Premijeru Plenkoviću su očito nesimpatični i srednja Europa i Višegradska skupina, i LNG i SAD i Inicijativa triju mora i novi suverenistički konzervativizam, već su mu puno draži i bliži federalistički i neoliberalni europski koncepti osovine Merkel-Macron i energetsko-političko partnerstvo Merkel-Putin. To našeg premijera vodi prema Bruxellesu, njegove koalicijske partnere prema zamamnim bankovnim računima, a Hrvatsku prema Beogradu

Usprkos uvjeravanjima putem iskrivljenih/lažnih statistika, masovnih medija i političara da je sve u najboljem mogućem redu i da vlast djeluje na najbolji mogući način, javnost osjeća da nešto ipak nije u redu, jer su uvjeravanja i činjenice često u raskoraku. Kako onda znati što je istina, a što nije ? Što je važno, a što beznačajno ?

Taman kad čovjek pomisli da je nešto naučio i da nešto zna, u datom trenutku spozna da nije u pravu. Ne postoji osoba kojoj je sve jasno i koja sve razumije. Nema teorije. Osim ako ne živiš u svome malom zatvorenom svijetu u kojemu nema mjesta za nove spoznaje. Netko će to priznati a netko će tvrdoglavo braniti svoj stav, makar znao da je u krivu. Narcisoidnost, sujeta…., nije bitno.

Ulažu se silni napori da se onemogući provedba dvaju referenduma za koje je prikupljen dovoljan broj potpisa građana, čak i po cijenu suspenzije demokracije i Ustava. HDZ je tako malo-pomalo upao u opasnu rupu trulih kompromisa, i to ne radi očuvanja vlasti, nego pozicija. Jer vlasti ionako nema unatoč izbornim rezultatima. Ideološke manjine i interesni lobiji bez izbornog legitimiteta u stranci i izvan nje vladaju HDZ-om, a preko njega i u njegovo ime državom

Dopisnici pak više hrvatskih medija iz Bruxellesa imaju slično iskustvo u profesionalnoj komunikaciji s Andrejom Plenkovićem. Čim bi u člancima ili izvješćima prvi put iznijeli stajalište koje je  bilo  imalo kritički intonirano  prema njegovu radu prekidao bi komunikaciju s njima, unatoč tome što oni nisu napravili ništa drugo doli profesionalno i odgovorno obavljali svoj posao!

https://media-cdn.tripadvisor.com/media/photo-s/07/50/4f/1b/foiba-di-pisino.jpg

U svibnju 1945. partizani su počinili zločin nad njemačkim vojnicima u Puli

O ovom sam zločinu pisao u članku »Ratni su zločini ratni zločini«, objavljenom u rubrici Tribina u Vjesniku 6. travnja 2011. godine, da se otkriju pravi krivci, a ne da se kriminalizira sve antifašiste i partizane u Istri.

Koncerte ne zabranjuju branitelji nego Ivan Jakovčić i Boris Miletić: bitku za slobodu pjevanja treba početi u Puli, a ne u Karlovcu

Srbijanski pjevač Momčilo Bajagić Bajaga održao je koncert u pulskoj Areni, ali ne i u Karlovcu gdje su branitelji tražili da mu se zabrani nastup zbog njegova pjevanja u Kninu 1995. godine, u vrijeme okupacije toga našeg grada.

Istarski apsolutist Jakovčić je čovjek koji tom županijom vlada dulje nego što je Kim Il Sung vladao Sjevernom Korejom. On je uoči nastupa Momčila Bajagića – Bajage u pulskoj Areni, na pitanje novinara o tome zašto policija nije  podnijela krivičnu prijavu protiv Thompsona nakon koncerta u Glini, rekao: “Skandalozno, to je pokazatelj da pravna država ne funkcionira

Stvar je pojačana i time što narodi na prostoru bivše države nemaju mnogo pozitivnih povijesnih iskustava pa se za većinu, kao protuteža nakaznosti sadašnjeg sustava, pojavljuje vrijeme Jugoslavije. Izbora nema previše pa na površinu izbija Drug JBT i SFRJ, kao socijalistička dembelija u kojoj je gotovo svaka lijenčina dobila svoj nezasluženi dio društvenog kolača

Dakle, nije jedino Milorad Pupovac jatak, iako je najvažniji, Aleksandra Vučića i njegove velikosrpske agresivne politike.

Hrvatski narod mora se konačno na demokratski način obračunati sa visoko pozicioniranim jatacima velikosrpske Vučićeve agresivne politike.

Granica van granice razuma 2.dio

Pin It

Mijenjajte se, brate dragi!! I nemojte se zavaravati! Niti se nadati nekakvoj nagradi od vaših tajnih naredbodavaca. Dobit ćete od njih samo nogom u tur. Kao i svi takvi, prije vas.

Zato, uradite nešto pozitivno za sve nas zajedno!!! Ako mislite opstati.

I pamet u glavu, drugovi antife! Jer, uskoro bi, ako se na vrijeme ne opametite, mogli i vi, zajedno s nama, ostati i bez gaća.

Zar ste slijepi? Zar ne vidite što nam se sprema? 

 E, drugovi, drugovi! Ne budite naivni i glupi! Vjerujete vi nama! Ne ćete se, sigurno, iz svega ovoga,  izvući neokrnjeni.

    Jer, svi bi ovi okolo nas, rado uzeli koji komadić s ponuđenog pladnja. I svi bi nešto mijenjali, prekrajali, skraćivali, pripajali… Od  Slovenije, Srbije,  Crne Gore do Bosne i Hercegovine.

I svi bi oni htjeli, a posebice oni Veliki, nešto  mijenjati u vlastitu korist. 

I prigrabiti. Samo za sebe.

Zar vi, zaista mislite, da im vi nešto značite??? !

Lijepo je, lijepo nadati se. Lijepo je i sanjati. Ali, mućnite malo tim vašim zabetoniranim glavama!  I ne očekujte ništa od onih kojima ste vi samo lutke na koncu, a koje će, kada se potroše, završiti na smetištu povijesti.  

    Ali, i vi, naši dragi susjedi i sve svjetske velmože, čujte i počujte! Hrvati su došli k pameti. Konačno!!!  I zato, nema više grabeži nikome!!!.  Nema više ni muljanja.  

    Sjećate li se, možda, Badinterove komisije? Ili vam je, zamagljeno sjećanje na sve što je u svezi toga. A, možda vam je nastupila i totalna amnezija?

Ali, ako ste zaboravili, a sigurna sam kako niste, možete malo i osvježiti to vaše pamćenje. Jer svi ste se vi međusobno priznali, u tim starim – novim granicama. 

A, baš to, napravile  su prve, Hrvatska i naša draga i prijateljska nam Slovenija. 

Pa je tako, to naše   „prijateljsko“ ozračje, trajalo samo do njihovoga priznanja. 

-A, onda je nastupila, jelˈda, borba za uzimanje i prisvajanje? Naravno našega. Po dobroj i staroj osvajačkoj navadi. I naravno, po onoj staroj:