Zadnji komentari

Besramno podcjenjivanje

Pin It

Image result for political man money cartoon"

Od svega i svačega što se događa u našoj politici, od njenog osamostaljenja do dan danas, na svim razinama, sukcesivno, planski, po zakonu vjerojatnosti, po zakonu reciprociteta, po Marfijevim zakonima, zbog neznanja, nesposobnosti, podobnosti, šlamperaja, nebrige, neodgovornosti, bahatosti, laži, krađa

obmanjivanja, gramzljivosti, egoizma, klijentelizma, nepotizma, korupcije i svih ostalih negativnih  izama, najgore od svega je podcjenjivanje građana i njihove zdrave pameti.

Za to ima neizmjerno mnogo primjera u svim područjima i segmentima rada, djelovanja i života. O tome se desetljećima govori, piše, inscenira, režira, sklada, pjeva,...Svi to znaju. Sve nas to smeta. Tu i tamo netko o tome javno govori. Nikome ništa. Umjesto da se takva praksa smanji, iskorijeni, ona stalno raste i buja. Očito je takav način rada i ponašanja mnogih političara, nekakav osobni ili stranački obrambeni mehanizam, za njihova činjenja i nečinjenja.

Najnoviji slučajevi s imovinskim karticama aktualnih ministara je poseban primjer podcjenjivanja građana. Nismo mi u prosjeku bog zna što, ali nismo niti toliko glupi i bedasti, da ne znamo zbrojiti dva plus dva.

Najgore je da nam se pri tome još i rugaju: “Tko bi toliko toga imao na pameti.” i podučava nas kako steći veliki imetak i obogatiti se. “Onaj tko radi i stvara, taj i ima.” Onaj tko se na određeno vrijeme razvrgne svoj brak, može po dvije osnove stjecati, za male pare stambene kvadrate i ostale beneficije. Kasnije to zbroje, ponovo se vjenčaju, te  kao sposobna radišna kršćanska obitelj šire svoje carstvo, naročito u nekretninama. Sve ispada po zakonu i redu. Ljudi  su zavidni na njihovim postignućima,  prozivaju ih i orkestrirano progone. Sami su si krivi. Nisu se trebali posebno isticati, ući u politiku, postati ministrima, premijerima ili predsjednicima. Mnogi mudrijaši, koji izbjegavaju javnost, a obogatili su se u ratu i poraću, netransparentno i zakonski upitno, uživaju u svojem bogatstvu, koje rapidno raste i izvan Lijepe naše. Njima je to dovoljno. Nekima to nije bilo dovoljno, htjeli su vlast i moć. Htjeli su biti Netko. Međutim, oni drugi, koji drugačije misle, daleko su od javnosti,  zapravo svime upravljaju, jer su mnoge iz javnosti i politike, na neki način kupili. To se dobro vidi na njihovim obiteljskim ili korporacijskim okupljanjima, koja su puna političara i dužnosnika, na najvišim funkcijama u gradu i državi.  Tu ne manjka niti dama iz “elitne  prostitucije”, kao ni njihovih  makroa, čime se oni koji se pokušavaju izvući iz tog okruženja ucjenjuju, pogotovo kad žele nešto poduzeti protiv polupismenog skorojevića, koji ih drži u šaci. Nema besplatnog ručka, večere, domjenka, ljetovanja, zimovanja, liječenja, pogodovanja,….sve se to plaća, naročito kad gazda zapadne u bilo kakve nevolje i sumnjive rabote, koje nisu u skladu sa zakonom i pozitivnim propisima  države.

Međutim ima Boga. Takvi ipak na neki način plaćaju i plate svoju sramnu i nezakonitu rabotu, poslovanje ispod svih granica dopuštenog,  ljudskog, građanskog i kršćanskog. Možda  o tome razmisle kad sa sobom svuda vode stručni tim specijalista, koji brinu o njihovu zdravlju i kupuju koji dan više na ovom svijetu.

Uostalom, tko sam ja da im sudim. Prirodna ravnoteža svega na ovom svijetu, će  dovesti u red, kad-tad. Žalosno je samo da sva učinjena nedjela i zla predaka, ponekad plaćaju generacije koje naslijede nešto od nekoga što je stečeno na štetu drugih i države, u koju se zaklinju s rukom na srcu.

To je njihova karma i grijeh. Naš je grijeh što šutimo, pravimo se slijepi, gluhi, glupi i nezainteresirani, kad nam prodaju maglu i “muda pod bubrege”.

