Sanjin Baković: Stvaranje kulta ličnosti ili HSS u brisanom prostoru između politike HDZ-a i SDP-a

Detalji

Objavljeno: Ponedjeljak, 16 Listopad 2017 13:00

Nažalost, na Hrvatskoj političkoj sceni sindrom svih političkih lidera temelji se na istim principima. Kada ih se izabere na tron jamče nam optimizam i stabilnost, a prilikom katastrofalnih rezultata po stranku i neprirodnih trgovinskih koalicija koje proizvedu potrese ne mogu podnijeti kritike smatrajući se da su Bogom dani, dok bolji od njih ne postoje.

Onoga trenutka kada se osjećaju ugroženima koriste se pravnim aktima koje najčešće vole protumačiti na sebi svojstven način, a oni služe za diskreditiranje neistomišljenika prilikom izbornog procesa koji najčešće završavaju suspenzijom ili isključivanjem iz stranke. Pretežito te suspenzije traju dok izborni procesi ne završe ili vas novi lider ne vrati u stranku.

Za pravnim aktima posegnula je Jadranka Kosor kada je bivši premijer Ivo Sanader koji je isključio Ivića Pašalića ustvrdio da stranka ne ide u željenom smjeru nakon gubitka predsjedničkih izbora i najavio vlastiti povratak, a naposljetku doživjela je istu sudbinu od Tomislava Karamarka budući da nije mogla prihvati poraz od pobjednika svih izbora koji je devastiranu stranku podigao iz pepela upravo iza bivše šefice s komunističkom prošlošću i njezinih dečki koji danas vode Vladu RH. Zoran Milanović isključio je Aleksandru Kolarić i Slavka Linića koji se nisu uplašili diktatora pred kojim su svi klecali dok im koljena nisu pokleknula debaklom na parlamentarnim izborima u rujnu 2016. godine, a isto je učinio i Krešo Beljak prema HSS-ovoj europarlamentarki Marijani Petir i grupi nezadovoljnika u strahu kako ne bi izgubio u izbornoj utrci za predsjednika HSS-a.

Od svih tih isključenja opravdao bi jedino slučaj kada je  Tomislav Karamarko isključio Jadranku Kosor pod čijom je ingerencijom HDZ izgubio predsjedničke izbore, te parlamentarne izbore nakon čega se Jadranku Kosor upotrijebilo za rušenje Tomislava Karamarka kroz projekt koji je započeo njezinim izbacivanjem, a nastavio se nanošenjem štete od strane Milana Kujundžića, Drage Prgometa i Martine Dalić koji su sami istupili iz stranke s ciljem da se bivšeg lidera HDZ-a sruši i postavi Andrej Plenkovića na tron. Tomislav Karamarko valjda je jedini hrvatski političar koji od sebe nije stvarao kult ličnosti. Ostala isključenja nisu vrijedna spomena, jer ako je mjerilo rezultat tada možemo vidjeti da niti Zoran Milanović koji je pao bez ispaljena hica, a još manje Jadranka Kosor koja je nakon HDZ-a činila listu s Ivom Josipovićem ili Krešo Beljak iste nisu imali, već su im pravni akti služili za isključenje neistomišljenika koji su apelirali da se stranka uništava pod njihovim vodstvom.

Pitanje je vremena kada će na isti način otići i Krešo Beljak s obzirom da su vremena kulta ličnosti daleko iza nas što se dokazalo na primjerima spomenutih lidera prilikom pokušaja provođenja staljinističkih metoda gdje su pojedinci na vrhuncu vlastite političke moći koristili čak i represivne aparate, a prilikom pada uza sva svijetla reflektora koja su ih pratila ostali su na kraju sami.

Najtragičnije od svega neovisno o kojoj političkoj opciji je riječ je to što u tim tijelima znaju donositi odluke kompromitirani pojedinci od kojih su neki znali biti ogriješeni od zakon i koji nisu kompetentni kako bi poslužili za egzeguciju svojih nadređenih koje opet netko drži u šaci s viših instanci na metodi ucjene umjesto da odluke donose pravni eksperti  i u skladu sa strukom propišu se pravni akti koji bi se temeljili na moralnim i pravnim načelima. Iz tih razloga smo i imali slučaj da se jednu HSS-ovu europarlamentarku Marijanu Petir izbacivalo iz stranke po nalogu nekoga tko je pravomoćno osuđen na Općinskom sudu u Zagrebu na osam mjeseci zatvora zbog teške provale u četiri automobila, uz uvjetnu osudu na tri godine zato jer mu je rekla da je prodao stranku za Judine škude nakon što je krivo procijenio odlazak u oporbu, a da ne govorimo o kadrovskim rješenjima poput Stipe Gabrića Jamba na listi za Hrvatski sabor. Ukratko rečeno riječ je o presedanu.

Inače, Judine škude su u hrvatsku političku frazeologiju ušle u vrijeme vladavine Franje Tuđmana, koji je nakon povratka s liječenja u Americi, a nekoliko dana nakon velikog prosvjeda za Radio 101, na konferenciji za novinare na Plesu sasuo paljbu na tadašnju oporbu, u kojoj je bio i HSS, spominjući 'crne, žute i zelene vragove'.

Nakon izbora 2000. godine HSS je ušao u koaliciju s SDP-om i tom izdajom ideje i nauka Stjepana Radića udario zadnji čavao u lijes povijesne i uspješne Hrvatske seljačke stranke. I ne samo to. HSS je čvrsto stao uz Račanovu politiku detuđmanizacije Hrvatske i rasporodaje hrvatskog teritorija (Piranski zaljev). Za uzvrat dobili su mjesto predsjednika Hrvatskog sabora.

