Kako je lešinarski fond koji ulaže u Agrokor odveo u propast Puerto Rico

Pin It

Image result for lihvari cartoon

Lešinarski fond Knighthead, u kom Ramljak i Plenković vide spasitelja Agrokora i koji je ušao u igru kad su iz nje iz političkih razloga izbačeni Rusi uvođenjem Lex Agrokora, je imao veliku ulogu u propasti Puerto Rica koja je osiromašila građane i dovela do masovne nezaposlenosti, te u bankrotu Argentine.

Svi znamo da nije pametno posuđivati novac od lihvara, jer ćete se tako samo uvaliti još dublje u probleme. Oni će vam posuditi novac kad vas sve banke odbiju, upravo kao što će i lešinarski fondovi kupovati dug onih zemalja i korporacija koje nitko drugi više ne želi financirati. Mnogi pogrešno misle da je razlika između bankara i lihvara u kamati, ili da je zapravo nema. Griješe: Banke ulažu u poslove za koje procijene kako bi mogli uspjeti: ako banka misli da novac nećete moći uredno vraćati, neće vam ga niti posuditi. Lihvari rade obrnuto – posuđuju novac samo onima za koje znaju da neće moći servisirati dug, kako bi se prisilno naplatili iz imovine, u mnogo većem iznosu nego što su uložili.

To je sva bit lešinarskih fondova, poput Knightheada, od kojeg Ramljak očekuje da će spasiti Agrokor, i s čijim je managerom Tomom Wagnerom objavljen ovih dana intervju u hrvatskim medijima kako bi ih se približilo javnosti. No što je stvarno tajanstveni Knighthead, na čijoj stranici nema ničeg, čak ni imena osnivača i managera, i kako funkcionira?

Puerto Rico

Nedavno je ova državica u Karibima odlučila postati 51. savezna država SAD. Ona je zapravo i prije bila neke vrste teritorij SAD, iako neslužbeno. Na mnogo načina, Puerto Rico situacija je sui generis, koja proizlazi iz zakona i obveza entiteta koji nije stvarno bio samostalna država, a zapravo nije punopravna američka država. No Puerto Rico je samo najnovija bojišnica za falange hedge fondova poznatih kao “lešinarski fondovi”. U Grčkoj, Argentini, Detroitu, Portoriku, a sada i u Hrvatskoj, oni su kupili dug unesrećene zemlje (odnosno korporacije, no taj dug će u konačnici postati dug Hrvatske i lešinari to znaju!) po vrlo niskoj cijeni od onih koji su stvarno uložili novac do kojeg više ne mogu, a zatim su se koristili prinudom, prijetnjama i pravnim manipulacijama kako bi osigurali masivne zarade, uz katastrofalne posljedice za milijune građana.

No slučaj Puerto Rica skriva još jednu mračnu tajnu: Kad su vjerovnici zatražili da Puerto Rico vrati sve što duguje, menadžeri hedge fondova iskoristili su otok kao poreznu oazu kako bi izbjegli svoje porezne obaveze. Bogati investitori u lešinarske fondove poput Knightheada ne žele zaraditi samo na mizeriji Puerto Rica; oni su iskoristili svoj utjecaj kako bi cijeli otok pretvorili u svoju igračku, a vladu u svoju marionetu.

Nakon Španjolsko-američkog rata 1898., Sjedinjene Države su stekle Puerto Rico prema Pariškom ugovoru i vladale su njime kao svojim teritorijem. Od tada, Puerto Ricanci se smatraju građanima SAD, ali moraju se pridržavati zakona SAD-a bez da su zastupljeni u Kongresu i Senatu. Desetljećima je taj otok bio biser Kariba, s najvećim dohotkom po glavi stanovnika u Latinskoj Americi. No, u svjedočenju 1. prosinca, 2105., García Padilla istaknula je početak problema u Portoriku: 1996. je Clintonova administracija pristala na desetogodišnje ukidanje “Odjeljka 936”, oslobođenje od plaćanja poreza za američku proizvodnju na otoku. Clinton je to podržao kao mjeru za smanjenje budžetskog manjka SAD, obećavajući kako će tijekom deset godina uštedjeti 10,5 milijardi dolara. No, Kongres nije zamijenio “Odjeljak 936” s planom gospodarskog razvoja za Portoriko kako bi nadoknadio gubitak.