Nema slučajnosti, pogotovo ne u predizborno vrijeme i s tako banalnom situacijom, kao što su imovinske kartice. O tome su mnogi  gotovo sve znali. Zašto je to baš prošle godine isplivalo na površinu i sukcesivno se nastavlja i u ovoj godini. Nije to najveći problem u ovoj državi. Mnogi su otišli zbog toga iz vlade, sabora, politike. Mnogi će još otići, jer se daje naslutiti iz nagovještasja onih koji su morali otići, kao i onih koji se sustavno time bave. Nisu to novinari. Oni o tome pišu. Postoji netko tko im to servira. Tko je taj ?, pitanje je sad.  Nije to šekspirovsko pitanje. To je pitanje na koje se zna odgovor ako se slijedi logika stvari, u vremenu i prostoru.  Cilj cijele te rabote je smijeniti premijera, odnosno vratiti dijete materi. Tko  ili što je dijete, a tko mater, odnosno otac, nije teško pogoditi.

Međutim, ovaj puta vrijedi ona: “Uzalud vam trud svirači!” Kako ono jednom reče gospodin Šeks, da narod misli kako je on nekoga izabrao na nekim izborima, a sve je to već davno odlučeno, tamo gdje se o tome odlučuje.

To je postalo vrlo uvjerljivo, nakon što smo postali članicom EU. Ne bih sad ulazila u nekakve analize toga, jer nisam za to dovoljno obrazovana i kompetentna. Sjeća li se itko zašto je pala Oreškovićeva vlada? Sjeća li se itko zašto je “morao” otići gospodin Karamarko iz vlade?

Sve to ima svoje razloge koji su implementirani u cijeli izborni sustav, reverzibilni su i po potrebi upotrebljivi.

Tko danas drži aktualnu vladu na vlasti? Žetončići koje je prikupio čovjek protiv kojega je podignuto desetak prijava i poneka optužnica, protiv kojeg ustaje sve više građana  čiji je gradonačelnik.

Čija je kandidatkinja izgubila predsjedničke izbore? Jest, često si je sam pucala u nogu, ali što je poduzeto da se to ne događa. Opći je dojam kako je svima laknulo kad se to dogodilo. Čemu gluma i pretvaranje?

Najzaslužniji čovjek za tu “sramotu” je ostao u igri. Zašto? Čak što više dobiva novu važnu funkciju u jednakom poslu. Je li to nagrada ili sigurnost, da će se i ti drugoi izbori izgubiti, što ne priželjkuje samo jedna, dvije ili više strana. Igrate se s nama gospodo. Dosta je te i takve igre bilo u ovih tridesetak godina.

Igre stalno traju, jer mi smo stalno u nekakvim izborima. Igrajući te igre, zanemaruje se ono bitno i važno, a to je život običnih ljudi, radi kojih ste tamo gdje jeste i koji vas plaćaju, da biste se igrali. 

Znate li uopće koliko nas ima? Koliko je odselilo zadnjih godina?  Znate li kojih zanimanja i zvanja nedostaje, a koliko ih ima previše?  Znate li koliko ima birača? Ako znate, zašto se u drugom krugu predsjedničkih izbora, kako pišu neki portali, pojavilo oko tristotinjak tisuća birača više.  Od kuda su došli? Tko su oni? Kome su trebali? Najezda birača u Mostaru motivirala je birače u Zagrebu, Rijeci, Splitu,….da izađu na izbore. Zar je netko toliko glup da to nije mogao predvidjeti? Nemojte, molim vas od nas raditi budale. Stanite već jednom  na kraj onome ili onima koji se igraju s vama i s nama, imajući neke argumente u rukama, koji im baš  ne služe na čast, koji ih kompromitiraju i kojima ih se ucjenjuje.

Dosta je toga bilo. Zar smo postasli policijska država?  Ima se dojam da im i policija ne govori istinu: kako je netko okrivljen zbog prebrze vožnje, a onda se ustanovi da je bio na tajnom zadatku s privatnim vozilom. Dajte, najte!

To je još gore od onoga prvoga. Zar se ne zna tko što radi u policiji? Zar taj okrivljenik nije odmah, pri uhićenju mogao reći u čemu je stvar?

Nemojte više vrijeđati našu prosječnu pamet i sramotiti se na presicama.

Zar vam nije nimalo neugodno? Zar vas nije sram, da vam sustav ne štima?

U tom kaosu sad mnogi žele uloviti dio kolača ili sav kolač za sebe.  Žele vlast. Žele moć. Žele vratiti “dite materi”. Dite je odraslo, promijenilo se, prilagodilo prostoru i vremenu. Mater pomalo “umire”, zbog zapostavljenosti, nebrige, nemara, raslojavanja, dezintegracije, pohlepe, egoizma, arivizma, rodijaštva, kumstva,  nepotizma, uhljebarstva, primitivizma, podobnosti, korupcije, dotrajalosti i neprilagođenost, što su joj priuštili neodgovorni pojedinci i interesne skupin..

Ankica Benček