Zadnji komentari

Bujica: Masakr u Bizovcu!

Pin It

POTRESNA ISPOVIJEST HRVATSKOG DRAGOVOLJCA DALIBORA CVETKOVIĆA: “Piloti agresorske JNA u raketiranju središta grada ubili su mog mlađeg brata, 11-godišnjeg Dragana! 30 godina nitko nije odgovarao za zločin!”

ZLOČIN BEZ KAZNE: 07. studenog 1991. godine sedam MIG-ova JNA raketama i ‘krmačama’ pobili su sedmero Hrvata; tri policajca i četvero civila! 20 ljudi je teško ranjeno…

 

CVETKOVIĆ: “SVI PRIČAJU O PETROVAČKOJ KOLONI, A ŠTO JE S BIZOVCEM? TAMO NIJE BILO VOJNIH CILJEVA!”

 

Za teški ratni zločin u Bizovcu nitko nije odgovarao, nema beogradskih optužnica, ne žele nam otkriti čak niti imena pilota, svi šute, a u Hrvatskoj se već danima priča samo o Petrovačkoj koloni - izjavio je u Bujici na Z1 televiziji, Dalibor Cvetković, brat ubijenog 11-godišnjeg dječaka Dragana Cvetkovića, koji je stradao tijekom raketiranja Bizovca, 07. studenog 1991. godine: - Otac nikada nije otišao na službenu obljetnicu pogibije jer ne vjeruje ispraznim obećanjima političara. I ja sam prestao odlaziti… Nije nitko naivan, vidite tko je došao tamo iskreno, a tko je došao politički, samo da odradi!

 

DALIBOR CVETKOVIĆ: “Moj brat Dragan sigurno neće dobiti ulicu k’o Aleksandra Zec!”

 

“Kada se svake godine spominje nesretna djevojčica Aleksandra Zec, a dijete je dijete, nije mi jasno kako neko dijete, nečiji brat ili sestra vrijede više od drugog,” pita se javno Dalibor Cvetković: “U Hrvatskoj svi znaju za Aleksandru Zec, ali moj brat sigurno neće dobiti ni ulicu, ni kazališnu predstavu, a kamo li film!”

 

Dalibor Cvetković je bio dragovoljac ZNG-a i pripadnik 106. brigade Hrvatske vojske. Tijekom bratove pogibije teško je ranjen: - To je bio mrak u pola bijela dana! Detonacija me bacila 15-20 metara, čuo sam majku kako plače…Tražili smo gdje je mlađi brat… Direktno je pogođen i spaljen! Užasna scena.

 

“Dragan je otišao iz škole taj dan i rekao dečkima da pričekaju kad se vrati, da će im donijeti bombone na igralište,” prisjetio se Dalibor: “I nikada ih nije donio…”

 

I nakon trideset godina emocije rade, Daliboru su pred kamerama, vidno uzrujanom, zasuzile oči: - On je bio najmlađi, ja sam najstariji, a imamo još jednoga brata Mirka, koji je ’74. godište i koji je, nažalost, stigao do ‘Oluje’ i stradao… I ja i on smo platili tijelom, a brat životom!

 

DVA KRVAVA ZRAČNA NAPADA NA BIZOVAC: SEDAM MRTVIH, DVADESET TEŠKO RANJENIH…

 

Kobnog 07. studenog 1991. godine, malo iza 13 sati iz pravca Đakova prema Bizovcu, doletjela je grupa od pet zrakoplova agresorske JNA: - Tri su zrakoplova izvela zračni napad na tadašnji hotel ‘Termia’ i na njega bacilli tzv. krmače od 250 kila te ispalili šest raketa. U predvorju hotela na mjestu su ubili Josipa Marinića, pripadnika ZNG-a i teško ranili još petero ljudi, uključujući i pripadnika mirovne misije Europske zajednice, Talijana Vitoria de Paola. Ljudi su se tu odmarali, išli na liječenje… To uopće nije bio vojni cilj!

 

Tijekom policijskog očevida, u 15 sati i 15 minuta, iz pravca Našica doletjela su još dva MIG-a 21 s jugoslavenskim oznakama i s 12 raketa gađali strogo središte Bizovca: - Bio sam na dopustu i majku i malodobnog brata vodio u kupovinu, u robnu kuću… Netko je očito imao lošu namjeru i ciljao među civile! Nije to napravio neki pijani četnik, to je bio najmanje kapetan prve klase ili major, to su ljudi s fakultetima, s imenom i prezimenom.