Nelson Torres-Ríos, odvjetnik i profesor na Sveučilištu u New Yorku, vjeruje da je odbacivanje sekcije 936 bilo politički motivirano. Devedesetih godina, tadašnja pro-suverenistička vlada smatrala je da će izbacivanje “Odjeljka 936” povećati potporu njihovoj politici, koja je išla za punim suverenitetom otoka. “Zapravo, dogodilo se suprotno”, kaže Torres-Ríos. Washington nije imao interesa za preuzimanje 51. države, posebno ne one u gospodarskoj krizi. U doba masovnog offshoringa prema odredištima s još jeftinijim radom, poput Kine, sve skupa je dovelo do snažne recesije, budući da su proizvođači pobjegli iz Puerto Rica. Prema podacima Svjetske banke, od 29 godina koliko je na snazi bio odjeljak 936, Puerto Rico je uživao 28 godina gospodarskog rasta. Od 2005. godine, kada je porezni popust nestao, otok je imao negativan rast osam od deset godina, s bruto nacionalnim proizvodom koji je padao godišnje za deset posto. Recesiju je pojačala i recesija koja je izbila 2008. u SAD, jer je i Puerto Rico imao mjehur stambenih kredita. Bilo je tu i drugih čimbenika koji su posve uništili otok.

Kako je nezaposlenost porasla i gospodarstvo palo, Puerto Rico je počeo izdavati državne obveznice. Wall Street se polakomio za njima zbog kongresnog amandmana iz 1984., kojim se općinama Puerto Rica opovrgava pristup poglavlju 9. o zaštiti od stečaja, dakle nagodba u stilu naše predstečajne nije moguća. Osim toga, prema teritorijalnom ustavu, dug dobiva viši položaj senioriteta iznad gotovo svih ostalih stavki u proračunu Puerto Rica. Tako investitori imaju sve koristi od obveznica bez poreza – specifikum obveznica Puerto Rica je da su omogućavale oslobođenje od poreza – uz minimalni rizik. Javni je dug povećavan svake godine od 2000., razina duga rasla je od 25 milijardi dolara u 2000. na 73 milijarde dolara 2015., što je ukupno više od 100 posto BDP-a. Jedna trećina svih prihoda Puerto Rica išla je na plaćanje dugova.

Da bi vraćao dugove, Puerto Rico je odgodio povrat poreza i prestao plaćati dobavljače, srezao javno zdravstvo, otpustio 30.000 ljudi iz državne službe, zatvorio 100 škola, digao poreze za 50%, a razina siromaštva porasla je za 45%. Samo 40% radne snage ima posao. U toj spirali nestala je porezna baza, i došlo je do masovnog iseljavanja. Sve ovo do sad jako liči na Hrvatsku, zar ne? Puerto Rico je izgubio 300.000 građana u deset godina, gotovo 10% stanovništva (Tu negdje smo i mi).

I tu sad ulazi u igru Knighthead, uz još za sad identificiranih 36 takvih fondova. Kreditori Puerto Rica su inicijalno bili tradicionalni investitori, no od kraja 2012., agencije ruše kreditni rejting Puerto Rica, vlasnici obveznica ih rasprodaju za 30% cijene (baš kao i vlasnici Agrokorovih obveznica!), a kupuje ih – Knightead, i nekoliko drugih lešinara, poput Fir Tree Partnersa i Appaloosa Managementa . “Počeli su kupovati dug dug na sekundarnom tržištu po 30, 40 centi za dolar, i pokušali naplatiti cijeli dolar plus kamate”, kaže Manuel Natal, zastupnik Puerto Rica. “Oni vide Puerto Rico kao priliku za ogromnu i brzu zaradu, baš kao i Grčku”. Uskoro su lešinarski fondovi postali jedini ulagači spremni ulagati u Puerto Rico, čije se obveznice smatraju za “junk bonds”, smeće. Bili su spremni uložiti još i više, što bi Ramljaka zasigurno oduševilo, dok u ljeto 2015. guverner nije najavio bankrot, odnosno nemogućnost plaćanja. Ali lešinarski fondovi DoubleLine Capital i Avenue Capital su nastavili kupovati obveznice od vlade. Situacija je bila slična onoj u Argentini, gdje su isti fondovi poslovali.

