Bez obzira na promjenu društvenog sustava i ustava, našli su načine da ostanu na nogama i u hrvatskoj državi, držeći ju isprva privremenom nepogodom, a zatim – vidjevši da je ipak žilava - rekli: ako je već kako jest, mi ćemo se prilagoditi i iskoristiti ju koliko se može, progurati se na ključna mjesta i solidno živjeti, a usput ju svrdlati kao potkornjaci i to s pozicija vlasti, ako je ikako moguće, a jest, sve dok se ne osuši, a onda ju razrezati pilama i spaliti.

Svi se zakačili za riječi šefa, ni manje ni više, Europskog parlamenta Antonija Tajanija, političara iz Berlusconijeva stada, koji je sasvim pošteno i iskreno rekao što misli čija je Istra, čija je Dalmacija. Talijanska, a čija bi bila. Pogrešno je ove Tajanijeve riječi o talijanskoj Dalmaciji promatrati kao gaf.

Briselsko-sorosevsku, anemičnu bojnu treba udariti gdje ih najviše boli. Ionako podršku imaju u anketama koje sami naručuju i plaćaju, njihovim medijima nitko ne vjeruje, a mogu računati samo na glasove činovnika i namještenika koje su uhljebili te eventualno na njihove obitelji. 

Razoružana i u to vrijeme goloruka Hrvatska time je ostala nasuprot tada četvrtoj vojnoj sili u Europi (JNA) bez mogućnosti legalne kupnje oružja sve do okončanja rata (jer za ukidanje embarga ponovno je potrebna suglasnost svih stalnih članica Vijeća sigurnosti), izručena je na pladnju jesenskoj ofenzivi JNA i srpskih paravojski, koji su potom četvrtinu hrvatskog teritorija okupirali i etnički očistili. 

„Nakon atentata na mene, dok je Vinko Sindičić bio u zatvoru u Škotskoj, dobio sam informacije iz pouzdanih izvora da je Budimir Lončar, kao jugoslavenski veleposlanik dolazio vlastima u Ujedinjenom Kraljevstvu nastojeći zaštititi Vinka Sindičića od sudskog progona te tražio da ga se izruči Jugoslaviji.“

Image result for migrants invasion

S dolaskom proljeća BiH može očekivati novi veliki val migranata! Tijekom zimskim mjeseci, naime, migracije su se primirile, oni koji su se zaputili prema zemljama zapadne Europe privremeno su stali tamo gdje su ih snijeg i minusi zatekli. Potvrdio je to u izjavi za „Dnevni avaz“ i ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić.

Zastupnik Milorad Pupovac je blago, skoro pastoralno opomenuo sve koji podržavaju referendumske inicijative i nazvao ih “pederima i huljama“. U zao čas. Malo se preračunao. Naime, Sabor je u tom trenutku vodio Milijan Brkić koji ne dopušta da se više od 400.000 ljudi etiketira uvredljivim usporedbama. Stoga je odmah izbacio iz sabornice -Nikolu Grmoju jer on misli da nije hulja, a ne daj Bože ni peder. Red, rad i disciplina…

Gospođo Grabar-Kitarović, iako biste trebali biti predsjednica svih hrvatskih državljana, poglavito svih Hrvatica i Hrvata neovisno o njihovu svjetonazoru, Vi ste 16.02.2019. pljunuli na veliki dio onih koje predstavljate. Prije svih, na sve žrtve Domovinskog rata, kako na poginule branitelje – pripadnike HOS-a - koji su položili svoje živote ZA DOM SPREMNI, tako i na civilne žrtve srbočetničke agresije.

Na žalost, bojim se da EU mainstream ne vodi razumnu i mudru politiku, koja bi podrazumijevala korekciju svojih politika u skladu s opravdanim nezadovoljstvima i zahtjevima običnih ljudi, i da će u budućnosti još snažnije - riječima Junckera - voditi borbu protiv "glupih populista" koja će joj se u konačnici obiti o glavu. Pijani Juncker koji uokolo baulja i tetura u različitim cipelama gotovo kao da ocrtava današnji smjer EU-a koji ne može pronaći odgovore na probleme s kojima se suočava

'Partizani su bili jedina domoljubna vojska', kazao to u Saboru Titin pionir Arsenije Bauk s ciničnim osmijehom na licu, i nastavio u stilu revizionističke antifa-propagande:

Granica van granice razuma 2.dio

Pin It

Mijenjajte se, brate dragi!! I nemojte se zavaravati! Niti se nadati nekakvoj nagradi od vaših tajnih naredbodavaca. Dobit ćete od njih samo nogom u tur. Kao i svi takvi, prije vas.

