Zašto Beljak opet mulja i može li pravomoćna presuda postati laž, usprkos pravnoj rehabilitaciji?

Pin It

Predsjednik Hrvatske seljačke stranke Krešo Beljak pravomoćno je osuđeni provalnik koji je zbog obijanja više automobila po Zagrebu krajem devedesetih odslužio uvjetnu zatvorsku kaznu. Nepobitna je to činjenica, arhivirana u sudskoj pisarnici Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, gdje se još uvijek čuva pravomoćna presuda na koju se Beljak nije žalio.

Presuda je donesena 22. ožujka 2002.godine. Beljak je krađe počinio 1999. godine, iste godine kada je, u potrazi za poslom, napustio Hrvatsku i otišao u Njemačku gdje je neko vrijeme živio. Te su, neprijeporne činjenice, u javnost dospjele sredinom 2007., dakle prije više od deset godina, kada ih je objavio Jutarnji list. Mladi i ambiciozni Beljak tada je stranačkim putem trebao dospjeti na čelo Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Zagrebačke županije, piše otvoreno.hr.

Beljak je, prema presudi, osuđen u svojstvu drugookrivljenika, uz još jednog muškarca, s kojim se krajem devedesetih upustio u noćni pohod na parkirane automobile u središtu grada. Ukupno su provalili u četiri osobna automobila. Ukrali su jedanaest audiokaseta, jednu videokasetu, gornji dio trenirke, sunčane naočale i – ono što je posebno bitno – pet stotina kuna. Sud je utvrdio da je ukupna materijalna šteta nastala njihovom krađom oko 1750 kuna, te je po sili zakona Beljaka osudio za kazneno djelo teške krađe.

Osamnaest godina od presude i deset godina od objave prve informacije o tome da je Krešo Beljak provaljivao u automobile, HSS-ovac se trudi uvjeriti javnost da se ništa od toga nije dogodilo. Dapače, uintervjuu za 24 sata još se i ljuti na one koji, kako je rekao, u javnost plasiraju te “općeprihvaćene laži”. Beljak tako decidirano tvrdi da nije provaljivao u automobile. Malo kasnije kaže da je aute samo otvarao, ali da nije krao iz njih. Potom u intervjuu tvrdi i da je općeprihvaćena laž da je kao mladić krao auto-kazetofone (iako mu to nitko nije ni rekao, presuda kaže da je samo krao kazete, valjda ih je imao gdje puštati).

Beljak se 2007. pravdao mladošću (iako sa napunjenih 28 godina u trentuku provala i nije bio baš toliko mlad). Rekao je da je to bila glupost koju je kasnije zažalio. Možda bi mu bilo bolje da je ostao pri tom stavu. Javnost može oprostiti mladenačku glupost, pa čak i krađu čovjeku koji pretendira na vrh vlasti (čitaj – na upravljanje našim novcem). Ali, laž je teško provariti, a u ovom slučaju teško ju je i shvatiti. Arhive dnevnih novina digitalizirane su i svatko s mrvicu informatičke pismenosti danas može lako ući u trag Beljakovoj presudi.

Treba reći i da je u Beljakovom slučaju nastupila pravna rehabilitacija. Drugim riječima, njemu se više ne smije predbacivati to kazneno djelo. Teoretski, Beljak je potpuno “čist” čovjek. Grijehe iz mladosti okajao je uvjetnom kaznom i protekom vremena. To je neprijeporno i stoga je još čudnije zašto Beljak danas, toliko godina nakon svega, negira cijeli slučaj. A posebno je zanimljivo njegovo objašnjenje da iz auta nije krao, već ih je samo otvarao. Što je slijedeće? Hoće li uskoro netko na sudu reći – nisam silovao, samo sam držao stražu?

Mia Mitrović/dnevno.hr