Tom Wagner ima istu priču u Puerto Ricu i Hrvatskoj

Za razliku od Argentine, Puerto Rico ima malu mogućnost da izbjegne svoje vjerovnike. Zbog ustavnog jamstva za obveznice države, lešinari su mogli osigurati potraživanje prihoda u Puerto Ricu. Otok mora slijediti naloge američkog pravosuđa, a općine i javne korporacije ne mogu pristupiti stečaju prema Poglavlju 9. Usto nemaju alternativnog zajmodavca kakvog na raspolaganju imaju suverene nacije, poput Međunarodnog monetarnog fonda. Razgovor o saveznom bailoutu je izazvao smijeh u Washingtonu dok je tamo sjedio Obama. A izvanparnična nagodba zahtijevala bi širok konsenzus vjerovnika; Čak i ako kontroliraju mali dio duga, lešinari mogu sve minirati. Radi se o prevarantskoj shemi ali dobre informacije o veličini sheme je gotovo nemoguće dobiti; Hedge fondovi ne moraju prijaviti kupnju obveznica Komisiji za vrijednosne papire, bez obzira kupuju li se izravno od izdavatelja ili na sekundarnom tržištu. U kolovozu 2014. agencija Fitch je rekla da lešinarski hedge fondovi posjeduju 24 posto duga Puerto Rica; Fortune je postavio broj bliže 50 posto. “Ovo je industrija vrijedna trilijuna dolara koja djeluje uglavnom u sjeni”, kaže demokratski predstavnik Nydia Velázquez iz New Yorka, koji je tražio zakone koji bi donijeli više transparentnosti u operacijama hedge fondova.

Vlastodršci imena lešinara drže u tajnosti. “Počeli smo razgovarati s javnim dužnosnicima i zakonodavcima”, kaže novinarka Carla Minet, čiji je Centar za istraživačko novinarstvo posvetio nekoliko mjeseci da identificira hedge fondove. “Rekli su, “Sretali smo se s njima, imali smo ih u našim uredima.” Ali kad pitate tko su oni, kažu da se ne mogu sjetiti imena.” Centar je kasnije tužio vladu u srpnju tražeći da pusti imena; predmet je pod žalbom. U međuvremenu, centar je potvrdio 36 tvrtki s nekim udjelom portorikanskog duga.

Nevjerojatno, 22 pd 36 imenovanih hedge fondova imalo je dodatna ulaganja u drugim zemljama i gradovima u nevoljama i bankrotu, poput Argentine, Grčke i Detroita. Tri hedge fonda – Aurelius Capital Management, Monarch Alternative Capital i Canyon Capital kupili su dug u sva četiri slučaja. Stoga pozajmljivanje Puerto Ricu nije slučajno; To je strategija ulaganja. Michael Novogratz, iz Fortress Investment Group, koji djeluje u Portoriku, Grčkoj i Argentini, kaže da su zemlje u koje ulažu “tako loše, da su dobre”.

Javno, hedge fondovi tvrde da su problemi u Puerto Ricu rješivi. “Stvar je u spremnosti na plaćanje duga, a ne u nesposobnosti plaćanja duga”, rekao je suosnivač Knighthead Capital Managementa Tom Wagner nedavno za Bloomberg. To je isti onaj Wagner koji je ovog tjedna dao intervju za N1 televiziju “iz regiona”, i rekao kako ima “vrlo pozitivan pogled na poslovanje Agrokora u budućnosti” te kako vjeruje “da će vladin povjerenik vratiti kompaniju na pravi put”. U stvari, Puerto Rico bi mogao platiti dug samo uništavajući ono što je ostalo od gospodarstva. Isto kao i Agrokor. Usto, Tom Wagner jer samo “frontman”; pravi igrači u Knightheadu su u pozadini. To su Ara D. Cohen, David Wasserman, David Odenath.

