Zadnji komentari

Ne Borasa za rektora III

Pin It

Image result for akademik pečarić

Dobio sam više zanimljivih komentara prethodnih tekstova o rektoru Borasu. Mladen mi piše:

Ovo s vašom kćerkom je zaista ružno. Vama on ne može ništa jer je „soko za njih previsoko“.

Doista mislim da samo najniži sloj ljudi može „ići“ na djecu. Danas sam i u razgovoru s jednim kolegom u HAZU upozorio da sam uvjeren da Borasov protukandidat, iako moj neistomišljenik, ne može spadatu u taj sloj ljudi koji bi se „svetili“ djeci.

Činjenica je da državotvornim portalima moji tekstovi o Borasu i pored toga nisu zanimljivi bacaju ružnu sliku o njima. Dobar im je i netko tko je kao čovjek sigurno mnogo gori od protukandidata – jer je naš!

Ali, ako je meni važno tko je kakav čovjek – mogu li oni biti moji?

Jure mi piše:

Teško je kad čovjek doživi nepravdu od bilo koga, a kamo li od čovjeka koji bi trebao biti razborit i pravedan što je kod gosp. Borasa očito izostalo.

Njegova ljubomora i zavist na Tvoj znanstveni uspjeh ispada tužna i jadna, poglavito kad svoje frustracije liječi na Tvom djetetu - koje očito kroči očevim časnim stopama. Nedaj se prijatelju od takve kukavelji isprovocirati- ma kakav rezultat bio.

Zapravo nisam ni pomislio da je Boras toliko glup da se u znanosti uspoređuje samnom (sjetimo se samo da CC radova imam preko 280 puta više od njega). Ukazivao sam da ima problem sam sa sobom jer se pokušava usporediti s prof. dr. sc. Miroslavom Tuđmanom. Čak sam o njegovom kompleksu niže vrijednosti prema Tuđmanu govorio i u intervjuu koji sam spomenuo u prethodnom tekstu (taj intervju je objavilo desetak hrvatskih portala).

Čini mi se da nisam bio dovoljno jasan kada sam o tome pisao. Kod Tuđmana je doktorirao poslije 15-ak godina u 48. godini života. Ubrzo potom je krenula detuđmanizacija, kada su na FF-u takvom kakav je i danas mnogi Tuđmanovi doktorandi bježali i kod Borasa. Prvo napadi na Tuđmana, a poslije i na nas pomogli su mu da na takovom fakultetu postane prvo dekan, a kasnije i bude predložen za rektora. Trgovao je sa svim i svačim. Ali kada su shvatili da nije potpuno njihov onda su počeli napadati i njega. To mu danas kao rektoru i odgovara jer državotvornih Hrvatima ne smeta što je spreman napadati moje dijete, samog Tuđmana čije su i osobne zasluge što imamo državu ogromne. Žalosno, zar ne?

Gledam to i danas kada su antife kao napale velikog HRVATSKOG biskupa dr. Vladu Košića. Na HTV-u će jednom spomenuti da je i Boras bio u igri za tu „čast“, a drugi put da je on dobio tu „nagradu“ prošle godine.

Da, sve se svodi na ideološka pitanja pa je za Borasa itekako zgodno da ga se stavlja uz takovog hrvatskog velikana kakav je naš biskup.

Valjda je svakoj budali jasno da takvi napadi od takvih „ljudi“ samo govore o veličini HRVATSKOG biskupa. A eto tu uz njega je i Boras. Zato nije dobro objaviti ono što ja pišem, zar ne?

A zapravo dovoljno je iz mojih tekstova izvaditi ono što sam napisao o njegovoj znanstvenoj karijeri. Jasno je da me je on sam inspirirao (bolje reći natjerao) da pogledam o čemu se tu radi.

Iako sam puno toga već rekao u ovom trećem tekstu upozorit ću na još jednu zanimljivost vezanu uz Borasa.

Sječate li se ministra Jovanovića? Dok je bio ministar izabran je za docenta. Slično je naš Boras, dok je bio rektor Sveučilišta u Zagrebu, dobio Nagradu grada Zagreba!