Zato, uradite nešto pozitivno za sve nas zajedno!!! Ako mislite opstati.

I pamet u glavu, drugovi antife! Jer, uskoro bi, ako se na vrijeme ne opametite, mogli i vi, zajedno s nama, ostati i bez gaća.

Zar ste slijepi? Zar ne vidite što nam se sprema? 

 E, drugovi, drugovi! Ne budite naivni i glupi! Vjerujete vi nama! Ne ćete se, sigurno, iz svega ovoga,  izvući neokrnjeni.

    Jer, svi bi ovi okolo nas, rado uzeli koji komadić s ponuđenog pladnja. I svi bi nešto mijenjali, prekrajali, skraćivali, pripajali… Od  Slovenije, Srbije,  Crne Gore do Bosne i Hercegovine.

I svi bi oni htjeli, a posebice oni Veliki, nešto  mijenjati u vlastitu korist. 

I prigrabiti. Samo za sebe.

Zar vi, zaista mislite, da im vi nešto značite??? !

Lijepo je, lijepo nadati se. Lijepo je i sanjati. Ali, mućnite malo tim vašim zabetoniranim glavama!  I ne očekujte ništa od onih kojima ste vi samo lutke na koncu, a koje će, kada se potroše, završiti na smetištu povijesti.  

    Ali, i vi, naši dragi susjedi i sve svjetske velmože, čujte i počujte! Hrvati su došli k pameti. Konačno!!!  I zato, nema više grabeži nikome!!!.  Nema više ni muljanja.  

    Sjećate li se, možda, Badinterove komisije? Ili vam je, zamagljeno sjećanje na sve što je u svezi toga. A, možda vam je nastupila i totalna amnezija?

Ali, ako ste zaboravili, a sigurna sam kako niste, možete malo i osvježiti to vaše pamćenje. Jer svi ste se vi međusobno priznali, u tim starim – novim granicama. 

A, baš to, napravile  su prve, Hrvatska i naša draga i prijateljska nam Slovenija. 

Pa je tako, to naše   „prijateljsko“ ozračje, trajalo samo do njihovoga priznanja. 

-A, onda je nastupila, jelˈda, borba za uzimanje i prisvajanje? Naravno našega. Po dobroj i staroj osvajačkoj navadi. I naravno, po onoj staroj:Ukradi pa prisvoji!

Evo i sada! Nekima već sada rastu zazubice, na neke određene mete. Naravno za prisvajanje! Jer, komad koji su si namijenili, velik je i zamaman.

Vidim, nisi pogodila o čemu se radi? Pa, o Dubrovniku, draga moja, o Dubrovniku!  

- E, nema više grabežine, nema. Nisu Dubrovnik ni prije mogle osvojiti horde barbara, pa ne će ni ovi sada.   

Ali, sve mi se čini, dapače sigurna sam, kako se Bošnjaci i Srbijanci ne će, unaprijed moći niti uspjeti dogovoriti, oko raspodjele plijena. Jer su, i jedni i drugi, zainteresirane strane. 

-Jelˈda, dobri su im ti planovi! Ali, jadni ne znaju kako su im i jalovi. 

-Eh,, moja Lucija, ali dokle tako!? Dokle!??? Hrvatska konačno mora sve to prekinuti.  I razriješiti. Ne ćemo, valjda, opet imati  agresiju koja se ne će više, po njima,   nazivati građanski rat, nego „granični spor“. A sva će se, kao i dosad, konačna rješenja kupovati podmićivanjem.  

-Vidi ti, vidi vraga! Opet nam je, za sve to „dobro“ što nas je snašlo,, zaslužan baš drug Račan. Od njega je sve i počelo. On je   osobno, a bez ičije suglasnosti, htio pokloniti, onako velikodušno i đentlmenski,  ne svoju „ćaćevinu“, nego dio naše Hrvatske. Dio našeg  hrvatskog teritorija.

-Kažeš, HRVATSKOG!? A zar je ikada to njemu nešto značilo?!

- Eto, konačno, Bogu dragom hvala,  netko reče nešto konkretno i istinito. Konačno prava  istina!!! Na znanje i ravnanje svima! 

I to bismo trebali drugovima stalno ponavljati. Jer, za sve ovo, kao i za arbitražu, nije kriva ova Vlada, nego Račan i njegov potpis, a onda i Vlada Jadranke Kosor, koja je radi ulaska u EU, pristajala na sve moguće ucjene. 

