Sanjin Baković: Hasanbegovićev novi suverenistički početak

Detalji

Objavljeno: Nedjelja, 29 Rujan 2019 13:00

Zlatko Hasanbegović na vrata visoke politike ušao je ulaskom u Vladu bivšeg predsjednika HDZ-a i prvog potpredsjednika Vlade RH Tomislava Karamarka kao sada već bivši HDZ-ov ministar kulture. U vrijeme Karamarkove vladavine Zlatko Hasanbegović izabran je za člana Predsjedništva HDZ-a s najvećim brojem glasova na Izbornom saboru HDZ-a.

Hasanbegovićev znanstveni pristup rješavanju problema, odlučnost, karizmatičnost i prepoznatljiv način rada u ministarskom mandatu nagrađen je od strane hrvatskih birača ulaskom u Hrvatski sabor.

Padom Tomislava Karamarka mijenja se krvna slika HDZ-a jer Andrej Plenković vratio je u HDZ osobe koje su rušile Karamarkov HDZ poput Drage Prgometa, Milana Kujundžića i Martine Dalić, a razvrgnuta je pobjednička Domoljubna koalicija predvođena HDZ-om. Drugim riječima jedan Zlatko Hasanbegović od brenda i najpopularnijeg HDZ-ovog ministra u Karamarkovoj vladavini postao je suvišan za vrijeme Andreja Plenkovića, jer Milorad Pupovac nije htio podržati Vladu u kojoj će sjediti Zlatko Hasanbegović što je potvrdio i sam Pupovac u rujnu 2016. godine.

Raspadom koalicije HDZ-a i MOST-a Andrej Plenković sklopio je koaliciju HDZ-a s SDSS-om i HNS-om, a prvi Milanovićev suradnik koji je spašavao Plenkovićevu stabilnost bio je Tomislav Saucha dok je slijed nastavljen nizom pretrčavanja bivših SDP-ovaca u Klub Milana Bandića. Na novonastalu situaciju Zlatko Hasanbegović odgovorio je uskraćivanjem podrške koaliciji s Pupovčevim SDSS-om i Vrdoljakovim HNS-om te napustio Plenkovićev HDZ. Stvorenim vlastitim političkim brendom pobijedio je Plenkovićev izbor iz kafića u Gradu Zagrebu i dokazao da je Prgometizacija HDZ-a promašena Plenkovićeva vizija budući da je Bruna Esih pobijedila Dragu Prgometa na izborima za gradonačelnika/icu Grada Zagreba.

Na tom uspjehu osnovana je stranka Neovisni za Hrvatsku i kada je izgledalo da postoji platforma koja će okupljati birače koji ne podržavaju Plenkovićevu koaliciju HDZ-SDSS-HNS dogodio se prevrat. Naime, uoči Europarlamentarnih izbora formirana je platforma Hrvatskih suverenista predvođenih Ružom Tomašić kojoj se na kraju nisu pridružili Neovisni za Hrvatsku predvođeni Brunom Esih, jer prema njezinim riječima Neovisni za Hrvatsku nisu htjeli biti ničija batina za rušenje Andreja Plenkovića. Nastati na protestnim glasovima koalicije HDZ-SDSS-HNS pa izjaviti što je izjavila Bruna Esih svakom političkom laiku trebalo je biti jasno da je to početak kraja Neovisnih za Hrvatsku koji su euforično najavljivali pobjedu prilikom predstavljanja kandidata iako su bitku izgubili prije njezina početka.

Uvjeren sam da se pokušalo povezati te dvije platforme na sve načine, a i gotovo svi politički analitičari sugerirali su isto, ali umjesto 2 sigurna mandata sve je palo na jedno slovo na papiru odnosno na Ružu Tomašić s obzirom da je Bruna Esih doživjela debakl na izborima za EU parlament jer nije osvojila niti jedan mandat ispred Neovisnih za Hrvatsku. Za razliku od čelnice Neovisnih za Hrvatsku Zlatko Hasanbegović i general Željko Glasnović bili su svjesni raspršivanja glasova i mogućnosti gubitka mandata pa nisu bili isključivi poput Esih, Jonjića i Kartela u ustrajanju samostalnog izlaska na izbore i odbijanja koalicije s Hrvatskim suverenistima. Predstavnik Hrvatskih suverenista Tom Sunić i Željko Glasnović na tadašnjoj platformi Neovisnih za Hrvatsku vodili su već tada zajedničku kampanju neovisno što je Bruna Esih odbijala suradnju s Hrvatskim suverenistma. U tom kontekstu mogli smo zamijetiti dva Karamarkova ministra na dvije različite liste Zlatka Hasanbegovića na platformi Neovisnih za Hrvatsku i Bernardicu Juretić na platformi Hrvatskih suverenista iz čega se moglo zaključiti da je netko bio inicijator ciljanih podjela i razjedinjenja u svrhu raspršivanja glasova odnosno opstanka Andreja Plenkovića u visokoj hrvatskoj politici. Tko nije htio biti batina za rušenje Plenkovića vjerujem da vam je svima sada jasno.