Tu je i Aurelius Capital Management, čiji osnivač Mark Brodsky ima nadimak “Terminator,” jer jednostavno dolazi po dug uništene države i ništa ga ne može zaustaviti. Brodsky je bio jedan od najvećih vlasnika duga Argentine, i sklopio je zasebni dogovor s Ukrajinom koja mu je platila dug u iznosu od 100%. Naučivši zanat od jednog od najzloglasnijih lešinara Paula Singera, Brodsky je poznat po svom nepopustljivom pristupu: On ne samo da nikad ne pristaje na kompromis, nego nikad niti ne pregovara. Jednostavno dolazi po svoje, praćen armijom vrhunskih odvjetnika.

Vlada na prodaju

Oni su u Puerto Ricu pričali o razvoju i spašavanju otoka, a iza zavjese su pripremali totalni rat protiv Portorikanaca. Angažirali su visokokvalitetne odvjetničke tvrtke poput Davis Polk, Quinn Emanuel, Venable, Gibson Dunn i Robbins Russell, koji su za njih ranije dobili slučaj na Vrhovnom suda SAD za dug Argentine. To je signaliziralo da će lešinari ići na prisilnu naplatu, koristeći povoljne uvjete duga u njihovu korist. Grupa tih fondova PREPA uspješno je ukinula zakon koji bi dopustio javnim korporacijama restrukturiranje duga. BlueMountain Capital Management, aktivan u Ad Hoc i PREPA grupama, podnio je tužbu; Angažirali su Teda Olsona koji se proslavio u slučaju Bush vs. Gore. BlueMountain i druge tvrtke, uključujući Marathon Asset Management i Angelo, Gordon & Co., također su lobirali u Kongresu da se spriječi da portorikanske općine i javne institucije mogu pristupiti predstečajnim nagodbama prema poglavlju 9 radi restrukturiranja dijela njihovog duga. Time bi naime dio duga bio proglašen nenaplativim, i Puerto Ricu bi se omogućila životna linija. Oni ga međutim samo žele uništiti kako bi izvukli sve što mogu – a zatim nastavili reketariti Puerto Rico bar idućih 100 godina. Ukratko, cilj je da Puerto Rico sve što zaradi da njima, na ime duga koji nikad neće biti otplaćen, i da se spriječi bilo kakva stečajna nagodba!

To očito čeka i Agrokor, pa i Hrvatsku jer će oni sigurno pokušati sporiti sva poglavlja Lex Agrokora koja im ne idu na ruku, što im neće biti teško jer  je zakon neustavan, diletantski, i protivan međunarodnom trgovačkom pravu. Dok  Hedge fondovi koriste prijetnje i zastrašivanje kako bi natjerali Portoriko da ispuni svoje obveze, ujedno ga koriste kako bi izbjegli svoje obveze. Ideja je podmititi bogate ljude koji dolaze na otok. Fondovi su preko svojih veza u Washingtonu isposlovali da porez na korporativnu dobit fondova u Puertu Ricu bude samo 4 posto, te da se odobravaju osobne porezne olakšice na dividende, kamate i kapitalne dobitke. Budući da je Puerto Rico teritorij SAD-a, Amerikanci koji žele izbjeći plaćanje poreza ne moraju se odreći svog državljanstva; Oni samo moraju potrošiti više od pola svog vremena na otoku. Više od 200 špekulanata se preselilo u Puerto Rico, a najveći evangelizator ove sheme je upravitelj hedge fonda John Paulson, koji je nazvao otok “Singapur na Karibima”. Paulsonove investicije u Puerto Ricu uključuju Banco Popular, najveću banku na otoku a usput je kupio i sve bitne plaže, uključujući Condado Vanderbilt, La Concha renesansu i St. Regis Bahia.  Stone Lion Capital, koji je prikupio 500 milijuna dolara za ulaganje u Puerto Rico, otvario je ured u tom poreznom utočištu. Fortress Investment Group već ima tu investicijsku tvrtku. Nama već poznati Tom Wagner iz Knighthead Capitala izjavio je za Bloomberg: “Portoriko je doista nevjerojatan neiskorišten resurs koji bi trebao privlačiti puno kapitala”. Agencije za nekretnine tvrde kako nema dovoljno onih visokokvalitetnih kako bi se zadovoljila potražnja generirana novom invazijom milijunaša. Financijski špekulanti također pokušavaju kupiti vladu. “Oni pridonose političkim kampanjama ljudi koji ne vjeruju u 9. poglavlje, ne žele restrukturiranje duga”, kaže Natal. “To je posljednji dio slagalice.”