Obrazloženje:

Prof. dr. sc. Damiru Borasu, rektoru Sveučilišta u Zagrebu i redovitome profesoru u trajnom zvanju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Nagrada Grada Zagreba dodjeljuje se za dugogodišnje (tu valjda misle na 15 godina rada na doktoratu, JP) uspješno djelovanje i velik doprinos uspostavljanju (vjerovali ili ne, JP) i razvoju informacijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu i u cjelokupnom sustavu obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Svestranim znanstvenim interesom i suradnjom s brojnim  znanstvenicima (nisam uspio pronači nijednog stranca; ja imam oko 230 suradnika – mnogo više stranaca, JP) različitih područja prof. dr. sc. Damir Boras znatno je pridonio primjeni informatike te informacijske i komunikacijske znanosti u društvenim i humanističkim znanostima. U preko 90 objavljenih znanstvenih i stručnih radova i više znanstvenih knjiga i udžbenika (samostalno DVA naslova – niti jedan samostalni znanstveni rad!, JP)  bavi se računalnom obradom hrvatskoga jezika, organizacijom i strukturiranjem znanja, učenjem uz pomoć računala te računalnom leksikografijom i enciklopedistikom. Kao rektor Sveučilišta u Zagrebu intenzivno se bavi sustavom financiranja, zapošljavanjem, posebno znanstvenih novaka, regulatornom problematikom te osiguravanjem kvalitete znanosti i visokoga obrazovanja javnih sveučilišta u Republici Hrvatskoj. Njegovim zalaganjem inovacije i transfer znanja u gospodarstvo postaju važan dio misije Sveučilištu u Zagrebu.

http://www.unizg.hr/nc/vijest/article/nagrada-grada-zagreba-rektoru-prof-dr-sc-damiru-borasu/

Nagrađuju ga za USPOSTAVLJANJE INFORMACIJSKIH ZNANOSTI, a njega nije stid! Prof. Težak,  prof. Stipčević, prof Marijević itd nisu zaslužni za uspostavu informacijiskih znanosti. A to je generacija prije prof. Tuđmana koji je Borasu bio mentor. Da, nisu oni već Boras! Vjerovali ili ne. Ili mu je opravdanje što mu je trebalo 15 godina da doktorira umišljeno nepostojanje informacijskih znanosti u Hrvatskoj.

Zato evo još nekoliko podataka za koje očito nisu znali oni koji su Borasa predložili, ili im je prijedlog pisao on sam (što bi valjda bilo i pozitivno s obzirom na onih 3% samostalnih radova):

Prvi poslijediplomski studij informacijskih znanosti u Hrvatskoj, a i prvi te vrste u svijetu  je ponuđen 1961. u novoosnovanom Centru za studij bibliotekarstva, dokumentacije i informacijskih znanosti (CSBDIZ). Studij je osnovan, bez potpore nacionalne informacijske politike, zalaganjem profesora Bože Težaka , jednog od pionira informacijskih znanosti u Hrvatskoj.

Težakova teorija ETAkSA  kompleksa nije postala samo osnova za program studija informacijskih znanosti, nego je ujedno odredila i područje i predmet informacijskih znanosti. (Tuđman, M. Božo Težak i razvoj informacijske znanosti. // Profesor Božo Težak, lučonoša znanosti. Hrvatska sveučilišna naklada, 2007.str. 257-271).

Od 1978. do 1981. godine su se branili doktorati iz informacijskih znanosti na Znanstveno-nastavnom vijeću Sveučilišta u Zagrebu. (Kritovac, D. Doktorske disertacije iz informacijskih i srodnih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu: 1972-1990. Informatologija 23(1991), 1-2, str. 129-134) službeno priznanje Informacijskih znanosti kao znanstvenog polja u Hrvatskoj dolazi 1983. godine. 

(Kritovac, D. Doktorske disertacije iz informacijskih i srodnih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu: 1972-1990. Informatologija 23(1991), 1-2, str. 129-134).

Odlukom Znanstveno-nastavnog vijeća Fakulteta 1981. godine osnovan je Odsjek za bibliotekarstvo i društveno-humanističku informatiku. Prvi voditelj Katedre za bibliotekarstvo, nakon osnivanja odsjeka, je bila Ljerka Markić-Čučuković. A prvi voditelj Katedre za društveno-humanističku informatiku, ujedno i prvi pročelnik Odsjeka je bio Bucsú László. (Horvat, A. Odsjek za informacijske znanosti. // Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu: Monografija / Urednik Stjepan Damjanović. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta, 1998. str. 269. – 272. ).