Za pretpostaviti je da se platforma Neovisnih za Hrvatsku ne bi raspala i prije samih izbora jednoglasnom odlukom prema javnosti pokušalo se obraniti odbijanje suradnje s Hrvatskim suverenistima, ali sve to moglo je opstati do trenutka objave rezultata ako uzmemo u obzir da je u politici mjerna jedinica za uspjeh upravo rezultat. Dakle, Hasanbegovićev pokušaj preuzimanja Neovisnih za Hrvatsku logičan je potez nakon debakla Brune Esih na Europarlamentarnim izborima u svibnju 2019. godine. No, kao što je Esih bila isključiva u odbijanju suradnje s Hrvatskim suverenistima kako ne bi rušila Plenkovića ostala je isključiva u zadržavanju funkcije na kojoj je izgubila izborni legitimitet pa umjesto da je zadržala stranu Zlatka Hasanbegovića odabrala je prema Zlatkovim riječima stranu Beljakovih HSS-ovaca i bivših HDZ-ovaca, a pritom zaboravila da je upravo Zlatko Hasanbegović bio glavni ideolog sada već bivše stranke.

Kao što nije prepoznala trenutak ujedinjenja uoči izbora za EU parlament tako nije prepoznala niti trenutak da će odlaskom Zlatka Hasanbegovića ostati bez Kluba zastupnika u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, kao i bez Kluba zastupnika u Hrvatskom saboru odlaskom Zlatka Hasanbegovića  i generala Željka Glasnovića. Hasanbegovićeva najveća pogreška je što odmah nije preuzeo Neovisne za Hrvatsku jer izbor Brune Esih pokazao se potpunim promašajem iako vjerujem da mu je namjera bila iskrena.

Ako promatramo Hasanbegovićev način djelovanja u retoričkom nadmetanju kada mu nitko u Hrvatskom saboru ne može parirati tada vidimo da je isti princip “korak ispred” primjenio i prilikom odlučivanja prepoznavši trenutak osnaživanja Hrvatskih suverenista zajedno s generalom Glasnovićem za razliku od sada već bivših kolega iz Neovisnih za Hrvatsku koji niti danas ne razumiju da ih je odbijanje ujedinjenja desnice dovelo do ponora. Taj ponor manifestirati će se i na predsjedničke izbore RH, jer gotovo nitko ne očekuje da će Bruna Esih ići u utrku za Pantovčak ako uzmemo u obzir da se afirmirala u Kolindinom uredu, a teško je za očekivati da će Neovisni za Hrvatsku imati vlastitog kandidata dok će na parlamentarnim izborima doživjeti poraz kao i na Europarlamentarnim izborima, ali tada ostavka Brune Esih neće značiti ništa, jer biti će riječ o zakašnjeloj reakciji.

Kao što je Zlatko Hasanbegović i najavio da je riječ o širem nacionalnom okupljanju ne bi me iznenadilo da navedenu platformu pojačaju individue poput Steve Culeja koji je jedan od rijetkih HDZ-ovaca koji je istaknuo da je SDSS trebao biti odavno izbačen iz koalicije dok su ako je za vjerovati medijskim natpisima Medved i Đakić lomili članove HVIDRE u pogledu Milorada Pupovca što je rezultiralo ponuđenom ostavkom šefa HVIDRE Josipa Periše koja nije prihvaćena, već je zakazan novi sastanak.

Mnogi od vas možda će biti iznenađeni odlukama Hasanbegovića i Glasnovića, ali nema vas što iznenaditi jer oni su dosljedni politici koju je zastupao Tomislav Karamarko na platformi Domoljubne koalicije. Dok ovu misao rasčlanjujem u pisanom obliku u podsvjesti mi je slika domoljubnog trokuta Hasanbegović - Karamarko - Glasnović iz Knina na obilježavanju Oluje 5. kolovoza 2017. godine. Svrsishodno navedenom Hasanbegović i Glasnović nisu se dali zavesti od Brune Esih koja nije htjela biti batina za rušenje Plenkovića pa su poput džentlmena rekli sve najbolje o bivšima i nastavili tamo gdje su stali, a na tom putu izgradili su vlastiti politički renome koji će u bliskoj budućnosti nastaviti graditi na suverenističkoj platformi. U suštini platformu Hrvatskih suverenista treba promatrati kroz buduće potencijalne koalicijske partnere HDZ-a na desnom spektru kada HDZ preuzme domoljubni lider nakon pada Andreja Plenkovića, jer tada HDZ sigurno više neće biti dio koalicije s SDSS-om i HNS-om, a niti će ‘stabilnost’ održavati bivši Milanovićevi ministri i bliski suradnici.

Sanjin Baković dipl.ing.