Zadnji komentari

Narod ima najveću moć

Pin It

Image result for eu izbori

Nikakva i ničija strategija, taktika, propaganda, nedovoljna obaviještenost, apatija, “baš me briga filozofija”, depresija, beznađe, spinovi, PR-uratci, ne bi smjeli niti jednog građanina (birača) sprječiti da svoj glas da kome želi, uz dobro razmišljanje i promišljanje, kao po D’Hontu ne bi otišao velikim strankama, nezasluženo i protiv volje onoga tko to ne želi. 

“Demokracija je kada časni, a ne imućni ljudi, vladaju.”

Aristotel

Danas pred kraj drugog desetljeća 21. stoljeća, u vrijeme moderne tehnike i tehnologije, sve većeg, šireg i dubljeg implementiranja i petrificiranja IT sektora, u sva područja i segmente rada i djelovanja, u sve  pore života, svakog pojedinca  cijelog društva,  razne propagande, kampanje, prazna obećanja, spinovi, PR-uratci, laži, obmane, politiziranja, politička trgovina, razna ortaštva, …ne mogu i ne smiju imati nikakvu prednost, a kamoli premoć i pobjedu nad stvarnom istinom i stvarnim životom. To se nedavno pokazalo u svoj svojoj punini, plastičnosti, numeričkim pokazateljima, osvještenosti i inatu običnih ljudi kada su dali potpise za raspisivanje referendum “67 je previše”.

Unatoč, protureferendumskoj propagandi, reklamama, spinovima, sijanju straha, dodvoravanjima, političkoj matematici, stranačkoj nadmoći, prebacivanju krivnje na druge stranke i bivše  premijere, uz uludo i u prazno potrošen ogroman novac, poreznih obveznika, obični ljudi, obezpravljeni, osiromašeni, jadni i gladni, prosječno obrazovan  narod, je shvatio kako ga se opet hoće “prevesti žednog preko vode.” Malo su se previše zaigrali vladajući, uz veliku napuhanost, bahatost, izrugivanje, podsmjehivanje i samouvjerenost, kako će im zamisao i rabota, da se ne skupi dovoljan broj potpisa , u organizacija udruženih sindikata,  lako i jednostavno proći. Ovaj put su ih sindikalci nadigrali i dobili narod uz sebe. Nije više bilo bitno 65 ili 67 godina, do kojih se mora raditi, već otpor, prisili, prevari, pritisku i lažima.

U ovih tridesetak godina je toga dosta bilo, čak i previše, bez obzira tko je kada bio na vlasti i u vladi. Logično je da  za sve dobro i loše, činjeno, nečinjeno, strategiju i taktiku, postignuće, neuspjehe,  rast, pad, stagnaciju, stanje u kojem jesmo razmjerno kriva,  zaslužna  i odgovorna ona politička opcija koja je duže bila na vlasti. Zna se koji su to bili i kada. Jednako tako za pretpostaviti je u kojem žitu ima više kukolja, svakojake vrsti, pa i udbaša, o kojima se u zadnje vrijeme puno govori, koji su opet na djelu i smještaju “uglednim” političarima svakojake lažne podle i nezakonite rabote, kako bi ih difamirali, društvo derogirali i  državnu sigurnost ugrozili. Glavni junaci te sage su gejmer, šofer i diplomac, uz odane sluge, prodane duše, ”elitnu prostituciju”, uglavnom nekadašnji namještenici, službenici ili dužnosnici   MUP-a.

To što su neki od njih bili branitelji, čak dragovoljci, nije nikakva olakšica,  već stavlja još veću ljagu na njih.  Radili su nezakonito, iz podzemlja, za osobnu korist, s ciljem rušenja pojedinaca ili interesnih skupina, u pojedinim državnim resorima, čak i u vladi. Bili su support određenoj frakciji u državotvornoj stranci, uz potporu onih, koji sui h se na brzinu odrekli ka dim se počeo nazirati kraj, bez obzira što sui h doveli na valst, jednakim metodama, kojima sad operiraju –špijuniraju.Pitanje je što su u to vrijeme radile određene državne institucije, prvenstveno one iz nadzora.

Kako ne bi ispalo da su malo, odnosno ništa te institucije radile radile, cijelu ovu rabotu sa SMS porukama i ostalim digitalnim sredstvima, prebacuju na privatnu stvar dvojice aktera, koji su špijunirali žene I ljubavnice. Kaj god! Nismo vesla sisali. Bivši ministar MUP-a govori kako su znali za svaki njegov korak. Što je poduzeo da to prestane. Sada govori, kad je vuk pojeo magare. Ako su pratili njega, što ih sprječava da prate aktualnog ministra, premijera i predsjednicu., naročito od kad im je okrenula leđa.

Govori se i piše svuda kako su ti informatički i bizantijski “majstori”, svojom rabotom, uvelike utjecali na posljednje predsjedničke i parlamentarne izbore.