A akademske godine 1993./1994. Odsjek za informacijske znanosti pokreće poslijediplomski studij informacijskih znanosti. (Plan i program Poslijediplomskog doktorskog studija informacijskih znanosti. Sveučilište u Zagrebu. Filozofski fakultet. Odsjek za informacijske znanosti. URL: http://www.ffzg.hr/infoz/web2/index.php?option=com_content&task=view&id=847&Itemid=352 (2.10.2009.).

Boras je obranio disertaciju: Boras, Damir. Teorija i pravila segmentacije teksta na hrvatskom jeziku / doktorska disertacija. Zagreb : Filozofski fakultet, 05.05. 1998, 284 str. Voditelj: Tuđman, Miroslav. (CROSBI).

Zapravo me ne bi iznenadilo da ovakvog čovjeka koji je USPOSTAVIO informacijske znanosti dok bude obnašao drugi mandat rektora nagrade i izborom za redovitog člana HAZU. Pa sjetimo se da je Glavni tajnik Akademije akademik Rudan u Hrvatskom saboru Jovanovića usporedio s jednim nobelovcem. A nobelovci i uspostavljaju područja znanosti, zar ne?

Akademik Josip Pečarić 

18.2.2018. u 13:31, Josip Pecaric je napisao/la:

NE  BORASA ZA REKTORA II.

Tekst NE  BORASA ZA REKTORA objavljen je na portalu Glas Brotnja:

http://glasbrotnja.net/akademik-josip-pecaric-ne-borasa-rektora/

Čitam još jedan tekst s napadom na rektora:

http://www.bilten.org/?p=21108#

Za razliku od mog teksta ovaj je potpuno ideološki obojen, pa nisam siguran kome on koristi.

Na primjer, njima je nešto najnormalnije da očito iz političkih razloga akademik Mislav Ježić nije izabran u trajnom zvanju na matičnom Filozofskom fakultetu već to što je izabran u trajno zvanje na Filozofskom fakultetu družbe Isusove gdje dugo već predaje indijske religije i filozofiju. Jer radi se o „ klerikalnom otporu sekularnoj državi“

Time pokazuju da im je važna samo politička opredjeljenost kandidata. Tako bi objektivni čitatelj mogao pomisliti da je biti rektor nekakva pozicija u političkim strankama, a ne na sveučilištu. Odnosno, prikazuju ga kao boljševićkom žrtvom FF-a.

Ali Boras je bio dekan na tom fakultetu, da bi kao njihov kandidat i bio izabran za rektora. Čovjek koji je doktorirao poslije 15 godina rada na tom istom fakultetu u 48. godini života! A to je morao zaslužiti, zar ne? Što je on sve radio da bi to postigao shvatio sam i vidio na teži način: moja kćerka je bila na istoj katedri i doktorirala kod istog profesora kao i Boras! Kako je Boras već bio rektor najprljaviji dio posla na FF-u odradila je njegova doktorica (magistrilala kod prof. Tuđmana) i kolega (eksponirani ljevičar). Boras je izvrsno „plivao“ u vremenu „detuđmanizacije“, pa je prof. Tuđman sugerirao mojoj kćerki da ako želi ostati na tom fakultetu promjeni mentora. Naravno, ona to nije željela uraditi. Ako znanost nešto znači na sveučilištima, onda je mnogo bolje doktorirati kod prof. Tuđmana nego kod prof. Borasa!

Znajući sve to nisu me iznenadila reagiranja trojice kolega kada sam im ispričao priču iz prvog dijela ovog teksta. Jedan bivši dekan nije mogao vjerovati da je to učinio mojoj kćerki s obzirom na moj – po njemu – ogromni doprinos Zagrebačkom sveučilištu (1100 znanstvenih radova, 40-ak doktora znanosti, 3 časopisa na svjetskim listama ,...). Drugi blizak Predsjednici repulike me je uvjeravao da Boras sigurno nije ni dobio zahtjev Ministarstva da zbog autonomije sveučilišta on riješi njenu žalbu, iako je državni tajnik to više puta tražio od njega. Valjda Boras nije dobio ni druga dva pisma koja su prethodila tom iz Ministarstva.

Tako mu je akademik Davorin Rudolf, predsjednik Znanstvenog vijeća za mir i ljudska prava HAZU-a još 5. listopada 2016. pisao o tome da su mojoj kćerki i meni povrijeđena ljudska prava i tražio da o tome razgovara samnom. Nikada nije dobio odgovor.