 

TUGA, BIJES I – RAZOČARANJE…

 

“U meni se miješaju osjećaji razočaranja, srdžbe, tuge, nemoći, bijesa i ljutnje,” nastavio je Cvetković i zapitao se javno: “Čemu sve to i zašto?!”

 

U napadu su, osim 11-godišnjeg Dragana Cvetkovića, ubijeni i prometni policajci Josip Jurenac, Slavko Vidaković i Darko Kovačević te civili Tomislav Kranjčević i Reza Vuković.

 

“Mi se i danas teško nosimo s tom situacijom,” nastavio je potresnu ispovijest Dalibor Cvetković: “Naše se mjesto nije u pravom smislu dotaklo rata. Dvadeset kilometara smo udaljeni od Osijeka, nismo bili na prvoj liniji i nejasno je zašto su nas gađali…”

 

NEMA PRAVDE ZA OBITELJ CVETKOVIĆ!

 

Cvetković je početkom 1991. godine mobiliziran u JNA, na Lošinju je proveo četiri mjeseca i u srpnju pobjegao kući, da bi se nakon samo dva dana, dragovoljno javio u Zbor narodne garde: - U JNA sam imao velike probleme i jednostavno sam morao pobjeći. Nisam se dobro osjećao u vojsci koja napada moj narod. Pobjegao sam sa stražarskog mjesta. Nakon dva dana putovanja do Slavonije, u Valpovu sam 05. srpnja 1991. godine pristupio ZNG-u, bez znanja mojih roditelja…

 

Dalibor Cvetković nikada nije dočekao pravdu za ubojstvo brata: - Kakva je to pravda kad je kasna?! U vezi ovog slučaja me nikada nitko nije zvao, ni Državno odvjetništvo, ni bilo koji sud! O tome se ne priča.

 

PODCJENJIVAČKI ODNOS INSTITUCIJA PREMA HRVATSKIM ŽRTVAMA

 

Obitelj Cvetković nije dobila ni odštetu – ni od Srbije, ni od Hrvatske: - Ne, nikakve odštete nema! Ne znam kako će bilo što pružiti zadovoljštinu mojoj majci. Ne znam… Nedavno su je kontaktirali iz Ureda za branitelje da bi se u skladu s nekim novim zakonom mogla dobiti neka “cifrica”, ako sam dobro zapamtio – od 800 kuna! Mojoj majci je to na granici onoga hoće li uopće prihvatiti ili ne… Često sama sebi spočitava kako nije “prodala” svoje dijete. Nikakva novčana naknada, koju ionako nikada neće dobiti, majku ne može utješiti, ali neki osjećaj za pravdu mora postojati! Meni, ali i njoj sve ovo djeluje podcjenjivački!

 

U obitelji ne razgovaramo često o tome, vjerojatno je to naš način da se nosimo s tragedijom, ali i nepravdom – tužno govori Cvetković: - Najteže je kad je datum bratova rođenja, kada je godišnjica stradanja, kad su Svi sveti, kad imamo neka veća okupljanja…

 

DALIBOR CVETKOVIĆ: “DRŽAVA SE PREMA NAMA NE ODNOSI MAJČINSKI, ALI JA I DALJE U NJU VJERUJEM!”

 

Unatoč strašnoj tragediji i nepravdi, Dalibor Cvetković i dalje vjeruje u Hrvatsku: - Pokušavamo se baviti svojim poslom, svojim životima. Vjerujemo u ovu našu državu, iako se ona prema nama ne odnosi majčinski.

 

“Nije dovoljno što si Hrvat, moraš biti politički Hrvat” rezolutan je i ponosan Dalibor Cvetković, koji nije otišao u mirovinu, unatoč teškom stradavanju u ratu, već radi isto kao i njegov brat: ”Nije dovoljno biti ‘Hrvatek’ – nigdar ni bilo da ni nekak bilo - nego moraš djelovati. Zato sam pristupio Domovinskom pokretu.”

 

Slučaj Dragana Cvetkovića u Hrvatskom državnom saboru je tijekom slobodnog govora, aktualizirao zastupnik DP-a Stipo Mlinarić Ćipe. Nakon što je s govornice upozorio na zločin pilota JNA koji nije kažnjen, uredništvo Bujice u goste je pozvalo brata ubijenog dječaka – Dalibora Cvetkovića.