Zadnji komentari

U očekivanju presude: Podlistak o generalu Slobodanu Praljku i hrvatskoj šestorci u Haagu (XX.)

Pin It

Image result for bih šestorka

Kad su trojica  hrvatskih generala dokazali svoju nevinost i pušteni su na slobodu optužili su vojni i politički vrh bosanskih Hrvata i zatočili Šestoricu Hrvata iz BiH, oni se već više od deset godina nalaze u haškoj tamnici. Neki od šestorice uznika nastavili su tu bolnu hrvatsku tradiciju pisanja u tamnici, znak njihove duhovne neslomljivosti. U Haagu piše Slobodan Praljak, piše Valentin Ćorić, za druge ne znam, volio bih da nas i oni iznenade svojim razmišljanjima stavljenim u neki književni oblik.

Valentin Ćorić, „Pomet u glavu“ (Knjiga aforizama haškog uznika s podnaslovom „Kroz ključanicu se bolje nego kroz otvorena vrata vidi“)

Velika hrvatska antologija uzničkih zapisa - koju su započeli Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan pismima iz tamnice u Bečkom Novom Mjestu svojim suprugama, posebice je glasovito Petrovo Ani Katarini Zrinskoj „Moje drago sercze“ i zbirka pjesama koje je Fran Krsto Frankopan završio u uzama „Gartlic za čas kratiti“ dopunjuje se u dvadesetom vijeku „Uzničkim uspomenama“ Stjepana Radića, zapisima Vlade Gotovca,  Marka Veselice, Andrije Vućemila, Zlatka Tomičića, Zvonka Bušića, dr. Franje Tuđmana... nabrajam tek najpoznatije „tamničke pisce“ . Pred nepravdom i osionošću stranih moćnika to je bio krik, poziv, ostavština, testament hrvatskih idealista koji su plaćali cijenu svoje želje za slobodom, ali su željeli i ostaviti budućim naraštajima pisane tragove svojih nadahnuća, čeznuća, idealizma, neustrašivosti, neslomljivosti. Čuvali su tu iskru koja će u dvadesetom vijeku planuti kao baklja pune slobode i suverenosti.

Kad se činilo da nastankom neovisne hrvatske države više ne će biti hrvatskih političkih uznika u domaćim, a ponajmanje u stranim tamnicama, ponovno su se svjetski moćnici lukavo oduprli osnutku hrvatske države, nepravedno i izmišljenim optužbama optužili su hrvatski državni i vojni vrh, a preko njih i samu zamisao hrvatske države, optuženike su zatvorili u hašku tamnicu i poveli proces pred Međunarodnim tribunalom u Haagu. Naši nevino optuženi generali godinama su sjedili u haškim uzama. Bio sam jednom u posjetu generalu Slobodanu Praljku, jedno jutro je bilo dovoljno da osjetim svu težinu njihovog robijanja i poklonim se do poda njihovoj žrtvi. Treba imati snage izdržati godine tog strašnog psihičkog i fizičkog pritiska. Jedina sloboda koja im je preostala je sloboda njihova duha, vjera i molitva.

General Ante Gotovina je „pobjegao“ od „tamničke stvarnosti“, u slobodu stvaranja, u slikanje. Kad su trojica  hrvatskih generala dokazali svoju nevinost i pušteni su na slobodu optužili su vojni i politički vrh bosanskih Hrvata i zatočili Šestoricu Hrvata iz BiH, oni se već više od deset godina nalaze u haškoj tamnici. Neki od šestorice uznika nastavili su tu bolnu hrvatsku tradiciju pisanja u tamnici, znak njihove duhovne neslomljivosti. U Haagu piše Slobodan Praljak, piše Valentin Ćorić, za druge ne znam, volio bih da nas i oni iznenade svojim razmišljanjima stavljenim u neki književni oblik.

Lijek protiv rezignacije je duhovni rad

U borbi s ukradenom i ograničenom slobodom i nepravednim optužbama, pred opasnošću od pada u rezignaciju i prepuštanje, psihičkim slomom i potonućem najbolje je lijek intenzivni duhovni rad - ne prepuštanje, jadikovanje, optuživanje samoga sebe ili drugih potrebno je da se u dubokoj introspekciji sagledaju osobni postupci i nakane, da im se u njihovoj „tamničkoj čistoći“ sagleda njihov pravi oblik, snaga i značenje, propita savjest i ojača duhovna snaga kako bi se izdržala nepravda – jer o nepravdama i politici se uvijek radi kad su hrvatskiuznici – nevine žrtve u pitanju .

Pred nama je knjiga aforizama Valentina Ćorića.

