Zadnji komentari

Glas iz dijaspore

Pin It

Nažalost u javnom prostoru RH možemo steći dojam da u našoj domovini glavnu riječ vode antihrvatske strukture pa se nije ni za čuditi tim svim događanjima. Te antihrvatske strukture nama (Hrvatskoj dijaspori) nikada neće moći oprostiti činjenicu što smo 90-ih godina izborili Hrvatsko međunarodno priznanje i tako srušili njihovu voljenu državu

Hrvatska je naša domovina imamo pravo i dužnost sudjelovati u njenom gospodarskom, kulturnom i političkom životu i nitko nas neće uvjeriti u suprotno!

Potaknut sve većim rastom ne zainteresiranosti Hrvatske javnosti prema svojoj dijaspori, pa i osobnim iskustvom kada me pojedine osobe pokušavaju uvjeriti da nemam pravo sudjelovati u događajima koji su iznimno važni za RH kao što je sudjelovanje na izborima itd. , smatram da je došao trenutak oduprijeti se takvom sramotnom trendu.

Hrvatska dijaspora koja u ovome trenutku broji gotovo identičan broj pripadnika kao što je broj stanovnika u našoj domovini (što je samo po sebi rijetkost na ovome svijetu), u potpunosti je marginalizirana. Sve je počelo 2000-te godine nakon smrti dr. Tuđmana i promjene vlasti na Pantovčaku i u Banskim dvorima, kada se Hrvatima dijaspore sustavno počeo smanjivati broj zastupnika u Hrvatskom saboru, da bi danas sa prvotnih 12 zastupnika spali na svega 3 saborska zastupnika. Danas se pak u Hrvatskoj javnosti može steći dojam da dijaspora Hrvatske uopće ne postoji, što je posljedica planskog diskriminiranja sa strane djela medija u RH, pojedinih političkih opcija, pojedinih političara i bivših visokih dužnosnika RH.

U ovome trenutku kada smo već dublje zašli u 21.stoljeće, ponavlja se nažalost trend iz 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća, kada su neki od naših predaka morali napustiti tadašnju komunističku Jugoslaviju, jedan dio iz ekonomskih razloga “trbuhom za kruhom” kako se često voli reći a drugi dio iz razloga što su se zamjerili tadašnjem komunističkom režimu, pa su morali odlaziti i napuštati svoje domove da bi spasili svoj osobni život i živote svojih obitelji. Odlaskom posebice mladih u ovome aktualnome trenutku najviše je pogođena Slavonija, no i druga područja diljem Hrvatske i BiH takav trend nažalost nije zaobišao. Stoga kada još uzmemo u obzir činjenicu da većinom mladi napuštaju našu domovinu, koji će ubuduće zasnivati svoje obitelji, možemo jasno zaključiti da broj dijaspore iz dana u dan neizmjerivo raste.

Želio bih odmah naglasiti da se nikako ne osjećam iseljenikom, što de facto ne mogu ni biti, no vjerujem da je to i mišljene velike većine Hrvata u rasijanosti, pa tako kada se kojim slučajem u Hrvatskoj javnosti i pojavi neki kratak prilog o Hrvatima izvan domovine onda se sustavno upotrebljava pogrešan naziv iseljeništvo. Takvu tezu da se ja i moji preci osjećamo Hrvatima dijaspore a ne iseljenicima potvrđuje činjenica koju sam gore naveo, u kojoj sam nabrojao dva najvažnija razloga odlaska Hrvata iz svoje domovine u prošlosti i danas.

Uzimajući u obzir sve to, lako je zaključiti da su moji preci i svi Hrvati u rasijanosti iz potrebe morali napustiti svoju domovinu, zato što nisu imali drugoga izbora, da bi danas svi mi Hrvati diljem svijeta bili u potpunosti zanemareni od strane Hrvatske javnosti te Hrvatskih političkih institucija. Unatoč žalosnoj činjenici da se dio političkih struktura i dio Hrvatske javnosti odrekao svoje dijaspore mi Hrvati iz dijaspore nikada se nismo, niti ćemo se ubuduće odreći svoje domovine Hrvatske. Koliko god to željele i na tome radile protuhrvatske strukture naša ljubav prema našoj domovini Hrvatskoj je veća od njihove mržnje prema dijaspori i svemu Hrvatskom.

Prije svega želio bih naglasiti tu neizmjernu važnost dijaspore za RH, koliko god to pojedine osobe i političke strukture negirale, bitno je o tome govoriti svaki dan. Hrvati iz dijaspore koji imaju iznimno veliki udio u ostvarivanju samostalne, suverene i slobodne Hrvatske, tog ostvarivanju tisućljetnog sna naših predaka, danas se od svih tih antihrvatskih struktura u RH proglašavaju velikim teretom društva.

