Zadnji komentari

Šamar Hrvatskoj u Berlinu i moje iskustvo iz Finske

Pin It

Dr. Darko Bekić reagirao je na tekst Snježane Pavić “Šamarčina Hrvatima u prikazu njemačke povijesti. Germania, Claudia Bauer po Heineru Mülleru, Volksbühne Berlin“.

Predstava je upriličena povodom 30. objetnice  rušenja Berlinskog zida i ujedinjenja DDR-a i Savezne Republike Njemačke.

Predstava “Germania” redateljice Claudie Bauer prikaz je njemačke povijesti, od prvog pruskog kralja Fridrika I do ponovnog ujedinjenja 1999. godine

Novinarka Pavić piše da je otišla “po porciju Heinera Müllera i šamaranja njemačke povijesti”, a dobila vrlo hrvatski šamar. Šamar Hrvatima?

“Dakle, Hrvati. Na početku drugog dijela na sceni su tri Njemice u crnini, tri ratne udovice. Rat je gotov, u strahu čekaju dolazak Rusa. Dotrči goli muškarac i vrišti: je li to Rus, hoće li ih silovati? On kaže da je pripadnik Waffen SS-a i moli ih civilno odijelo. “Ubit će me. Ja sam iz Hrvatske”, cvili. Vidimo ga malo kasnije, sad je gastarbajter, radi u tvornici. “Ja sam seljak iz Hrvatske”, ponavlja. Nakon dvije godine neprekidnog rada konačno se vraća doma.

Dva dana i dvije noći vozi svoje njemačko auto, daleko je ta Hrvatska, i druge noći dođe u zaspalo selo, legne pored svoje žene. Vidi da je ostarila, čuje iza zida svoja dva sina kako dišu u snu. Onda ode po sjekiru pa ih sve zatuče.

Zašto Nijemci toliko vole rat u Jugoslaviji? Zato što je to jedini rat u 20. stoljeću u kojem oni nisu zločinci, kažu u jednoj od predstava Yael Ronen u Maximu Gorkom”, napisala je Snježana Pavić.

Na takvo pozicioniranje Hrvata reagirao je dr. Darko Bekić objavom epizode iz 1992. kad je bio savjetnik predsjednika dr. Franje Tuđmana.

Dr. Bekić piše:

“U sastavu Waffen-SS-a, tijekom Drugog sv. rata, djelovala je jedinica s područja NDH pod nazivom Sedma SS-dragovoljačka gorska divizija „Princ Eugen”. Osnovana je u ožujku 1942., a činili su je folksdojčeri (tj.pripadnici njemačke manjine u NDH), ali i oni iz Rumunjske, Srbije i Mađarske.

Dakle, “junak” drame koju ste gledali u Berlinu nije bio etnički Hrvat nego slavonski ili srijemski folksdojčer, koji se dragovoljno pridružio nacističkim osvajačima Hrvatske, isto kao što su pripadnici srpske manjine 1991. osnovali petokolonaške vojne snage “Republike Srpske Krajine”, te se pridružili Miloševićevoj JNA u agresiji na Hrvatsku.

Zašto se, povodom vašeg trijumfalističkog teksta o “šamarčini Hrvatima”, javljam s ovako opširnim komentarom?

Zato što sam i ja, u svibnju 1992., doživio sličnu “pljusku”, ali ne u Njemačkoj, već u Finskoj. Odmah nakon međunarodnog priznanja RH, sa skupinom stranih diplomata, bio sam pozvan na manevre finske armije u Rovaniemi, najsjeverniji grad na svijetu – čak iza polarne crte. Finski domaćini proveli su nas po gradiću i opisivali njegovu povijest.

Sve je bilo u redu dok vodič nije spomenuo Drugi sv.rat. Rekao je kako su Rovaniemi, tijekom bitke sa sovjetskom Crvenom armijom koja ga je prethodno osvojila (Finska se od 1941. do 1944., borila na strani Hitlera, kao i NDH !) potpuno spalili Hrvati, pripadnici SS-divizije “Prinz Eugen”.

Oči svih kolega-diplomata hladno su se okrenule prema meni, a ja sam ostao šokiran i bez riječi. Odmah sam nazvao predsjednika Tuđmana i opisao mu događaj. On je rekao da su to gluposti jer, ako je riječ o diviziji “Prinz Eugen”, njen sastav su činili pronacistički orijentirani pripadnici njemačke manjine iz Hrvatske, a ne Hrvati.

Ja sam to odmah prepričao kolegama a do večeri mi je iz Zagreba faksom stigao i opširniji tekst sa svim relevantnim povijesnim podacima koji sam podijelio kolegama.

Ali, kako kažete, “šamar je udaren”, kao što se Hrvatima uvijek u povijesti događa, još od vremena kneza Domagoja, prije 1000 godina, kojeg su Mlečani u pismu Papi, zbog napada na njihove brodove, nazvali “pessimus dux Croatorum” (najgori kralj Hrvata).

M. Marković/maxportal