Zadnji komentari

Demokracija i stranački stega

Pin It

Neki takvo ponašanje opravdavaju demokracijom, posebice stranačkom demokracijom, koja zaoravo ne postoji, što je jako do izražaja došlo zadnjih dana, povodom prepiske nekih članova državotvorne stranke, na društvenim mrežama, kao i naredbi da svi članovi i njihovih obitelji glasuju na predsjedničkim izborima za KGK. Toga više nema niti u Sjevernoj Koreji. 

Sve u životu je matematika, bili mi toga svijesni ili ne. Prirodni zakoni, prevedeni u formule djeluju i vladaju  u društvu, po temeljnim principima proporcionalnosti, obrnute proporcionalnosti, jednadžbi, sustava jednadžbi, odnosno raznih funkcija, (preslikavanja) u kojima postoje zavisne i nezavisne veličine, konstante  i slobodni članovi (dodaci), uz razna projiciranja ( izometriju, homotetiju,…), ovisno o platformi s koje se gleda, na koju se gleda,  kuta projekcije, odnosno prikarate  (osobne jednadžbe), o čemu ovisi konačan ishod (zaključak, rješenje, slika,…)

Matematički principi su u temelju svih područja i segmenata rada, djelovanja i života. Po njima se odvijaju mnogi procesi i dolazi do rješenja. Na njima se vrše  razne simulacije, prema zaključcima nekih istraživanja, pri čemu se eksperimentalno potvrđuju postavljene hipoteze i dolazi do približnog koeficijenta korisnosti, odnosno isplativosti  projekta. Projekt može biti proizvod, ideja, program,…ovisno o kojem i kakvom sektoru se radi, tko radi, zašto i za što radi, koji i čiji je interes u pitanju. To naročito dolazi do izražaja u politici, iako nije uvijek vidljivo, transparentno i za većinu korisno, čemu pridonosi stranačka politička i parlamentarna  rascjepaknost, koja se političkom trgovinom nastoji kongruirati,konvergirati, stabilizitari i  osigurati kakvu takvu stabilnost vlade i države, makar formalnu.

Prema nekim podacima trenutno imamo oko 170 registriranih političkih stranaka, od čega je 21 parlamentarna, uz nezavisne zastupnike. To nam govori o svemu što nam se događa, gdje smo i kuda idemo. Inflacija političkih stranaka je počela od samog početka višestranačja u Hrvatskoj. Prve političke stranke osnovane 1989. su bile: HDS (11.4.), HSLS (20.5) i HDZ (17.6), da bi ih  1990. bilo 28, a od 1990 do 2000., oko 224. U međuvremeno je 175 stranak obrisano iz registra, raznih razloga, neke su se spojile, što ugrožava demokraciju i parlamentarni rad, jer je to spajanje nastalo uglavnom djelovanjem političke trgovine. Takva rabota je najočiglednija u ovoj vladi. Interesantan, inigrantan, inovativan i “kreativan” je slučaj bez presedana je onaj u kojem se se od jednog zastupnika došlo do 11, čime se sad ucjenjuje, odnosno o čemu ovisi aktualna vlada, njen ostanak, opstanak i kakva takva stabilnost.To bi bilo smiješno, da nije žalosno i opasno, pogotovo kad se analiziraju ”prebjezi” odnosno njihove potrebe, osobna pragmatičnost, karakter i politička vjerodostojnost, jer već se vidi kuda opet neki od njih smjeraju. Takvi malo pomalo inkliniraju prema “magnetski” jačem političkom polu, pogotovo kad je to svakim danom  sve vidljivije i realnije., što otvoreno iskazuju podrškom njihovom predsjedničkom kandidatu. Na kraju će reći, baš kao i nekadašnji komunisti, kad su opravdali svoje članstvo u Partiji, da su bili u aktualnoj političkoj   koaliciji ili određenoj stranci, da bi je iznutra mogli podrivati, a u stvari su uvijek bili vjerni svojoj istinskoj ideologiji i stranci (koaliciji) iz koje su prebjegli i koja ih je dovela u Sabor, na svojoj listi. Postoji narodni izraz za takve osobe, što ovdje ne smijem napisati. Neki takvo ponašanje opravdavaju demokracijom, posebice stranačkom demokracijom, koja zaoravo ne postoji, što je jako do izražaja došlo zadnjih dana, povodom prepiske nekih članova državotvorne stranke, na društvenim mrežama, kao i naredbi da svi članovi i njihovih obitelji glasuju na predsjedničkim izborima za KGK. Toga više nema niti u Sjevernoj Koreji. Čovjek se  pri tom zapita koji Andrej Plenković je pravi, onaj obrazovani, uljudni demokratski nastrojen Europejac,   neprikosnoveni vođa jednopartijskog totalitarnog sistema, bespogovorni autorativni otac Domovine, maršal, general, admiral, namjesnik, komodor, “konkistador” …ili prvi među jednakima, demokratski izabran premijer  suverene, neovisne, slobodne , demokratske i moderne europske države., koja je po njenoj aktualnoj predsjednici trebala postati Švicarska. Pitam se samo zašto. Hrvatska ima puno toga što Švicarska nema, samo što  nema onoga tko bi to stavio u funkciju poboljšanja života svih građana, napretka cijelog društva i stabilizacije države, bez jačanja državnog represivnog aparata.  Mi ne želimo biti Švicarci. Još manje Amerikanci, što nam se stalno upriličuje. Mi smo Hrvati i ostali državljani Lijepe naše, koji želimo biti “svoj na svome, sa svojom puškom na ramenu i svojim novčanikom u džepu.” Kome se to ne sviđa, širok mu put i velik mu svijet od Europe do Amerike, pogotovo onima koji su ovdje na određeno vrijeme, na posudbi, baš kao i neki nogometaši,umjesto da negdje  vani  (loži, klubu, laterali,…) sjede na klupi, ovdje glume lidere.

