Zadnji komentari

Osvježenje Vlade

Pin It

Bilo je to podcjenjivanje opće prosječne inteligencije, zapravo ruganje zdravoj pameti, kao i mnogo toga proizvedenog u režiji i scenografiji predsjedničinih savjetnika. Može li u tome pomoći osvježenje vlade? Sigurno ne može. Moramo si tu pomoći sami, izborom predsjednika, koji nas neće podcjenjivati

Premijer Plenković nam je hrabro najvio kako će se uskoro dogoditi ambiocizna rekonstrukcija vlade, što će biti veliko osvježenje. Iskustvo nam govori kako se osvježiti treba onaj tko se umorio, na bilo koji način.Čime se to umorila ova vlada, odnosno njeni ministri? Mislim, da se najviše umorio predsjednik vlade, jer stalno balansira na žici, ekvilibrira na ivici provalije u koju su ga doveli njegovi  neki njegovi ministri, ostali suradnici i niz okolnosti koje su izazvale razne nemile događaje i afere u njegovom mandatu.

Gospodin Plenković je puno obećavao kad je došao na čelo vlade, svojim obrazovanjem multidisciplinarnim sposobnostima, raznim operativnim vještinama, naročito vještinom upravljanja, komunikacijom, osobnošću, osobitošću, građanskim odgojem, kulturnim i uljudnim ponašanjem, europejstvom, diplomatskom i pomirbenom retorikom, spremnošću na suradnju, odmicanjem od vječnog rata ustaša i partizana, raznih ekstrema, ….

Sve očekivano od premijera se iz dana u dan smanjivalo, urušavalo i razočaralo nas u velikoj mjeri. U pojedinim ministarstvima su nastajale, razvijale se, redale, umrežavale razne afere i aferice, zbog činjenja, nečinjenja i relativno suspektne prošlosti pojedinih ministara, kojima je premijer dao puno povjerenje i branio ih do zadnje kapi znoja i zrnca zdrave pameti. Tako su simultano njihovi grijesi i grješke prešle na njega. Istina ima on široka pleća, nije nimalo anemičan, kako mu se pojedinci rugaju, ali što je previše, previše je i za najjačega.

Nije lako niti jednostavno boriti se i nositi sa svim tim doma,  u Europi biti značajan činitelj, u mnogim važnim i manje važnim djelovanjima, aktivnostima, komisijama, odlukama i prezentacijama, imajući na umu da ti se svuda podmeće i ne možeš gotovo nikome vjerovati, bez ostatka, jer svatko prvenstveno radi za sebe. Nema tu prijatelja, niti podržavatelja, ukoliko im nisi nužno potreban, za bilo što, gdje ne mogu sami.

U Agrokoru je godinama tinjalo. U Plenkovićevom mandatatu je buknuo požar i prijetilo totalno uništenje. Vrag će ga znati što se zapravo dogodilo. Možda to najviše odgovara onima koji još uvijek galame kako su pokradeni. Istina mnogi su se na sanaciji i reorgasnizaciji tog giganta basnoslovno obogatili, ali su ponešto i spasili.

Dogodio se Uljanik, u koji se godinama ulagalo i zavaravalo sve. To je bila rupa bez dna. Davno prije Plenkovića se tome moralo stati na kraj.

Korupcija je počela na samom početku, širila se, razvijala, implementirala, petrificirala, umreživala u sve pore društva, gospodarstva i politike, od začetka ideje. do realizacije samostalne, suverene, neovisne, slobodne i moderne europske  Hrvatske.  Rat i poraće  su korupciji i ostalim zlima koje iz nje proizlaze uvelike pridonijeli. Tada su nastajali i nastali mnogi tajkuni i tajkunčići, njihovo netransparentno i nezakonito bogatstvo, koje malo pomalo, svakim danom sve više isplivava na površinu. Nisu od toga imuni ni neki sadašnji  niti bivši ministri. Neki su na vrijeme otišli iz politike i tako se izvukli. Neki su svoje bogatstvo preselili izvan Hrvatske. Neki su bili i ostali anonimni, nisu se isticali, nisu ulazili u politiku, ali su njoj imali svoje pijune, zaštitnike i plaćenike. To ih je skupo koštalo, ali je funkcioniralo, sve dok jednog dana nije pukla najslabija karika u lancu umreženosti i zaštite.

Za vjerovati je da premijer Plenković, direktno u ništa takvo nije uključen i uvučen, da nije kompromitiran i korumpiran. Svejedno je velika ljaga na njegovoj vladi zbog pojedinih ministara, koji su  umočeni  u razne kompromitirajuće poslove, s kojima su stekli veliko bogatstvo, izgleda najviše u muljaži s nekretninama. Nisu oni jedini. Bilo je toga oduvijek u novonastaloj državi, svakim danom sve više, na svim razinama, samo se tome nije pridavala velika važnost, pogotovo kod onih koji nisu na istaknutim javnim i državnim funkcijama.  Mislim, da će oni drugi glavni, kojima su državni dužnosnici i poslovanje s njima bili paravan, ostati neobilježeni, neprokazani, neosuđeni i nekažnjeni. S tim su računali, onoga trena kad su nekoga svoga, partnera, prijatelja ili ortaka instalirali u politiku, doveli do sabora ili vlade. Što je jedan stan, makar bio i luksuzni i u centru grada, za nagradu za sve nezakonitosti i prljavštine koje su se događale godinama, s kojima se došlo do golemog bogatstva i do nedodirljivosti. Platiti će to otkriveni i prokazani visoki državni dužnosnik, a spiritus movens cijele strategije i taktike osobnog bogaćenja, otimanja potkradanja države, će ostati neokrznut, glumiti će i dalje časnog domoljuba, velikog vjernika i Hrvatinu.