„Definicija aforizma (Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža) aforizam (grč. ἀφορıσμός: kratka izreka, definicija), izreka koja se jezgrovitim, poentiranim oblikom izdvaja iz proznog teksta u kojem se pojavljuje. Nefikcionalnost ju razlikuje od vica i anegdote, prozni značaj od gnome i epigrama, izlučenost iz cjeline od filozofske teze, a individualno autorstvo od poslovica i krilatica. U aforizmu se misao, uvid, sud ili stav obično formuliraju u obliku antiteze, paradoksa, hiperbole, igre riječima, aluzije ili kakva obrata. Od hrvatskih su ga književnika rado rabili A. Starčević, F. Kurelac, A. G. Matoš i A. B. Šimić. Aforističnim stilom nazivaju se tekstovi obilježeni diskontinuiranim, premetljivim poretkom rečenica ili fragmenata“.

Aforizam je sažetak, esencija, vrh igle koja „pogađa u živac“, otvara većini ljudi nevidljive i nove poglede na stvarnost, izokreće njeno naličje, otkriva njeno pravo, nepatvoreno lice, pokazuje stvarnost samu. Kratka, mudra, jezgrovita duhovita misao koja nam najednom otkriva sva skrivena značenja, iznenađuje nas paradoksima, začudnostima i duhovitim značenjima. Za stvaranje aforizama potrebno je mnogo životne mudrosti, promišljanja i jasnoće misli,spremnosti na razotkrivanje zabranjenih mjesta, tabua i neistina, često i laži u kojima jedno društvo živi i stvara. Sjetimo se samo aforizama Poljaka Jerzyja Lecza „Nepočešljane misli“ i „Nove nepočešljane misli“ koji su nam lakoćom humora, paradoksa, lakoprepoznatljivih aluzija razotrkivali sav apsurd rigidnog socijalizma dok su u Hrvata najbolji predstavnici tog književnog oblika uz već spomenute Ante Starčevića, A.G. Matoša, A. B. Šimića Gustav Krklec, Pajo Kanižaj pa čak i Toma Bebića.

Valentin Ćorić to spasonosno zaranjanje u sebe, to preispitivanje savjesti i duše sažima u jednom od svojih aforizama: Citat: „Čovjek koji ne vidi samoga sebe, ništa ne vidi“. Njega misao sažeta u aforizmu oslobađa, čak ga veseli ta lakoća kojom se smije i sebi i drugima. Kako je lako čovjeku duha pobjeći iz tamnice.

Otvoreni vidici

Valentin Ćorić se imao u koga ugledati, njegov brat fra Šimun Šito Ćorić, franjevac, duhovnik i vrsni psiholog pisac je niza odličnih knjiga. Iskustvo, mudrost i dar sažimanja kroz obrat, iznenađenje, začudnost samo su dar Valentina. Mnoštvo aforizama koji „pokrivaju“ sve oblike našeg suvremenog života, ali i našu povijest, osobnu sudbinu, ali i sudbinu naroda, no ponajviše mnogoznačnu i varljivu čovjekovu prirodu izraz su te Valentinove samoće, usredotočenosti, sažimanja na ona najtočnija mjesta i značenja koja većini izmiču iako su im „vrata otvorena“. Valentin Ćorić život u koji smo uronjeni, kojeg živimo i stvaramo „kroz ključanicu vidi bolje“ od većine nas. Kroz ključanicu svoje ćelije otvaraju mu se vidici i on vidi stvari na začuđujuć, nov način, iznenađuje nas svježinom i lucidnošću svojih zaključaka, nasmijava apsurdnošću i paradoksalnošću mnogih pojava koje nam se čine drukčijim, na koje smo svikli ili robujemo ustaljenim, sterilnim i lažnim pogledima na njih.

Vrsni urednik Stjepan Šešalj uredio je knjigu u devet cjelina u koje grupira slične aforizme, ja bih izdvoji tek nekoliko ključnih pojmova oko kojih autor Valentin Ćorić plete nisku svojih aforizama. To su zatočeništvo; Hrvatska; čovječja priroda – licemjerje, poltronstvo, oportunizam, kukavičluk ; BiH; vjera u Boga i suvremena hrvatska politika.

Citirat ću tek nekoliko aforizama koji pokrivaju svaku od tih cjelina:

Aforizmi koji se odnose na zatočeništvo:

-Neuslišena molitva haškog uznika: Bože, sačuvaj me svjetskih silnika i domaćih izdajica!

-Stvarno ga je zatvor preodgojio, počeo je sličiti na čovjeka iz optužnice

-Pošten čovjek jedino na sudu govori o svom poštenju

- Tko propjeva zlo ne misli, a oni koji propjevaju ne idu u zatvor

-Da bi izbjegao haašku ćeliju, nakon bezbrojnih laži haškim istražiteljima rekao je jednu istinu: da je u ratu bio niko i ništa

-Najnovije dostignuće haške sudske prakse: sudske presude su zamijenili vremenski neograničenima sudskim procesima.

-Praksa je pokazala za ratne zločine obično robijaju oni koji ih nisu počinili

-Bolje država bez suda, nego država s nečasnim sucima

-Ipak je lakše u zatvoru ležati nevin nego kriv.

... na Hrvatsku

- U Hrvatskoj se dobro živi od ugroženosti Hrvata

-Otkad smo ostvarili hrvatski san, neki imaju nesanicu.

