Zadnji komentari

Bosna i Hercegovina ne smije pozeleniti

Pin It

Image result for bosna islam"

Ružna i crno razarajuće tužna je slika pred svijetom bošnjačkog zviždanja nekadašnjem predsjedavajućem Predsjedništva Bosne i Hercegovine Miloradu Dodiku u Sarajevu, gradu za kojeg ti isti Bošnjaci govore da je glavni grad Bosne i Hercegovine, i da je multinacionalnu i multireligijsku sliku čuvao u ratu i sačuvao poslije rata.

U slici bošnjačkog fućkanja članu beha Predsjedništva, iz kojeg su već istjerali hrvatskog člana, samo zato što je Srbin, vide se elementi najradikalnijeg islama, istog onog koji iz temelja mijenja vjersku sliku Bliskog istoka na kojoj, gotovo, da i nema znakova kršćanstva i kršćana.

Sarajevo je u mnogim kockicama isti kao i svi drugi islamski gradovi. Jednobojan, jednonacionalan, te iznad svega jednovjerski islamski grad. Grad u kojem se, ne samo zviždi nemuslimanima, već ih se, dijelom i ubija, napose one mlade koji na sebi imaju križ, simbol kršćana. I nisu na udaru sarajevskih islamista samo mladi, čak ni časne sestre ne smiju slobodno hodati gradom, i one su žrtve povampirenog vjerskog islamskog terorizma.

Bošnjački zvižduci nemuslimanskim članovima Predsjedništva, zvižduci su svim nemuslimanima, upućeni kao sudački znak da napuste „igralište”. To je crveni karton svima onima koji nisu nacionalni, napose, vjerski dio bošnjačko muslimanskog identiteta.

Bošnjački zvižduci Hrvatu i Srbinu u Sarajevu, zvižduci su hrvatskom i srpskom narodu. Ako se nemusliman u Sarajevu dočekuje zvižducima, a očito da se dočekuje, onda to govori najbolje o nacionalnoj slici grada, u kojem je ubijen svaki prijeratni šareni izgled, grada u kojem nema nacionalne i vjerske tolerancije, kao temelja pomirenja i mira u razlikama i posebnostima.

A slika takvog današnjeg, nacionalno i vjerski čistog bošnjačko muslimanskog Sarajeva, slika je buduće Bosne i Hercegovine. Kad se nije moglo sačuvati Sarajevo multinacionalnim i multireligijskim, tko onda ima pravo, iz čega bi to pravo izvlačio, govoriti o multinacionalnoj i multireligijskoj Bosni i Hercegovini. Zasigurno nitko više.

Ono što svaki govor o cjelovitoj multi-kulti Bosni i Hercegovini čini apsurdnim je činjenica da to govore oni, onaj narod, koji je Sarajevo etnički i vjerski očistio po uzoru svih muslimanskih gradova. Kroz etničku i vjersku sliku Sarajeva, grada u kojem se zviždi podjednako i Srbima i Hrvatima, istinu je rekao jedan davno visoko rangirani muslimanski političar „da mu je bliži jedan Iranac od Srbina ili Hrvata”, iščitava se tko je od beha naroda za kakvu Bosnu i Hercegovinu.

Svijet bi morao priznati dugu beha stvarnost, a ona je da su, jučerašnji Muslimani današnji Bošnjaci najveći protivnici nacionalno i vjerski šarene Bosne i Hercegovine. Jedinstvo i zajedništvo Bosne i Hercegovine ne gradi se materijalom sotoniziranja druge nacije i druge vjere. Drugog ili trećeg beha naroda.

Ne može slojevita i nacionalno vjerski šarena Bosna i Hercegovina biti jedinstvena samo u jednoj, bošnjačko muslimanskoj boji, naciji, vjeri, kulturi. Ona može biti cjelovita samo u bojama sva tri njena naroda, u kojoj bilo čije nacionalne i vjerske boje ne će biti meta onog drugog ili trećeg.

Bosna i Hercegovina ne smije pozeleniti, kao što to danas zelene čak i povijesno zaštićene fasade zgrada u Sarajevu. Ni jedan beha narod, bez obzira koliko ga ima, nema, i ne može imati, apsolutno pravo na Bosnu i Hercegovinu, i farbati je, i zvižducima, u svoju nacionalnu i vjersku boju. To mu pravo ne daje specifičnost Bosne i Hercegovine, zbog koje je kao takva postala svjetski raritet.

I takvom je kakva je danas, bez obzira na to što je Bošnjaci muslimani najgrublje otimaju, i zvižducima, podjednako i Hrvatima i Srbima, kao i pjevanjem Turskoj izdajući je kao neželjeni predmet u čijoj izgradnji nisu sudjelovali, ne može nikakav broj, nikakav terorizam i vjerski islamski radikalizam, upisati cijelu u svoj vlasnički list jedan kroz jedan.

Jer, Bosna i Hercegovina je davno stoljećima u prošlosti ispisana, i upisana, jedan kroz tri. Svako zviždanje Bošnjaka nemuslimanima, u bilo kojem beha gradu, zviždanje je cjelovitosti multinacionalne i multireligijske Bosne i Hercegovine. Svaki zvižduk Bošnjaka muslimana bilo Hrvatima ili Srbima ugradnja je nekoliko cigli u zidove dioba koji dijele beha narode.

Stoga je čudno da se upravo Bošnjaci muslimani, kao navodno odani borci za cjelovitost Bosne i Hercegovine, sve više pokazuju vrhunskim zidarima, u ratu ocrtani a u poratu građenih, beha zidova koji dijele, i koji će ubrzo zauvijek podijeliti Bosnu i Hercegovinu na nacionalne i vjerske entitete, Bošnjaka, Hrvata i Srba.

Ni jedna beha strana ne radi na takvoj podjeli Bosne i Hercegovine kao što to radi bošnjačka. U prvom redu što muslimani diljem svijeta, pa tako i beha, ne žele i ne mogu živjeti u bilo kakvoj zajednici s drugim i drugačijim, napose ne s kršćanima i Židovima. Ta stara i dokazana povijesna istina, koja se i u Bosni i Hercegovini sve više potvrđuje, argument je za popravljanje daytonske nepravde, kroz, bilo novi Dayton ili, od Svjetske zajednice nametnuto, troentitetsko uređenje zemlje, prije negoli je bošnjački zvižduci odsviraju.

Vinko Đotlo/kamenjar.com