Naprijed naši, naprijed naši – po leđima pendrek praši

Pin It

Iako pod dojmom, nisam odmah pisao o utakmici Dinamo – Hajduk (12.07. 2015.), jer utakmicu je zasjenilo mnoštvo drugih događanja. Mada sam dugo u nogometu, neke stvari su mi ipak nejasne. Kako sam bio policajac još više me zbunjuje događanje prije same utakmice. Pokušati ću nekako kronološki posložiti ono što sam doživio taj dan na Sjeveru.

Sve je krenulo kad sam čuo da moj sin i ekipa odlaze na tu tekmu, pa sam se kao navijač Dinama, priključio i ja. Zvali smo prijatelje u Zagreb da nam kupe karte, što je bilo teško bez osobnih iskaznica. Onda je uslijedila on-line prodaja. Registrirao sam na svoje ime i kupio karte, za sebe i još nekima, jer je moguće bilo kupiti na taj način svega 6 ulaznica. Ostavljeni podaci za sve, sa OIB-om, a onda izbor sjedišta. Sjever, red br. 8, sjedišta od 101 – 104. Neki od klape bili su samo koji red više, tako da smo nas oko 15-tak na okupu.

Dolaskom u Zagreb, jedan dio otišao je do Kvatrića radi zajedničkog dolaska na stadion, a jedan dio je ostao ili se priključio onom dijelu gdje sam bio ja. Čekao da što ranije uđem na Sjever i zauzmem svoje mjesto i nadam se u navijanju pogledam tekmu.

Već kod ulaza, neki revni zaštitar, ne pušta ženu srednjih godina unutra, jer nema osobnu iskaznicu. Kipim. Čujem od drugih zaštitara, sačekajte dok bude malo gužva, pustiti ćemo vas, ovaj (zaštitar) malo je pod gasom. Još više kipim. Dolaze navijači od Kvatrića, uz pjesmu, pokoji topovski udar, bengalke, ali i ostali folklor na račun Mamića. Malo fotkam, malo snimam, a onda ulaz prije gužve na Sjever. Isprintane ulaznice, kupljene preko neta, zaštitari ne poznaju. Isprintane u crno-bijeloj boji, oni se čude, pa to nisu karte. Ostajemo i mi zbunjeni, pokušavamo očitati bar kod, ulaznice ispravne. Toliko o obavještavanju zaštitara kakve sve ulaznice pstoje.

Ulazimo na Sjever, naravno prije toga svi pregledani, nalazimo sjedišta i hvatamo se za glavu. Pa mi smo u sredini, usred BBB. Tu stoji 5-6 zaštitara, raspoređenih po redovima, te jedna ženska osoba, koja nije obućena u odori zaštitara, a mom oku niti po svojoj odjeći ne odaje da bi bila nešto tim zaštitarima. Mićemo se, tražimo poziciju gdje ćemo se smjestiti, te odlazimo prema istočnoj tribini. Čekamo ostatak ekipe da nam se pridruži, da se dogovorimo gdje ćemo navijati za Dinamo i gledati tekmu. No, u tom sektoru iznad nas, neki klinjo, pijan i drogiran, na dekutantan način vrijeđa zaštitare, bez bilo kakvog povoda. Kipim, čudim se hladnokrvnosti zaštitara, te kako ne zovu policiju da ga maknu. U svom agregatnom stanju, prevršio je svaku mjeru, da sam čak bio spreman popeti se do njega i odalamiti mu šamarčinu. Kipim i suzdržavam se, jer nisam došao praviti nerede, a niti to priliči mojim godinama. I sve se odvija na relaciji klinjo, zaštitari i ženska osoba kod zaštitara.