Nikakvo osvježenje  i amciozna reorganizacija vlade neće nešto takvo promijeniti i pridonijeti borbi protiv korupcije.  Previše je toga zla, previše je ukorijenjeno u sva podrućja života, rada i djelovanja. Osjeća se svuda od rođenja, preko školovanja, zapošljavanja do smrti. Novac vlada društvo i dirigira svime. Tu i tamo se nekog lovaša i moćnika za nešto sitno uhvati, nekoga i osudi, pa i pošalje u zatvor. Oni glavni uvijek se izmaknu pravdi. Kupili su svoju slobodu, a svoj novac sklonili na sigurno mjesto, gdje su i sebi osigurali boravak u slučaju da im se božica pravde jako približi i da su im neki od zaštitnika odkazali poslušnost, uvidjevši kako će za njih biti žrtvovani. Neki od prokazanih i osuđenih su tobože pobjegli. Kaj god! Od tamo gdje se nalaze još uvijek “vladaju” ovdje.. Njihov novac je mnogima ovdje još uvijek dobro došao, na njemu baziraju svoju kampanju, što će u slučaju pobjede, obligatno vratiti, naročito u vidu pomilovanja.

Osvježena vlada tu ništa neće moći promijeniti. U pitanju je naš menatalitet i politika: Ja tebi, ti meni.

Nije rješenje u promjeni ministara, niti predsjednika vlade što mnogi priželjkuju.  Svi mi se bi trebali nužno promijeniti, iz “korijena”.

Na svim razinama sposobni bi trebali zamijeniti podobne. Ovih dana čitm kako u ministarstvu vanjskih poslova postoji izvrsna sposobna osoba za zamjenu ministrice koja odlazi na dužnost u EU, ali nije podobna, jer nema članstvo u HDZ-u. Dajte molim vas! Nije ovo 91, ni 95. Moramo se toga osloboditi i riješiti. Nije bitno tko je u kojoj je stranci, nije bitno čiji je, nego kakav je. Bitno je  je li lopov ili pošten čovjek. Lopov je svaki onaj koji na temelju samo njemu znanih informacija jeftino kupi, a skupo proda, bez obzira što je to, gdje je, kakvo je i čemu služi. Jeftino kupiti državno žemljište, na kojemu ćeš izgraditi luksuzno turističko naselje, posredstvom prijatelja, je lopovluk nad lopuvlucima, pogotovo kad se to tretira kao slijevanje para u polupraznu državnu blagajnu. 

Nismo mi idioti. Zašto to zemljište nije dobio netko drugi. Takvih primjera ima bezbroj. Tobože radi se u interesu države i naroda, a rasprodaje se državno dobro, zlato i srebro. Uvozuilo se oružje, dilala nafta, prao prljavi novac od droge i drugih nelegalnih transakcija, u ime obrane i pomoći u Domovinskom ratu, a zapravo se beskrupulozno bogatilo, na raćun države.

Zar se tome ne može stati na kraj? Kopa se samo po površini.  Postoji li u nas itko tko se želi u to upustiti? Mnogi znaju kako su se plaćale kavice s 50.000 eura,mnogi znaju tko je sve bio podstanar 91., a več 95. multimilijunaš,  tko je bio dragovoljac, tko branitelj, tko danas prima veteransku mirovinu a pripadao je München bojni, bavio se šverckomerc poslovanjem, šurovao i trgovao sa Srbima u Bosni, tko je ulazio i prisvajao tuđe stanove u Zagrebu i ostalim gradovima, tko je koga plasirao u vlast, tko je kupovao diploma, tko je krao i otimao drugima, tko je rasprodavao državu, tko nas sramoti po svijetu,…tko se bavi elitnom prostitucijom pod nosom svih vlada, u  državnim stanovima, na Jelačić placu.

Mogla bih nabrajati u beskonačnost. Nema to svrhe, baš kao niti gledati i komentirati predsjedničine video uratke na granici s BiH, kad novinare i sve nas educira, kako na nepristupačnom kamenjaru, šumovitom području, blatu i jarugama, stradavaju ilegalni migrant, noću prelazeći granicu. Ona njezina slučajna pitanja ministru i policajcima, kao i pohvale za stručan, nesebični, domoljubni i požrtvovno rad, sun a nivou nekadašnjeg amaterskog partizanskog kazališta. Bilo je to podcjenjivanje opće prosječne inteligencije, zapravo ruganje zdravoj pameti, kao i mnogo toga proizvedenog u režiji i scenografiji predsjedničinih savjetnika.

Može li u tome pomoći osvježenje vlade? Sigurno ne može. Moramo si tu pomoći sami, izborom predsjednika, koji nas neće podcjenjivati.

Ankica Benček