- A sve je kod njega bilo u hrvatskom interesu, čak i ono kad je radio za UDBU.

- Hrvatsku je lakše braniti od neprijatelja nego od nekih naših.

Kod onih koji stalno ponavljaju da su puno učinili za Hrvatsku, jedino je vidljivo koliko su učinili za sebe.

- Od kad sam vidio kakvih nas ima, ne pada mi na pamet klicati – Bog i Hrvati, nego – Bog i dobri ljudi.

- Došlo je vrijeme da formiramo nevladinu udrugu za zaštitu Hrvata od nevladinih organizacija u RH.

- Hrvatska je uistinu katolička država. Dosta puta je milostivija prema onima koji je mrze, nego prema onima koji je vole.

- na ljudska proroda:

- Čuvajte se ljudi kojima je rat u glavi, a mir na jeziku.

- Loša čovjeka nikakvi nacionalni stijeg ne može prikriti.

- Izgleda da je unosnije klimati nego misliti glavom.

- Nije dobro kad oštar jezik viri iz prazne glave.

- Nije postao velik ni kad je druge skraćivao za glavu.

- Otkad zna za sebe, on ne zna za druge.

- Oni koji vladaju lažima, na kraju ginu od istine.

- Njegova je žrtva golema. Sve nas je žrtvovao za svoje ciljeve.

- Sitni ljudi imaju nevjerojatnu osobinu. Brzo rastu.

- Bilo mu je stalo do mog prijateljstva. Sve dok ga nije unovčio.

... Hrvate u BiH

- Ne brinite za broj Hrvata u Hrvatskoj. Hrvati iz BiH se još uvijek iseljavaju.

- Za neke rat u BiH još nije završen. Tamo je ostalo previše Hrvata.

...hrvatsku– jugoslavensku povijest:

- Hrvatski nostalgičari su obezglavljeni. Ni Srbi više ne žele u Jugoslaviju.

- Jugoslavija se odavno raspala, ali još uvijek zaudara.

- Lakše će oni zaboraviti Jugoslaviju, nego privilegije koje su u njoj imali.

- Jugoslavija jepolitički mrtva, ali neki njeni biološki dijelovi još uvijek umiru.

...vjeru u Boga

- Bez obzira što smo svi u Božjim rukama, neki se stalno otimaju.

- Jedino je Isus prije dolaska među ljude znao s kime će sve imati posla. I opet je došao.

- Oni koji druge ponižavaju pred ljudima, bit će poniženi pred Bogom.

- Bog nas pažljivo promatra. Naročito one koji vjeruju da ne postoji.

-Sačuvaj nas, Bože, od ljudi s malo poštenja, a s puno ambicija.

- Čudni su putovi Gospodnji, a još čudnije stranputice.

- Neka vas Bog sačuva čovjeka koji za sve loše događaje odmah zna krivca.

- Oni koji druge ponižavaju pred ljudima, bit će poniženi pred Bogom.

- U nevolji se dobri ljudi mole Bogu, a loši ga proklinju.

-Onaj tko ne prepozna čovjeka u nevolji,ni Bog ga ne će prepoznati.

- Ako grijehe priznate pred ljudima i Bog će vam ih lakše oprostiti.

... Suvremenu hrvatsku politiku

- SDP ima velikih problema. I kad prešute Tita ne mogu pobijediti na izborima.

- Na kraju izborne priče u RH Most se pretvorio u konzolu na kojoj je izvisio SDP

- Brzo se pokazalo da među kukuriku-kadrovima ima veći broj onih s kokošjom pameti.

-SDP je izgubio izbore! Dobar znak- Hrvatska raste.

- Milanovića je u Kninu bilo nemoguće isprovocirati. On je došao isprovociran.

Hvala Valentinu Ćoriću na ovoj velikoj riznici mudrosti, iz koje dolazi otrežnjenje za mnoge opijene prividom života, lažnim vrjednotama i „bogovima“, zabludama i nostalgijama. Uspio se provući kroz ključanicu haških uza, uzletjeti nad njene kule i zidove, uspeti se toliko visoko da mu ništa ne priječi bistar i pametan pogled na nas, Hrvatsku, na njenu suvremenu povijest i sadašnjost, na naše mane i pogrješke, nečasne porive i htijenja. Ništa ga ne ograničava, sputava i straši, sam je nad svojom tamnicom, politikom koja ga je strapala u nju, Hrvatskom i Hrvatima. „Pomet u glavu“ je lekcija onima kojima stvarnost promiče, koji je ne vide, ne žive je u svoj njenoj zamršenosti i paradoksalnosti. Hvala i čestitke piscu i uzniku na ovoj mudroj knjizi. Njemu kao i ostaloj petorici – Prliću, Praljku, Petkoviću, Stojiću i Pušiću njegovim sudrugovima u haškoj tamnici želim konačno oslobođenje i dokaz nevinosti..

dr. sc. Miroslav Međimorec/hkv.hr