Okupacija u 26 slika...!!!!

Pin It

Ne neću pisati o dvojbenom uratku Lordana Zafranovića , nego o tužnoj hrvatskoj sadašnjici. Probajmo malo analizirati trenutnu situaciju u zemlji, u institucijama hrvatske države, u medijima ,javnim poduzećima….i izvući neke zaključke.  Danas na vlasti u hrvatskoj imamo SDP i kukavu kukuriku koaliciju sa HNSom.

Dakle hrvatskom vladaju reformirani komunisti ,iako neznam što točno znači ta njihova reformiranost. Dakle isti oni koji su izašli iz sabornice prilikom glasovanja o proglašenju samostalnosti Republike Hrvatske. Tim činom su tada a i sada jasno pokazali što misle o toj temi i želji hrvatskog naroda za životom u svojoj državi.

Naravno da oni koji su „drmali“ u Jugoslaviji , širili veleumne misli i ideje zločinca Broza i njegovih sljedbenika i njihovi potomci ,komunisti druge generacije odgajani kao „zlatna mladež“ u bivšoj državi nisu nikad htjeli ovu zemlju i upravo je tragikomično , bilo bi smiješno da nije istinito njihovo današnje vođenje hrvatske države. HNS sa Vesnom Pusić , i Gazimirom Čačićem godinama zastupaju anti hrvatske ideje , koriste sve moguće prilike za nanošenje štete državi kroz konstrukcije o agresiju na BiH Pusićke ili megalomansku pljačku , pretvorbene i druge malverzacije i donošenje štetnih odluka u gospodarstvu napuhanog Čačića. A upravo su njih dvoje ključni ljudi hrvatske vlade.

Institucije hrvatske države ,ustavni sud, pravosuđe , vrhovni sud , ministarstva i tijela lokalne samouprave danas su popunjena kadrovima čiji su osnovni stručni i ljudski vrijednosni kriteriji pripadnost Partiji i mržnja prema svemu hrvatskom. Vrhovni sud je donio neki dan odluku prema kojoj je Republika Hrvatska odgovorna za smrt roditelja Jove Berića , riječ je o zločinu u Varivodama nakon Oluje.

Da je riječ o zločinu tu nema sumnje , netko je ubio dvoje staraca. Nastranu to što je riječ o nešto starijim četnicima. No pravo pitanje je za koga radi i čije interese to štiti Vrhovni sud. Očigledno interese Jove Berića a ne interese hrvatskog naroda i države što bi bilo najmanje za očekivati. Nitko se nije zapitao što je bilo prije tog zločina i kako je do njega došlo. Tko je to do vraga razorio pola Hrvatske , okupirao trećinu, prognao milion ljudi , napravio ogromnu materijalnu i nematerijalnu štetu. Ne to Vrhovnom sudu nije važno , nisu važne tisuće pobijenih civila , razoreni gradovi , ne važan je dotični Berić koji je vjerojatno branio prava ugroženih srba na barikadama . Potrebno je naglasiti da je ovakva presuda Vrhovnog suda presedan u svjetskim razmjerima jer još se nije dogodilo da država sama sebe proglasi zločinačkom , čak kad to doista i je točno a kamoli kad je kao u našem slučaju žrtva agresije.

Ovakva presuda nanosi neslućenu štetu Republici Hrvatskoj i dugoročno otvara mogućnost za tužbe onih koji su je napadali i razarali što je samo po sebi apsurdno. Moguće jedino kod nas, pa tko su ti ljudi koji donose takve presude ? Predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin i njegova zamjenica Ana Garačić. Na prvi pogled nepoznata imena ali ako znamo da je Hrvatin sudac sa debelom imovinskom karticom vezan uz aferu oko suđenja generalu Glavašu, da je sin partizanskog generala i posljednji predsjednik Saveza socijalističke omladine Jugoslavije, da su mu se brat i otac obogatili na sumnjivim poslovima u doba lopovske privatizacije možda stvari ipak postanu malo jasnije.

Dokad će se institucije plaćene i to skupo da brane interese hrvatskog naroda ponašati kao Juda i veleizdajnički podilaziti interesima jugonacionalista na vlasti i srpskih lobista iz Evrope. Zašto primjerice Veljko Marić i dalje trune u srbijanskom zatvoru i baš nitko od tih genijalaca iz institucija ne mrda ni malim prstom u obrani njegovih prava. Zašto se ne dižu optužnice za zločine agresora i ne traži odšteta, upravo suprotno čini se sve da se te i takve optužnice odbace i što više izjednači krivnja žrtve i agresora , što je naravno u interesu Srbije.