Dok milijarderi i Hedge fondovi useljavaju, Portorikanci iseljavaju. “Više ljudi je napustilo Puerto Rico zadnje dvije godine nego kroz cijele osamdesete i devedesete”, kaže jedan sugovornik za američki “Prospect”. Talentirani ljudi napuštaju otok, urušava se baza poreznih obveznika. “Jedan doktor svaki dan napusti državu”, kaže odvjetnik Nelson Torres-Ríos. “Netko mi je rekao da je bio na hitnoj i čekao je 13 sati. Nema osoblja.”

Uloga Knightheada u Argentini

Situacija je slična i s lešinarskim fondovima koji su po diskontnoj cijeni kupili dug Argentine i pokušali ga utjerati silom. Među njima je opet, pogađate, i Knighthead. Argentina je odbila, unatoč sudskom nalogu iz SAD kojeg su fondovi isposlovali preko svojih veza u Washingtonu i mogućnosti da izvrše pritisak na sudove te Senat i Kongres. Ali nova vlada u Argentini će vjerojatno ipak morati krenuti u nove pregovore o dugu, što znači da će lešinari ipak doći na svoje i naplatiti dolar i kamate za svaki dolar duga koji su kupili za nekoliko centi. Naime, grupa fondova, gdje se uz po zlu poznati Knighthead nalazi još gori Redwood čiji je Knighthead u biti spin-off (Ara D. Cohen, osnivač Knightheada, došao je iz Redwooda kojeg vode Ruben Kliksberg i Jonathan Kolatch), uspješno je blokirala na američkom sudu odluku o stečaju Argentine, koja bi spriječila da se oni u cjelosti naplate. Oni su također tužili Bank of New York Mellon Brussels i Euroclear Bank, klirinšku banku u Belgiji, tražeći izdvanje trajnog naloga kojim bi se zahtijevalo od banaka koje posreduju u plaćanju da proslijede sve uplate Argentine njima, obzirom da su isposlovali da njihov dug ima najviši senioritet, a tražili su i deklaraciju kojom bi svaki sudski nalog koji bi ih u tome sprječavao bio neprovediv. Jedan od tužitelja, u slučaju Argentine, je uz Knighthead bio i najpoznatiji lešinarski ulagač i lihvar na planeti, George Soros, kojeg naši mediji iz nekog razloga nazivaju “filantropom”, što je kao nazvati ljudoždera humanistom. Oni su zajedno tužili Mellon Banku.

Naime, tamo je blokirano 539 milijuna dolara Argentine. Sudac Thomas Griesa, koji ima jurisdikciju nad preko milijardu i pol dolara duga Argentine, donio je, pojednostavljeno rečeno, odluku da Argentina od tog novca prvo mora namiriti vjerovnike iz prvog bankrota iz 2001., dok Soros i Knighthead smatraju da prvo treba namiriti njih. Tužitelji tvrde kako Bank of New York Mellon treba tih 539 milijuna koji se odnose na obveznice denominirane u eurima isplatiti njima jer smatraji podliježu britanskim, a ne američkim zakonima, pa odluka suca Griese nije mjerodavna.

Zaključke o budućnosti Agrokora i Hrvatske nije teško izvući. No iz nekog razloga Plenkovićeva vlada, vjerojatno na uljudnu zamolbu iz Buzina, smatra da je bolje Agrokor prepustiti lešinarima nego ruskim državnim bankama čija je namjera bila oživjeti mrtvu korporaciju i koristiti je kao odskočnu dasku u EU, a što bi i otvorilo i ogromno rusko tržište, jedino koje masovno uvozi hranu u Europi, hrvatskim proizvođačima.

Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr