Ofanziva jugoslavenskog nacionalizma u Hrvatskoj !!!!
- Detalji
- Kategorija: Popaj
- Objavljeno: Petak, 28 Listopad 2011 17:12
Posljednjih mjeseci svjedoci smo inteziviranja aktivnosti jugoslavenskog nacionalizma u Hrvatskoj. Potrebno je naglasiti da taj nacionalizam nikada nije ni prestao sa djelovanjem u samostalnoj Republici Hrvatskoj a još od vremena Jugoslavije ide ruku pod ruku sa srpskim nacionalizmom.
U Jugoslaviji je srpski nacionalizam ostvarivao svoje ciljeve kroz jugoslavenstvo , dovoljno je samo se prisjetiti zapovjedne strukture JNA , represivno-policijskog aparata , sastava raznih „tajnih“ službi pa do partijskih komiteta i direktorskih mjesta. 90-tih je proglašenjem samostalnosti taj isti srpski nacionalizam došao u situaciju da brani svoje interese i naravno povlaštenost koju je imao u Jugoslaviji i dogodio nam se Domovinski rat. Prvo kroz obranu „celovitosti“ Jugoslavije iskorištena je JNA još uvjek pod krinkom jugoslavenstva za napad i razaranja hrvatske . Za divno čudo ostvarena je izvanredna suradnja sa srpskim radikalnim nacionalistima ili da bude jasnije četnicima u Hrvatskoj , tako da je jugoslavensko-četničkim zajedničkim naporima okupirana trećina Hrvatske. Na njihovu veliku žalost hrvati su imali snage i volje obraniti svoju zemlju i to im nikada neće biti oprošteno.
Kao što osamostaljenjem nismo raskinuli sve veze sa kamunizmom jer nismo proveli lustraciju , tako i završetkom rata nismo pravedno kaznili srpsko-jugoslavenske koljače za njihove zločine , dapače gotovo sve četnike smo abolicijom amnestirali i zaštitili od zakonskih sankcija. Ispada da ti pripadnici srpske manjine koji se vješto kriju iza prava manjina imaju ekskluzivno pravo na oružanu pobunu u Republici Hrvatskoj kako im je definirana njihova petogodišnja „balvan revolucija“. Isto tako nismo na odgovarajući način ,optužnicama, zahtjevima za nadoknadu ratne štete i reparaciju jasno pred međunarodnom javnošću prokazali jedinog krivca za ratove na području bivše Jugoslavije a to je Srbija. Možemo si postavljati pitanje zašto je tome tako a odgovor je vrlo jednostavan , upravo zato što nismo devedesetih proveli lustraciju i oštro kaznili četnike. U strukturama hrvatske vlasti danas imamo prosrpskih i projugoslavenskih nacionalista više negoli Hrvata kojima je stalo do vođenja politike koja brine o hrvatskim nacionalnim interesima. Ima tu svega od bivših jugoslavenskih funkcionera ,bivših udbaša, do druge generacije jugoslavenski odgajanih Hrvata, od aboliranih četnika u hrvatskom državnom Saboru do partizanskih zločinaca koji se danas kriju pod plaštom antifašizma.
Danas dvadeset godina od tih sudbonosnih devedesetih kult titoizma i jugoslavenstva usmjerava Hrvatsku u novu integraciju u kojoj gubimo državnost i mogućnost odlučivanja o svojoj sudbini. Srbiju nam nameću kao neizbježnog regionalnog partnera što i nije čudno jer su u pozadini cijele priče interesi krupnog kapitala između ostalih i interesi Velike Britanije koja je već jednom početkom dvadesetog stoljeća „izmislila „ Srbiju u cilju učvršćivanja svojih interesa na Balkanu, isti scenarij nam se ponavlja i danas. Spregom djelovanja naših domaćih veleizdajnika u vlasti, srpsko jugoslavenskih nacionalista ,te lopova i profitera kojima je važno ostvarivanje osobnih materijalnih probitaka i stranih njemačko-francusko-engleskih interesnih skupina hrvatska država nalazi se na rubu provalije i potreban je još jedan korak a to je ulazak u EU da u nju i padne.