Da je Krešo Beljak imao osobinu džentelmena, sigurnost i vjeru u Boga iz koje je proizašla seljačka sloga uz politiku koju provodi, a koja nije kontradiktorna Radićevoj ostavštini ne bi se ponio u manirima barbara figurativno rečeno koristeći se pajserom prilikom pokretanja postupka izbacivanja Marijane Petir iz HSS-a kao što je nekada obijao automobile. Dozvolio bi joj ulazak u ravnopravnu političku utakmicu na unutarstranačkim izborima u HSS-u i naposljetku stisnuo joj ruku ukoliko pobjedi, ali u strahu od gubitka fotelje radi promašene politike u koaliciji s SDP-om koja se pokazala trgovinskom, a sami preferencijalni glasovi pokazali su da nemaju težinu u što se najbolje mogao uvjeriti Zoran Milanović posegnuo je za promašenom retorikom zaboravivši da pajser nije isto što i Statut, već bi trebao biti pravni akt na osnovu kojeg funkcionira određena politička organizacija kojoj nisu temeljne vrijednosti izbacivanje neistomišljenika iz stranke.

Ako uzmemo u obzir da je Stjepan Radić bio jedan od najobrazovanijih hrvatskih političara tijekom hrvatske povijesti. Zbog školovanja u Francuskoj i brojnih dužih boravaka i putovanja po Europi, od Londona do Beča, Praga i Moskve, imao je i vrlo veliko vanjskopolitičko iskustvo. Svojoj stranci dao je ime seljačka samo zato što je 1904. godine, kad je stranka osnovana, 95%  hrvatskog naroda živjelo na selu. Stjepan Radić bio je vizionar koji je vidio više od sto godina unaprijed. Žalosno je i tragično što se danas na njega pozivaju politički nepismeni ljudi i, na kraju, ljudi koji nisu hrvatski domoljubi, a danas sa pajserom u ruci uništavaju Radićevu ostavštinu zaboravivši presedan u Beogradskoj skupštini koalirajući  sa sljednicima komunističke ostavštine po drugi puta nakon 2000. godine.

Krešo Beljak istaknuo je kako je HSS u počecima 2000-tih godina imao 300.000 glasova, a danas se nalazi na 35.000 glasova gdje je za glavne krivce apostrofirao Branka Hrga i Marijanu Petir što mi ne djeluje objektivno ako sagledavamo to s aspekta kada je HSS tijekom 2000-te godine sudjelovao u detuđmizaciji Hrvatske. Nakon detuđmanizacije HSS u vrijeme Josipa Frišćića priključio se HDZ-u Ive Sanadera. Također, za vrijeme Branka Hrga HSS je ušao u Domoljubnu koaliciju da bi dolaskom Kreše Beljaka HSS izašao iz Domoljubne koalicije koja je iza sebe imala pet pobjeda u nizu i pretrčao notornom gubitniku Zoranu Milanoviću. Za vrijeme Beljaka HSS je podržao i Vladu Andreja Plenkovića, te ponovno završio u oporbi sklopivši sporazum s Bernardićevim SDP-om. Prema tome ne čudi nas što HSS pomalo nestaje s političke scene provođenjem politike kulta ličnosti na brisanom prostoru između politike HDZ-a i SDP-a. Nametati Branku Hrgu i Marijani Petir kolektivnu krivnju za potop HSS-a pandan je kada HDZ-ovci koji su za vrijeme Jadranke Kosor devastirali HDZ kažu da je Tomislav Karamarko upropastio HDZ, a demontirao je Ivu Josipovića, Josipa Leku i Zorana Milanovića.

Osim što se Krešo Beljak odlučio odmaknuti od Domoljubne koalicije odmaknuo se i od naslijeđa doktrine demokršćanstva kako bi lakše mogao izbaciti vjeronauk iz škole, a novi smjer stranke temeljio bi se na progresivnom liberalizmu pa me ne bi začudilo da u bliskoj budućnosti HSS zajedno s HNS-om bude temeljni stup povorke ponosa u nedostatku glasova hrvatskih građana. Logika stvari nalaže da Krešo Beljak zapravo nije niti imao drugog izbora budući da se odlučio podržavati Milanovićev, a zatim Bernardićev SDP.

Dakle, nakon promjene HSS-ovog kursa za očekivati je da će HSS tonuti i dalje, jer ne možete danas biti zakleti demokršćani, a sutra progresivni liberali iako u hrvatskoj političkoj areni to nije ništa neobično  što se najbolje moglo vidjeti na primjerima kada su bivši ortodoksni komunisti, jugoslaveni i udbaši postali najveći Hrvati nakon što su se za to stvorili uvjeti, te nastavili lagodno živjeti kao i za vrijeme bivše države. U suštini dolazimo do zaključka kako je Beljak zapravo posegnuo za metodom koju smo mogli vidjeti u posljednjih godinu dana kada je Plenkovićev HDZ skrenuo u narjučje HNS-u i Pupovčevu SDSS-u skrivajući se iza centra, a Beljak promjenom demokršćanske ostavštine postao progresivni liberal što nas dovodi do prevare birača koju smo vidjeli na primjeru Andreja Plenkovića kada je prigrlio HNS i SDSS.

Sanjin Baković dipl.ing.