesuiranje najtežih kaznenih djela počinjenih  u ratovima u bivšoj Jugoslaviji.

Pravno, odluka Republike Srbije nije sporna, ali s moralnog aspekta postavlja se pitanje kako je moguće da država koja je izvršila agresiju i započela rat  u bivšoj Jugoslaviji sebi priznaje to pravo, kako je moguće da država koja ne priznaje postojanje logora na svom teritoriju spremno dostavlja optužnice koje se temelje na iskazima optuženika koji su pribavljeni mučenjem u tim istim „nepostojećim“ logorima?

Hrvatsko pravosuđe dugi niz godina ima u Europi najlošiju percepciju što se vidi i iz intervjua Večernjeg lista s direktoricom Svjetske banke za Hrvatsku, u kojem je Elisabetta Capannelli na upit o ključnim reformama koje trebaju definirati Nacionalnu strategiju razvoja Hrvatske prvo spomenula upravo podizanje učinkovitosti pravosuđa, obrazlažući: “Bolje, brže i suvremenije pravosuđe od ključne je važnosti za unapređenje poslovnog okruženja i jačanje povjerenja u hrvatske javne institucije”.

https://www.vecernji.hr/vijesti/hrvatskoj-zajam-svjetske-banke-od-100-milijuna-eura-za-projekt-ucinkovitog-pravosuda-1390723

Znači da se i van granica Hrvatske vidi neučinkovitost i neefikasnost hrvatskog pravosuđa!

Međutim kako je političkoj “eliti” u Hrvatskoj, gle apsurda bio cilj kriminalizacija DR, DORH je još 2006. godine sa srbijanskim Tužiteljstvom za ratne zločine potpisao sporazum o suradnji,

Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske Mladen Bajić i Tužilac za ratne zločine Republike Srbije Vladimir Vukičević potpisali su Sporazum o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida kojim je izražena obostrana spremnost da se unaprijedi suradnja na području kaznenog progona počinitelja ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, posebno onih koji imaju državljanstvo ili žive na području Republike Hrvatske, odnosno imaju državljanstvo ili žive na području Republike Srbije. (13. 10. 2006.)

Sličan Protokol  između Državnoga odvjetništva RH i Tužiteljstva BiH o suradnji i progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina protiv čovječnosti i genocida,  3. lipnja 2013.godine  potpisali su glavni državni odvjetnik RH Mladen Bajić i glavni tužitelj Tužiteljstva BiH Goran Salihović . Taj Protokol štetan je za Hrvate u BiH i Republiku Hrvatsku, što  dokazuje i njegova  primjena. Naime istražitelji iz BIH slobodno su i bez ikakva nadzora,  ikakvih ograničenja pregledavali  dokumentaciju iz ratnoga razdoblja, preuzimali ovjerene preslike svega što je za njih bilo važno. Ta  dokumentacija vezana je uz  progon bivših pripadnika HVO-a, ali i dužnosnika hrvatskoga naroda koji su bili angažirani u institucijama Hrvatske Republike Herceg-Bosne.

Ne treba ni naglašavati da DORH, nije u reciprocitetu provodio  slične aktivnosti u BiH u bošnjačkim arhivama s građom iz ratnoga doba, niti je podnio ni jednu kaznenu prijavu protiv nekadašnjih oficira JNA, Bošnjaka i Srba u BiH zbog sudjelovanja u agresiji na RH. Opće je poznato  da je više Bošnjaka/časnika Armije BiH sudjelovalo u agresiji na RH, kao da i su odgovorni za masovne zločine, etničko čišćenje i pokolje nad Hrvatima u BiH (generali Sefer Halilović, Atif Dudaković, Fikret Muslimović, Selmo Cikotić, Refik Lendo i mnogi drugi časnici Bošnjaci iz bivše JNA).

Mladen Bajić i DORH kojem je bio na čelu nije tako proganjao srpske četnike za zločine nad Hrvatima, kao što je proganjao hrvatske generale i branitelje za zločine nad Srbima. I to je hrvatsko pravosuđe? Sramota od pravosuđa! Raditi protiv interesa hrvatskog naroda, a taj narod ih plaća? Raditi u Hrvatskoj protiv države Hrvatske, a ta država Hrvatska ih plaća? Pa toga nema nigdje na svijetu! 

Nema nigdje na svijetu ni predsjednika koji je kao zaštićeni svjedok, tajno otišao u Hag svjedočiti protiv države kojoj je bio na čelu? Nigdje takvih apsurda nema osim u Hrvatskoj!

Kakav obraz imaju , kakvu savjest imaju svi političari od saborskih zastupnika, do Vlade i Pravosuđa, koji godinama rade protiv hrvatskih interesa i hrvatskog čovjeka?

Nizom primjera vidjeti ćemo da je u hrvatskom Pravosuđu sve moguće.

Nastavlja se.....

Lili Benčik