- I svi to znamo! Ali, neki se prave mutavi. Pa, dokle ćemo sve ovo trpjeti? Dokle ćemo tolerirati, sve te, ne samo  slovenske, nego i  sve  pakosti i mučke onih ostalih? Ali, i mučke svih  ovih naših klimavaca i beskičmenjaka.  

 -E,pa, pita se, tako, i Igor Peternel,   potpredsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, i kaže:

 „Kako ozbiljna država tretira problem ?

 A evo kako: 

 Raketna topovnjača se zbog “redovne” vojne vježbe pojavi i usidri u Piranskom zaljevu, Premijer objasni da vježba nema nikakve veze s trenutnom krizom, ali da susjedima nije pametno policijom ulaziti u suvereni teritorij gdje se vježba obavlja , a diplomati se rastrče po svijetu objašnjavati problem i tražiti saveznike za diplomatsko rješenje.

Ali mi nažalost nismo ozbiljna država. Naši državljani zato odlaze u ozbiljne!“

-Ali, gospon Peternel, ne može to tak brzo. 

Najprije Plenki mora  tražiti i dobiti suglasnost našeg dragog  Pupija i uvaženih članova HNS-a. I kada sve to  dogovori, onda mora podnijeti i izvješće  glavnoj naredbodavki i koordinatorici svih mogućih kombinacija, planova i realizacija, tih istih planova i kombinacija, veleštovanoj gospođi Merkelici. 

-A što ti misliš da nam slijedi nakon toga? –E, onda, kako je i red, na red dolazi pitanje svih pitanja: Kako prepustiti, pod raznoraznim pritiscima, Savudrijsku valu Slovencima, a da mi, tj. naše „hrvatske guske ne skuže da su u magli“. 

- E, stani malo, stani! Nismo ni mi vesla sisali. I uvijek, kada je trebalo, znali smo se izboriti za pravu stvar…

- E, moja Monika! Istina je, znali smo se izboriti. Ali, zar  ti ništa ne vidiš?  Navalili, brate dragi, svi redom na nas kˈo gladni šakali. I još gladniji lešinari. Sa svih strana. Da nas operušaju… Ne biraju sredstva. 

I svi bi nešto prisvojili… 

I svi bi nešto uzeli… 

„Bit će naše!, kažu. Ili milom ili silom.“ 

     Pa su se, zbog toga  zajedničkog interesa i udružili u zajedničkoj raboti. Te su, uz svesrdnu potporu odanih im unutrašnjih pomagačima na „ovim prostorima“, a uz svoje vjerne i iskusne savjetodavce iz bijeloga svijeta,  revno i sistematično usuglašavali svoje zajedničke ciljeve, u zajedničku taktiku. 

„Od  Pirana pa  do Vardara,

Ajmo, braćo, svi! 

Spremite se, spremite, 

Spremni smo i mi!“ 

Bodre ih sva braća i s istoka i iz zajedničke bivše nam države. A i šire…

    Ali, EU zastupnica Ruža Tomašić, kao i uvijek dosad, bez dlake je na jeziku. I uvijek govori ono što misli ona, ali i  što mislimo i osjećamo, svi mi Hrvati.

      Jest, da političari trebaju biti i diplomate. Ali, postoje ljudi koji ne poznaju niti uvažavaju diplomatski jezik. S njima ne treba govoriti u rukavicama niti mlako. Jer, oni  to ne razumiju. I to doživljavaju kao kukavičluk.  Takvima treba pokazati zube i reći im, jasno i glasni, gdje im je mjesto.

„Arbitražna odluka Arbitražnog suda,

za Hrvatsku ne postoji. Jednoglasnom odlukom Sabora povukli smo se iz arbitražnog postupka i za nas ta odluka može biti samo prijedlog za neke buduće pregovore. Kao bilo koji drugi prijedlog neke stručne skupine.

Akcije slovenske policije u onome što su do rješenja graničnog spora hrvatske vode protuzakonite su i naša policija, a po potrebi i vojska, na to trebaju reagirati. Ovdje se ne radi o nekoj zajedničkoj akciji organa reda dviju država, nego o očitom kršenju suvereniteta Republike Hrvatske“, kaže i EU zastupnica, gospođa Ruža Tomašić.

-Idemo, za njih! Vozi brže, vozi !!! Naprej, vozi!!!

-Ma, ne smeš.

-Zakaj?

- Ne smemo. Tu je hrvaška meja. A, tam su hrvaške vode. I Hrvaški je to del Pirane.

„I  HRVATSKI  JE  TO  DIO  PIRANA!“

TVRDILA JE TO NEKADA

I  SLOVENSKA POLICIJA.

Vera Primorac

Login Form