Hrvatski predsjednik jugoslaven po uvjerenju i odgoju , sin upravitelja Golog otoka trči po „regiji“ ne bi li nanio što više štete zemlji kojoj je nažalost predsjednik. Najveće brige su mu interesi zemalja regije, provođenje ideja nekakvih Igmanskih inicijativa , tako da jadničak za hrvatske interese baš i nema vremena. U svoj savjetnički tim odabrao je provjerene jugoslavenski orjentirane stručnjake na čelu sa Dejanom Jovićem koji otvoreno govori protiv hrvatske državnosti. Mi to sve plaćamo. REKOM sa dvojcem Teršelić_Pusić još jednim uvjerenim mrziteljima svega hrvatskog šeta hrvatskom i regionom čineći sve da relativizira i izjednači krivnju za rat , fabriciranje lažnih dokaza u suradnji sa Veritasom Save Štrpca uobičajena je praksa te organizacije. Pupovac i Stanimirović i Uzelac kao predstavnici srpske manjine a u stvari sve više otvorenih širitelja velikosrpske ideje kao i devedesetih staju otvoreno na zastupanju stavova službene Srbije a priključuju im se intelektualci kao Rade Šerbedžija kojem smo kao nagradu za ugroženost i bjeg iz Hrvatske devedesetih dali Brione kao privatnu prčiju za ljetno umjetničko-alkoholičarsko tulumarenje.
U slobodnim medijima nam vladaju Dežulović, Tomić, Jergović i Perišić iz čijih uradaka vrišti mržnja prema hrvatskoj i hrvatima , pljuvanje po braniteljima i domovinskom ratu omiljene su im tema a iza svega stoji žal za izgubljenom Jugoslavijom. Pravosuđem upravlja Bajić koji ne propušta niti jednu priliku naškoditi hrvatskim interesima, najnovije prepuštanje optužnica protiv Vasiljevića i Živanovića Srbiji samo je posljedni u nizu Bajićevih bisera.
Uz pokrštenu premijerku Vlaisavljević koja se rastrčala hrvatskom u očajničkom pokušaju spašavanja lopovske organizacije HDZa ,svu silu njenih stranačkih kolega optuženih za korupciju ,krađu ili ratno profiterstvo, uz SDP koji čeka priliku za konačno uništenje hrvatske države ako nesrećom dođe na vlast i uz takozvane desne stranke koje lutaju kao guske u magli u svojim predizbornim igrokazima pitanje je što nas očekuje u bliskoj budućnosti. Ako cijeloj priči dodamo i hrvatski narod koji sve gore navedeno apatično gleda i ne poduzima ništa vrlo je izgledno da nam budućnost i nije blistava.
Rijetki događaji na političkoj sceni kao što je osnivanje Saveza za Hrvatsku koji daje alternativu biračima i mogućnost glasanja za drugačiju Hrvatsku ostaju usamljeni a za mnoge u Hrvatskoj i ne primjetni jer mediji a tu prije svega mislim na televiziju i vodeće tiskovine takve političke inicijative zaobilaze i ne daju im prostor u svojim izvještavanjima. Krajnje je vrijeme da se probudimo iz apatije i pogledamo što nam se sprema jer nakon izbora a pogotovo nakon referenduma biti će kasno. Jesmo li zaista politički, ekonomski i moralno uništeni kao nacija do te mjere da smo izgubili nacionalnu svijest i identitet sami ćemo odgovoriti na predstojećim izborima a pogotovo referendumu. Ja ne želim živjeti u Tadićevom regionu , ne želim biti rob i sluga u Kosoričinoj Evropi na Vama je da na to pitanje odgovorite prije svega sami sebi i svojoj djeci a onda i onima koji su nam takvu sudbinu namjenili...
Popaj
