Zadnji komentari

Crne rupe’ hrvatske povijesti

Pin It

Image result for petokraka smrt

Hipermnezija kao psihološki fenomen, ne dopušta im zaborav svojih nedjela, ali time im raste potreba obrane njihovog neobranjivog zločina u ime komunizma, čiji tragovi u samom Zagrebu i drugim urbanim sredinama svakom zakopanom žlicom rovokopača isplivavaju na površinu

„Povijesni revizionizam je svugdje priznat kao legitimna kritička znanstvena povijesna praksa, dok je negacionizam pravno zabranjen i sankcioniran u Njemačkoj, Austriji, Belgiji, Francuskoj, Izraelu, Litvi, Poljskoj, Češkoj, Rumunjskoj, Slovačkoj i Švicarskoj, te podliježe specijalnim zakonima poput zakona Gayssot u Francuskoj. U Hrvatskoj je optužba za revizionizam politički iskonstruirana i instrumentalizirana, pa je čak i proturječna, jer dolazi iz istih krugova koji ne priznaju jednakost svih žrtava i još veličaju titoizam, zaboravljajući da su i oni nasljednici ideološkoga socijalističkog revizionizma 50-ih godina, jer je poznato da je staljinistička komunistička službena propaganda stigmatizirala tadašnje jugoslavenske vlasti kao „titoistički revizionizam“.“ (Jure Vujić)

Ovaj citat od uvaženog Jure Vujića, poslužio mi je kao uvod u „crne rupe“ hrvatske povijesti. Prešućena povijest, razlog je potpunijem i temeljitijem revizionizmu, kao alatu i putu do istine. Deklaracija Hrvatskoga sabora o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka bila tek verbalna potpora rezolucijama Vijeća Europe.

Komunistički titoistički antifašisti, Jugoslaveni koji nakon raspada Jugoslavije, gubeći oslonac i temelj svoje nacije i izmišljenog etnikuma, stavljajući veto na znanstvenu istinu, histerično urliču o povijesnom revizionizmu u samostalnoj Hrvatskoj.

Taj izmišljeni politički konstrukt, kojeg su sami oni tvorci, ostaje im kao temelj za protuhrvatski negacionizam.

Izjednačavanje žrtava svih totalitarnih sustava, nije im niti u jednoj opciji, jer ih to vodi ka priznavanju postojanja svojih do lakta umočenih ruku u zločin u ime svoje ideologije.

Hipermnezija kao psihološki fenomen, ne dopušta im zaborav svojih nedjela, ali time im raste potreba obrane njihovog neobranjivog zločina u ime komunizma, čiji tragovi u samom Zagrebu i drugim urbanim sredinama svakom zakopanom žlicom rovokopača isplivavaju na površinu.

E sad još dopustiti znanstvena, objektivna istraživanja, za njih bi bilo ravno potpisu svoje krivnje.

Kriterij dvostrukih mjerila i principa pile naopako, ljevičarski negacionizam, kao zadnju liniju obrane, nama i svijetu gura pod nos navodni hrvatski revizionizam.

Nažalost u Hrvatskoj negacionizam i amnezija idu ruku pod ruku. Hrvatskom narodu dužni smo pojasniti što je to negacionizam, a potom im dopustiti da osude negacionizam i obranu ili opravdanje zločina svih totalitarizama.

Stog razloga javlja se nužnost istraživanja, priznanja i procesuiranja.

Možemo komotno reći da je negacionizam zločin prema žrtvama, istini i povijesti, a i budućnosti naroda.

Poistovjećivanje znanstvenog revizionizma s ideološkim i zločinačkim negacionizmom, politički je opasno i znanstveno nedopustivo.

Negacionizam koji nas slijepo prati iz dana u dan, posljedica je invalidne demokracije.

Upravo iz tog razloga ljevičarski ortodoksi, savršeno rasprostranjeni u svim političkim i izvršnim tijelima, sve rada i radit će da uspore proces demokratizacije u Hrvatskoj.

Još uvijek smo kao prosci, a ne djelatni istraživači i graditelji: istine, pravde, osude i demokracije.

Stolac bez četiri noge stoji u ravnini s tlom ili u prijevodu, još smo na početku.

Trpimir Jurić/kamenjar.com