Dr. Tuđman odmah je prepoznao tu veliku važnost dijaspore i njenu ključnu ulogu u međunarodnom priznanju RH. Uz Hrvatske branitelje koji naravno imaju najveću zaslugu za Hrvatsku samostalnost i slobodu, naša dijaspora bila je važan kotačić na putu do konačne pobjede. Od iznimno visokih donacija za naoružanje, humanitarne pomoći i činjenice da se dio Hrvata iz dijaspore vračao da bi izravno sudjelovao u obrani Hrvatske od velikosrpske agresije pa sve do visokih ulaganja i dan danas u RH, svako normalan zdravog razuma ako želi može vidjeti da su Hrvati dijaspore mnogo toga učinili za svoju domovinu i dalje će to činiti.

Što to imamo danas?

Imamo aktualno situaciju da dijaspora i dalje neprestano ulaže veliki dio novca u Hrvatsku a zauzvrat pojedine osobe i političke platforme tvrde da mi Hrvati u rasijanosti nismo Hrvati te da nemamo pravo participirati u gospodarskom, političkom i kulturnom životu Hrvatske.

Apsurdno zar ne?

Nažalost u Hrvatskoj je sve moguće, kada u glavnom terminu Hrvatske javne televizije po tko zna koji puta slušamo osobe koji zastupaju ideje velikosrpske politike, cvile za propalom Jugoslavijom, zastupaju tezu građanskog rata itd. pa tako izravno vrijeđaju državu od koje dobivaju kruh, nije se za čuditi, da smo mi Hrvati iz dijaspore u javnom prostoru potpuno marginalizirani. Da ja se dijaspora 90-ih godina kojim slučajem zalagala za opstanak Jugoslavije ili da danas glasa za političke opcije koji Hrvatsku žele vratiti u doba komunističke Jugoslavije, uvjeren sam da bi Hrvati dijaspore danas bili uvaženi od velikog djela medija u Hrvatskoj. Hvala Bogu dijaspora se 90-ih godina i uvijek kada je to bilo potrebno, svrstala na pravu stranu i štitila isključivo interese svoje domovine Hrvatske.

Mi Hrvati u rasijanosti nikada nećemo okrenuti leđa svojoj domovini Hrvatskoj, te ćemo se i dalje zalagati za njen boljitak i nadam se, da ćemo se kad tad moći vratiti u svoju Hrvatsku i uživati u njenim predivnim ljepotama.

Kada remiziram sva događanja od 1945-te godine (politička emigracija, stvaranje Hrvatske države, smanjivanje zastupnika Hrvatskoj dijaspori i uskraćivanje građanskog prava dijaspori) postaje mi jasno, da mi Hrvati u rasijanosti isključivo smetamo antihrvatskim elementima, koji ciljano napadaju Hrvatske branitelje, Hrvate u BiH, Hrvatske časne generale, Hrvatsku katoličku crkvu i Hrvate u dijaspori.

Bitno mi je naglasiti da Hrvate iz BiH nikako ne pribrojavam kao pripadnike dijaspore, iz razloga što su konstitutivni narod u BiH i imaju dvije domovine Hrvatsku i BiH. Meni kao pripadniku dijaspore iznimni je važno da se mi Hrvati u rasijanosti konačno aktivnije uključimo u gospodarsko, kulturno i političko djelovanje RH. Dubokog sam uvjerenja da velika većina Hrvatskog naroda u domovini vrednuje dijasporu te da su nam zahvalni na svakoj pomoći koju im pružamo.

Nažalost u javnom prostoru RH možemo steći dojam da u našoj domovini glavnu riječ vode antihrvatske strukture pa se nije ni za čuditi tim svim događanjima. Te antihrvatske strukture nama (Hrvatskoj dijaspori) nikada neće moći oprostiti činjenicu što smo 90-ih godina izborili Hrvatsko međunarodno priznanje i tako srušili njihovu voljenu državu, te što i dan danas ulažemo u svoju domovini i vjerujemo u njen napredak. Kao što Hrvatskim braniteljima ne mogu oprostiti činjenicu što su obranili i oslobodili našu zajedničku domovinu Hrvatsku.

Kome to smeta Hrvatska dijaspora?

Iz kojih razloga im smetamo?

Kako nam to uskraćuju osnovno ustavno pravo?

Kako su nas u potpunosti zanemarili?

Zašto se Hrvatima dijaspore ne omogućuje povratak u RH?

Ovo je samo mali dio pitanja i tema o kojima imam potrebu razgovarati. Mi Hrvati dijaspore imamo osnovni cilj, da naši naraštaji ne gube Hrvatski identitet, da se uče Hrvatskom jeziku i Hrvatskim vrijednostima, te da se u konačnici svi možemo vratiti u svoju Hrvatsku i tamo zarađivati svoj kruh. Hrvatska je naša domovina, imamo pravo i dužnost sudjelovati u njenom gospodarskom, kulturnom i političkom životu i nitko nas neće uvjeriti u suprotno!

Ovime želim završiti i pozvati sve Hrvate diljem svijeta na ujedinjenje te da pomognemo u okviru naših mogućnosti našoj zajedničkoj domovini Hrvatskoj.

Zahvaljujem Vam na pozornosti, pratite me, uskoro ću komentirati nove teme vezane uz Hrvatsku dijasporu

priznajem.hr