Neki zamjeraju europarlamentarcu gospodinu Kolakušiću, što je rekao da su Hrvati politički nepismeni. To nije ništa novo i ništa nedokazivo. Najbolji primjer toga je dokle smo dotjerali, u svemu, na začelje a negdje i na sami kraj svega onoga što je dobro, a u prve redove svega onoga što je loše, po mjerodavnim istraživanjima i brojkama koje su neumoljive. Te brojke uz nešto promišljaja, čak i onda kad su rastućem nizu i trendu, pokazuju da su rezultat, onoga od prije, što je nevidljivo odmah, nego za par godina.

Nisu Hrvati nepismeni samo politički, nego stvarno i to u svemu, govoru, pisanju, dopisivanju, izražavanju, gospodarstvu, školstvu, demokraciji, diplomaciji, komunikaciji, dijalogu, odgoju, primjeni naučenog (naštrebanog), vjerodostojnosti, stavovima, karakteru, toleranciji, dostojanstvu, povijesti, kulturi, međuljudskim odnosima, empatiji, socijalnoj osjetljivosti, pravnoj jednakosti, svojim slobodama, ustavnim, pravnim, obiteljskim, nacionalnim, manjinskim,…zakonima i pravilima.

Državom trenutno upravljaju karijerni diplomati. U čemu su njihove prednosti, a u čemu mane, pitanje je za znalce i principijelne političke analitičare, koji ne mijenjaju stavove prema potrebi onoga tko ih plaća. Ankete tu puno ne pomažu, jer nisu potkrjepljene stvarnim brojkama.  Ankete čak niti ne usmjeravaju, već navode na krive zaključke i orijentaciju. To nam nitko ne mora objašnjavati, pomnim proučavanjem vrlo lako se otkrije, kako su kontradiktorne u sebi samima i međusobno, čak i onda kad se prekrivaju u jednakim pokazateljima. Presjek nečeg zjedničkog u anketama je slučajan, to je zapravo stamdardna pogreška.

Želimo li demokratskuo društvo i državu kojom će upravljati ljudi izabrani voljom naroda, morala bi se najprije uvesti i zaživjeti unutarstranačka demokracija. To se neće dogoditi dok izborne liste sastavlja lider stranke, prema svojim osobnim preferencijama, simpatijama, poslušnosti i “vjernosti” pojedinih članova.

Nije lako niti jednostavno postići unutarnju stranačku demokraciju, pogotovo u velikim strankama, s velikim brojem članova iz bivše Partije. Takvi imaju veliki utjecaj na mlađe članove, što je evidentno, a najbolje se vidi na aktualnom premijeru, koji se puno, u mnogo čemu promijenio od svog dolaska na čelo HDZ-a. Iz aviona se vidi, a u društvu i politici osjeća kako u HDZ-u ima više frakcija, koje vuku svaka na svoju stranu, u svojem interesu i po potrebi dotične grupacije.

To bi se najbolje pokazalo na tajnom unutarstranačkom glasovanju. Međutim, nitko nije toliko hrabar i siguran u sebe, kako bi to upriličio.

Utaman im da glume zajedništvo, povjerenje, jedinstvo, stabilnost, prijateljstvo, drugarstvo i ljubav. kad bi to tako bilo, ne bi izbila afera s dopisivanjem na društvenim mrežama, što je postala nacionalna tema broj jedan.

Mislim das u to licemjeri, jer se kriju pod pseudonimom. Oni su i svojevrsne kukavice, makar se predstavljaju herojima, jer nemaju tri čiste otvoreno i u lice.

 onima, kojih to ide reći što misle.  Po zakonu fizike ne može se istovremeno biti na dva mjesta, odnosno sjediti na dvije stolice. To je egzemplarno i eklatantno pokazano u slučaju aktualne predsjednice.

Većina njenih birača to ne shvaća, ili se samo takvima pravi, da bi im bilo lakše poslušati stranačke upute za glasovanje, odnosno da ih ne bi pekla savjest, ukoliko je još imalo imaju.

Kad nejde onda nejde. Nikakvo ljepilo to ne može zalijepiti. Osim toga, mnogi su se istrošili, neki su i ”izgorjeli”, ne u brizi za narod i Domovinu, u što se zaklinju, rukom na srcu,već u nastojanju da se što dulje održe na vlasti i što više zgrabe, osobno za sebe i svoje, najviše materijalnih bogastava u vidu nepokretne i pokretne imovine. To je sjajno, pogotovo kad si glavni državni inspektor i kad si spreman priznati i ispraviti svoje “pogreške”. Zar oni stvarno misle da smo mi bedasti,  glupi, potkapacitiran, nekompetentni i neupućeni.

Kako bilo da bilo, demokracija se u nas može svesti na formulu:

D=BB/SS

D- demokracija (zavisna veličina)

BB- broj izašlih birača (manje više konstanta)

SS – stračka stega (promjenljiva veličina)

Za nematematičare: Koliko puta je veća stranačka stega, toliko puta je manja demokracija, uz relativno konstantan broj birača. To je osnovna formula, koja se može dorađivati, ovisno o potrebi, vremenu i prostoru.

Ankica    Benček