Zadnji komentari

Je li Večernji list privatno glasilo Milorada Pupovca? (IV. dio)

Pin It

Image result for večernji list pupovac

Idealiziran prizak Srbije i Srba u Večernjem listu prvenstveno je vezan uz tzv. nepolitičke teme, odnosno uz šport i turizam, što je opisano u prethodnome dijelu ovoga feljtona. Također, do određene mjere takav prikaz primjenjen je i na istaknute srpske političare iz svih dijelova bivše Jugoslavije. Međutim, u tome je slučaju opis određenoga sprskog političara uvjetovan stajalištem kojega o njemu ima Milorad Pupovac.

Najočitiji primjer za to bio je način izvještavanja iz Srbije nakon incidenta u Uzdolju kod Knina. U danima nakon tog događaja, mediji iz Hrvatske prenijeli su žestoke izjave srpskih političara. Neke od tih izjave prenio je i Večernji list. Međutim, ključna razlika između Večernjega lista i svih ostalih medija u Hrvatskoj bila je u tome što je Večernji list prenio samo izjave srbijanskoga predsjednika Aleksandra Vučića ali ne i ministra vanjskih poslova Srbije Ivice Dačića.

Za razliku od Vučića, koji se prvi puta oglasio u petak 23. kolovoza ove godine, poručivši kako će Srbija pomoći svome narodu u Hrvatskoj,[1] Dačić se oglasio čak dva puta. U svojem prvom govoru Dačić je izjavio kako su napadi na Srbe u Hrvatskoj posljedica poveznosti aktualne hrvatske vlasti s ustaštvom,[2] dok je u drugom govoru izjavio kako je licemjerno da Hrvatska zahtijeva od Srbije dobar položaj hrvatske nacionalne manjine u Srbiji.[3]

Za “cenzurisanje” dviju Dačićevih izjava Večernji list je imao dva osnovna motiva. Prvi je bio u tome da se slika Srba i Srbije u očima hrvatske javnosti prikaže maksimalno povoljno na način da se smanji broj vijesti u kojima srpski političari govore protiv Hrvatske. Drugi motiv je bio otežavanje utvrđivanja neposredne veze između Dačićeva govora i promjene u Pupovčevoj retorici. Naime, većem dijelu hrvatske javnosti promakla je činjenica kako je Pupovac u danima nakon incidenta u Uzdolju kod Knina dao tri izjave. Prva izjava bila je korektna i odnosila se na osudu samoga događaja, dok su druge dvije bile agresivne. Prvu izjavu Pupovac je dao 22. kolovoza, odnosno dan nakon napada, dok je druge dvije dao nakon toga, odnosno 23. i 24. kolovoza. U tim dvjema izjavama Pupovac je optužio Hrvatsku da predstavlja destabilizirajući čimbenik na području bivše Jugoslavije i da će završiti poput NDH. Očita promjena u Pupovčevu načinu komuniciranja nije mogla biti slučajna niti spontana, pogotovo zato što bi u slučaju da su agresivne poruke bile izrečene u afektu prva izjava bila huškačka dok bi one kasnije izrečene bile pomirljive. Iz toga razloga, nužno je zapitati se – što je utjecalo na promjenu Pupovčeve retorike? Prema podacima objavljenim u medijima jedini vidljivi razlog jest Dačićev huškaški govor, koji je sadržajem isti kao i Pupovčeve izjave od 23. i 24. kolovoza.

Povezanost Dačića i Pupovca u hrvatskoj je javnosti najčešće pogrešno tumačena, jer se Pupovac uvijek dovodi u vezu s Vučićem. Međutim, takvo povezivanje je pogrešno, jer je Pupovac po svojim političkim stajalištima blizak Dačiću a ne Vučiću.

Načelna bliskost Dačića i Pupovca očituje se u činjenici da su obojica isticali kako je antifašizam, odnosno partizansko naslijeđe, važan dio identiteta Srba u Hrvatskoj,[4] što Vučić nije nikada rekao. Također, Vučić je u svojim govorima bio kritičan prema Miloševićevoj politici,[5] dok Dačić, kao istaknuti sljedbenik Slobodana Miloševića i dugogodišnji čelnik Miloševićeve Socijalističke partije Srbije, nikad nije učinio. Uostalom, ne bez razloga Dačić je u Srbiji poznat pod nadimkom “mali Sloba”.

Uzevši to u obzir, razumljivo je zašto Večernji list u svojim tekstovima povremeno napada Vučića, dok u slučaju Dačića to nikada nije učinio. U pitanju su načelni razlozi primjene Pupovčevih kriterija, prema kojima je Pupovcu Dačić politički istomišljenik a Vučić nije. Poseban odnos Večernjega lista prema Dačiću došao je do izražaja neposredno nakon puštanja Vojislava Šešelja iz Haaga u jesen 2014. Tada je Dačić dao eksluzivnu izjavu za Večernji list, poručivši kako je on Šešelja vidi isključivo kao “bolesnika i ništa više”.[6] S obzirom na to da je Šešelj u hrvatskoj javnosti simbol velikosrpske politike, uredništvo Večernjega lista pokušalo je tom prilikom Dačića prikazati kao umjerenoga i modernoga srpskog političara. No, suprotno dojmu kojega je tada htio stvoriti Večernji list, taj je članak bio važan zbog sasvim drugoga razloga. Naime, sama činjenica kako su hrvatske dnevne novine, i to pogotovo one koje se prikazuju kao katolički i umjereno desni hrvatski medij, u mogućnosti dobiti ekskluzivnu izjavu ministra vanjskih poslove Srbije, i k tome izrazitoga sljedbenika Miloševićeve politike, jasan je dokaz bliske povezanosti uredništva Večernjega lista s vrhom srbijanske politike.

U skladu s time, očito je kako za razliku od Šešelja koji doista jest samo “bolesnik i ništa više”, oni političari koji su stvarni akteri velikosrpske politike uvijek mogu koristiti Večernji list kao svoje glasilo. Preduvjet za to je samo jedan – prethodna dozvola Milorada Pupovca.

Mišel Ivanišević/HRsvijet