Podsjetimo se tko je akademik Davorin Rudolf kome Rektor ne odgovara na pismo:

„Godine 1990. bio je postavljen za prvog ministra pomorstva u Vladi Republike Hrvatske (bio je ministar u tri prve hrvatske vlade nakon demokratskih izbora, 1990. – 1990.), a sredinom 1991. za ministra vanjskih poslova. Dok je obavljao funkcije ministra vanjskih poslova bio je član Vrhovnog državnog vijeća Republike Hrvatske. Bio je predsjednik Nacionalne komisije za UNESCO, od 1991. do 1993. predsjedavao je Državnoj komisiji za granice. U listopadu 1993.imenovan je za veleposlanika u Talijanskoj Republici, Malti, Cipru i San Marinu, potom za stalnoga predstavnika Republike Hrvatske u UN organizaciji FAO i guvernera u UN organizaciji za investicije IFAD. Na tim funkcijama proveo je sedam godina. Tijekom Domovinskog rata pridonio je suzbijanju, izbjegavanju i prestanku oružanih sukoba i mirnom povlačenju postrojbi Jugoslavenske narodne armije iz gradova i pomorskih baza duž hrvatske obale. Pregovarao je i u ime hrvatske Vlade zaključio ugovore s predstavnicima Glavnog stožera Jugoslavenske narodne armije (JNA) o prestanku neprijateljstava i odlasku vojnih postrojbi i brodova ratne mornarice s obalnog i otočnog područja Republike Hrvatske (od Savudrijske vale do granice s Crnom Gorom) u Žitniću (21. studenoga 1991.), Splitu (3. prosinca 1991.) i Cavtatu (s još dvojicom hrvatskih ministara 7. prosinca 1991.).“

https://hr.wikipedia.org/wiki/Davorin_Rudolf

Da i ne spominjem znanstveni rad zbog kojega je Rudolf i izabran za akademika!

Zanimljivo je da ga ne zanima ni to što predsjednik Znanstvenog vijeća za mir i ljudska prava HAZU-a tvrdi da su nekom profesoru na sveučilištu na kome je on rektor povređena ljudska prava i to kao znanstveniku. Zato je zgodno usporediti što Hrvatska znanstvena bibliografija govori o rektorovom i mom učinku u znanosti (odnosi se na zadnjih 25-ak godina):

Rektor Damir Boras 

Autorske knjige (4)

Uredničke knjige (3)

Poglavlja u knjizi (22)

Udžbenici i skripta (6)

Znanstveni radovi u drugim časopisima (32)

Ostali radovi u drugim časopisima (1)

Akademik Josip Pečarić 

Autorske knjige (12)

Poglavlja u knjizi (12)

Udžbenici i skripta (1)

Izvorni znanstveni i pregledni radovi u CC časopisima (284)

Ostali radovi u CC časopisima (3)

Znanstveni radovi u drugim časopisima (509)

Ostali radovi u drugim časopisima (4)

Radovi u postupku objavljivanja (5)

Prve dvije knjige su posebno zanimljive. Radi se o istoj knjizi samo je jedna na ćirilici (Beograd, 2013.), a druga na latinici (Zagreb, 2012.). (Je li to razlog zauzimanja Borasa za povratak ćirilice u osnovne škole?) Te dvije knjige su doktorat Petra Jandrića, koju je kao knjigu Boras podpisao i radi čega je izbila afera:

http://vijesti.hrt.hr/374297/moze-li-dizertacija-postati-knjiga-a-mentor-koautor

Od 22 poglavlja u knjizi samo je 1 samostalni rad. 

Udžbenici i skripta: od 6 samo je 1 samostalni rad.

Znanstveni radovi u drugim časopisim: od 32 rada ni jedan samostalni rad.

ako zbrojimo ove tri kategorije (poglavlja u kjizi, udžbenici, skripte, znanstveni radovi u drugim časopisima) ukupni samostalni uradak je 3%.

Znanstveni radovi u zbornicima skupova s međunar.rec.: od 48 radova ni jedan samostalni rad.

Drugi radovi u zbornicima skupova s recenzijom : od 6 ni jedan samostalni rad,

Vjerojatno ste se naslušali priča o CC časopisima. Ima li Boras takovih radova uopće? Morao sam ipak pogledati web of sciences da ne gledamo na njega kao na rektora sveučilišta bez ijednog CC rada. Situacija je ovakva:

Za Pecaric J*:

broj clanaka: 612 (all databases 624)

broj citata: 3475

Za Boras D* (nakon sto se izostavi nekoliko clanaka Boras Dragane i Boras Damira lijecnika iz Kanade):

broj clanaka: 22 (all databases 22)

broj citata: 27

Da, treba imati doprinos sličan Borasovom da bi nekog rektora zanimao netko sličan Pečariću, zar ne?