Po ministarstvima nam mile raznorazni stručnjaci od aboliranih četnika do osvjedočenih jugoslavena. Obavještajne i ko zna kakve druge službe nam vršljaju zemljom , dok u turističkoj razmjenu red i mir u priobalju održavaju milicajci iz Srbije i Crne Gore. Van pameti. U ministarstvu obrazovanja i kulture pomoćnica ministra je lingvistica poznata po izjavi da hrvatski jezik u stvari ne postoji i da je jednak srpskom jeziku. A to su sve primjeri kakvih ima i previše , koji nisu slučaj nego pravilo.

Documenta Vesne Teršelić ponovo je dobila krila i pod krinkom brige za ljudska prava vodi isključivo brigu o srpskim pravima u hrvatskoj i čini sve da od hrvatske države napravi zločinački poduhvat. Ne bi me iznenadilo da Teršelićka ne zasjedne u ministarsku fotelju ima sve potrebne kvalifikacije po Milanovićevim i Josipovićevim kriterijima. Izmjenama zakona o HRTu naša nacionalna televizija je postala stranačka televizija i ispada da pretplatu uplaćujemo svaki mjesec u kasu SDPa.

Banke drže stranci i vješto guraju narod i državu u dužničko ropstvo izvlačeći legalnom pljačkom ogroman novac iz zemlje. U javnim poduzećima sjede odabrani poslušnici brižno kadrovirani rođačko-partijskom linijom. Ista stvar je i na nivou lokalne samouprave , radna mjesta se djele isključivo po partijskom ključu neovisno HDZovom ili komunističkom jednako je štetno a razlika nikakva jer odavno je HDZ desno krilo SDPa.

Kad na ovaj način sagledamo situaciju u hrvatskoj državi jedini mogući zaključak je da živimo u potpuno okupiranoj zemlji. Potpuno je nevažno što je okupacija provedena naizgled demokratskim putem , jer izbori , referendum su potpuno neregularni .Izborni inženjering kojim se postizu željeni izborni rezultati i manipulira brojem birača odavno su način dobivanja izbora. Važan je rezultat okupacije a to je uvijek pa i u našem slušaju potpuna kontrola , politička, ekonomska , medijska i zakonodavna. A upravo to danas imamo u našoj domovini.

Iluzorno je u takvoj situaciji uopće pokušavati a kamoli forsirati bilo kakvu institucionalnu borbu za prava , političku borbu u kojoj razjedinjene stranke koje nazivaju desnima nemaju ni promila šanse a njihov rad odgovara partiji na vlasti jer daje dojam da ima nade i da će se nešto promijeniti. A nade nema jer su čelnici tih stranaka uglavnom više okupirani svojim uhljebljivanjem nego nacionalnim interesima. Igrokaz za gladan narod. Demagogija i manipulacija kojom se služe upravo ti čelnici tzv, desnih stranaka ide na ruku neprijateljima ove zemlje jer oni neprestano zaustavljaju svaku mogućnost drugačijeg djelovanja domoljubno orijentiranog djela hrvatske populacije a i taj dio je u debeloj manjini.

Eto to je to. I sada je na nama da se odlučimo hoćemo li dopustiti da nas vozaju institucije od vrata do vrata , hoćemo li bezuspješno prosvjedovati protiv odluka vlasti ili ćemo napokon priznati da nam vlast i institucije nisu nikakav „partner“ za pregovore i zapitati se što znači onaj dio iz Deklaracije o ljudskim pravima Una ,koji kaže da svaki narod koji je ugrožen ima pravo na obranu i borbu za svoja prava , egzistenciju i fizički opstanak. A mi danas zaista jesmo ugroženi u svojoj zemlji, politički, ekonomski i na sve druge načine koji vam mogu pasti na pamet.

Kad to shvatimo onda ćemo potražiti načine kojima su se kroz povijest narodi branili od okupacije a čini mi se da to nisu bili pregovori i prazne priče. E tad će stići PROMJENE ……ali malo drugačije od ovih kukuriku promjena od kojih se crveni cijela Hrvatska a uskoro će i gladovati…

 

Popaj