Čuje se huk u hodniku i dolazak BBB. Okupljaju se prije samog ulaska na sektor, koji čuvaju zaštitari. Vrijeme 17,50 sati. Opet klinjo zaštitarima: „Koga čuvate majmuni, mater vam jebem u u.....“. I u jednom trenu, ona ženska osoba, samo je podigla ruku, očito kao dogovoreni znak, naglo je spušta i počinje spuštanje BBB na taj prostor tribina iza samog gola. Počinje tučnjava. Usrijed svega, više mi nije jasno, zašto i tko koga mlati, kako da nekog udarim, nitko ništa mi nije učinio, nitko mene ne napada da se branim, protiv koga i za koga da se borim. Nekako iz te mase izlazim van, sa zgražanjem što se događa. Ne vidim sve, ali sada opet poveča grupa kreće zamnom, trk, panika, čujem viku, bacaju suzavac. I onda vidim nekoliko „kornjača“ kako nemilosrdno tuku ljude. Bili krivi ili ne, ali čovjek na podu koji se ne može braniti, osim rukama štiti glavu, dobiva tolika udaraca pendrekom, ne gleda se kuda. Samo udri. I opet pitanje zašto toliko pretjerana sila? Vidim razbijene glave, jednog mladića kojem su sva leđa crvena od udarca pendrekom, drugi dan će izgledati kao iskvarcan, crn kao da je izašao iz krušne peći. Trči i osoblje hitne pomoći, nose zavoje, gaze, infuziju. Situacija na tribinama se smiruje, ali nisu svi ušli, zovemo, ne javlaju se. Opet netko viče, suzavac. Dolazi par mladića, evo koliko fali služenje vojnog roka, oči crvene, pokušali su isprati vodom. Greška, ali oni vjerojatno nisu znali da se suzavac ne pere tekučinom, već je to kontra efekt. U hodniku opet huk. Dolazi i ostatak naše ekipe, ne svi, ali dolaze. Dolazi dečko moje kčerke, opećen suzavcem po ruci. Njegov maloljetni bratić (kojeg sam kao ja trebao paziti) dobio pendrekom po glavi. Nema mi kčerke, a bila je zajedno s dečkom. Panika, ludilo, bjesnoća. Zovem nekoliko puta, ne javlja se. Čujem što se desilo ispred ulaza na Sjever. Opet pendrečenje, suzavac i udri, ne pitaj koga i gdje. Dolazi i kčerka. Fragmenti bačenog suzavca u očima. Kipim. Ludim. E sad bi se potukao, no ne mogu mrdnuti iz mase.

Zašto sve to? Zbog Mamića? Najavljene su posebne mjere osiguranja, pa zašto onda umjesto zaštitara na tom sektoru nije bila Ostojićeva milicija? Ako su posebne mjere osiguranja, bacanje suzavca, udaranje pendrekom do iznemoglosti i padanja u nesvjesti, a možda i čovjeka koji se slučanjo zatekao tamo. Mogao sam to biti ja. Željan gledanja derbija, ali od utakmice svejedno nije bilo ništa.

Da, pretjerana primjena sile ili bolje rečeno demonstracija sile. Mada u zatvoru, Mamićevo ime se ne smije spominjati u negativnom kontekstu, jer tu je Ostojić, koji će to rješiti svojim metodama. Čekao sam s ovom objavom, nisam čak gledao niti snimke s utakmice, sve do jučer. Jedan video koji govori o brutalnosti, a na cijelom videu ne vidi se ništa od svega što se događalo. Povela me je i objava videa nadzornih kamera s Poljuda, koje više skrivaju nego otkrivaju tko je napravio „svastiku“.

Stavio sam status na svom FB profilu da se više stidim policijske odore, mi smo nosili drugačije, one koje služe narodu, a ove su protiv svog naroda. I u svemu jedna uzrećica, koja je prikladna ovim događajima, a nestala je u svemu „Bolje spriječiti, nego liječiti“, a „naša“ revna policija postala je medicina, ona liječi.

Možda ne kužim sve zakulisane igre oko BBB, oko Mamića, oko Dinama, ali znam, Maksimire moj, nećeš me uskoro vidjeti, jer banditosi vladaju i iz zatvora, a vidljivo je i jučer na tekmi, da Zoran mora u svlačionicu. Bandiću, samo ti to financiraj, jer ljudi u Zagrebu su sigurni. Štiti ih policija. Možda je bilo potrebe za postupanje policije, ali ne i pretjerane, udaranjem dječaka koji je prvi puta kročio na maksimirski stadion i dobio pendrekom po glavi. Sigurno će pamtiti svoj omiljeni klub Dinamo. Ne branim BBB, ali moglo se spriječiti da se htjelo.

 

Dražen Šemovčan - Šeki