Ali moramo ga pohvaliti: provjerom njegovih CC radova u bazi web of science može se pronaći da rektor Boras ipak ima 1 (JEDAN) CC rad. Čestitamo iako provjerom u http://mjl.clarivate.com/cgi-bin/jrnlst/jlresults.cgi?PC=MASTER&ISSN=0263-5577

mi za taj časopis izbaci da je samo u SCIE! Ja sam u životu napravio samo DVA CC časopisa, a on ima objavljen (možda) jedan u nekom takovom časopisu!

A, postoji još jedno pismo koje je napisano još prije ovoga od akademika Rudolfa. To je pismo prof. dr. Miroslava Tuđmana mentora i Borasa i moje kćerke (tada i sada zastupnika u Hrvatskom saboru) u kome daje 9 primjera lažnih optužbi na FF-u na njegov račun i račun moje kćerke u kome Tuđman tvrdi da je moja kćerka kolateralna žrtva napada na njega. To pismo je profesor Tuđman poslao svim članovima njihovog Zavoda, dakle i Borasu.

To pismo je poslano i Vlatku Previšiću tadašnjem dekanu FF-a.  U cijeloj priči posebno mi je zanimljivo da autori teksta u Biltenu tvrde kako je on „rektorov prijatelj“. Njemu se još 2016. godine obratio tadašnji državni tajnik za visokoobrazovanje, zajedno su zaključili kako su na FF-u prekršili zakon u slučaju moje kćerke, a onda je rektorov prijatelj izigrao i državnog tajnika i prof. Tuđmana i moju kćerku. Državni tajnik mi je napisao: „Razočarala me činjenica da mi je čelnik Filozofskog fakulteta obećao da će problem pokušati riješiti na fakultetu, što nije učinio.“

Treći kolega je sudjelovao u nekom razgovoru o tom Borasovom odnosu prema njegovom mentoru prof. Tuđmanu i mojom kćerki. Nazvali su me telefonom i ja sam potvrdio priču. Kolega ipak nije vjerovao i provjerio je kod samog rektora. Rektor je negirao da mu je prof. Tuđman bio mentor!

Kada sam to doznao uputio sam im e-mail s linkovima gdje mogu vidjeti da je Tuđman Borasov mentor. Spomenuo sam im i moj intervju na koji Boras nije reagirao:

REKTOR BORAS IMA KOMPLEKS MANJE VRIJEDNOSTI PREMA PROFESORU TUĐMANU

2. kolovoz, 2017.

http://www.tjedno.hr/rektor-boras-ima-kompleks-manje-vrijednosti-prema-profesoru-tudmanu/

Vjerujem tvrdnji iz članka objavljenog iz Biltena, da je Boras uradio sve što treba da bude ponovno izabran. Kada je mogao biti izabran na FF-u na kojemu i danas vode borbu protiv onih koji pružaju „klerikalni otpor sekularnoj državi“.

Dvije zanimljivosti želim spomenuti.

Kada sam s prof. Tuđmanom bio u Čavoglavama, spomenuti profesor s FF-a je komentirao kako moja kćerka može biti na FF-u kada joj mentor i otac idu u Čavoglave. A ovi napadi su i postali posebno snažni poslije Peticije ZDS – peticije kojom smo branili Thompsona i Bojnu Čavoglave od napada iz vlasti. Napadi još traju, a imamo i:

http://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/thompson-osvojio-i-hollywood-bojna-cavoglave-je-hit-u-novom-filmu-glasovitog-luca-bessona/

Inače sve ovo me jako podsjeća na jedan izbor u Akademiji. Na sjednici mog razreda rekao sam da ja neću glasovati za jednog predloženog kandidata.

Tada mi je jedan kolega rekao:

-Kolega Pečarić, pa ne možete biti protiv kolege zato što se političi ne slažete!

-O čemu govorite dragi kolega. Pa ja i predloženi kandidat se debelo politički slažemo. Ali ja s njim ne bih ni kavu popio.

Tako i sada. Mojim odlaskom u mirovinu nestaje i bilo kakva obaveza da na mojim radovima stoji sveučilište na kome biraju čovjeka s kojim ja ni kavu ne bih popio.

Josip Pečarić