Za vjerovati je da sada to više neće raditi, pogotovo ne za izbore u EU parlament.

I bez izbora je sve unaprijed jasno. Zna se kome ide 5 mandata, kome 3 (4), dok oni ostali kao da nisu važni. Itekako su važni. Kad bi se narod probudio, prosvjetlio, zainatio, kao u sindikalnom prikupljanju potpisa za referendum, ova unaprijed smišljena i poznata računica “velikih”, pala bi u vodu.

Istina na nekim su listama ljudi koji su se dokazali kao dobri, izvrsni i zaslužni europarlamentaci. Bilo bi dobro da ostanu tamo i “novima” pokažu što I kako raditi, jer je očito da mnogi nemaju pojma o tome. Ne znaju što je EU parlament, što i kako se tamo radi. To ne znaju, niti mnogi građani, te misle kako  to nije važno, ne žele izaći na izbore i svejedno im je tko će tamo ući. Vjeruju kako njima (biračima) od toga neće biti nikakve koristi, jer su svi oni (plitičari) isti i rade samo za sebe. U velikoj mjeri je to istina. Međutim, to se može promijeniti, odozdo, iz baze, voljom birača, njihovim elementarnim znanjem, aktivnošću, građanskim odgojem, odgovornošću, masovnim izlaženjem na izbore, izborom “svojeg” čovjeka imenom i prezimenom, kojemu vjeruješ, koji se dokazao svojim djelovanjem i doprinosom, na korist običnog čovjeka i cijelog društva, od malih stvari, do određenih nužno potrebnih reformi, s naglaskom na ravnopravnosti Hrvatske u EU.

 Europski parlament je izravno izabrano tijelo, sa zakonodavnim, nadzornim  i proračunskim  ovlastima, s lokacijama u s Strasbourgu Brixellesu i Luxemburgu. Broji 751 zastupnika, od kojih je jedan predsjednik. Bira se svakih 5 godina iz svih zemalja članica, razmjerno (?) broju stanovnika dotične zemlje, s tim da ih iz pojedine države ne smije biti manje od 6 i više od 96. Razvrstani  su po svojem političkom opredjeljenju, što baš i ne izgleda tako. Neki od tih ne spadaju u grupacije čiji su članovi. Neki ne spadaju nigdje. Što predstavlja naših 11  (12), među tih 750? Puno ili ništa, ovisno ukojem području i odboru rade, koliko su obrazovani, sposobni, domoljubni, hrabri, marljivi, kreativni i dosljedni.

Europski parlament predstavlja 500 milijuna ljudi. Trebala bi biti čast biti njegovim članovima, sudjelovatiumeđunarodnim sporazumima, donošenju odluke o proširenju EU,preispitivati program EU komisije,provoditi demokratski nadzor svih institucija, donositi proračun EU, pratiti njegovo izvršenje.razmatrati pretstavke, pokretati istrage,…raditi na općem i posebnom poboljšanju života i stvarne  demokracije, u svim čalanicama EU. 

Europski parlament nije mjesto za uhljebe bilo koje vrste, za stranci nepoželjne, zaslužne, islužene,  moralno upitne  osobe pod ikvim sumnjama, upitno bogate moćnike, koje parlament štiti od bilo čega, pogotovo od krivičnog progona.

Mi smo površinski relativno mala zemlja, mlada država koja se još traži, s malobrojnim stanovništvom, koje se svakim danom smanjuje, uglavnom zbog loše politike i nebrige za običnog čovjeka. Kod nas svatko svakoga pozna i manje više sve o njemu zna. Ne treba se čuditi tko je na listama, tko je unaprijed određen da uđe u EU parlament, misliti da se tu ništa ne može učiniti. Može.  Treba pokazati da je moć u rukama birača. Svoju dužnost i odgovornost, prema sebi, svojoj djeci, državi i Domovini, bi  ovaj put trebalo dobro odraditi. Nikakva i ničija strategija, taktika, propaganda, nedovoljna obaviještenost, apatija, “baš me briga filozofija”, depresija, beznađe, spinovi, PR-uratci, ne bi smjeli niti jednog građanina (birača) sprječiti da svoj glas da kome želi, uz dobro razmišljanje i promišljanje, kao po D’Hontu ne bi otišao velikim strankama, nezasluženo i protiv volje onoga tko to ne želi. 

Očekuje se mala izlaznost, što pogoduje velikim strankama. Pokažimo im da su se preračunali, ovaj put, baš kao i za referendum “67 je previše”. Nismo mi amorfna biračka masa, koju će nekakvi kaplari ili diplomci predestinirati i narediti im gdje će, kada i za koga glasovati. Iskoristimo svoju moć, pokažimo pravu demokraciju, pruzmimo odgovornost za bolju sadašnjost i budućnost, ravnopravne, suverene  Hrvatske u Europi.

Ankica Benček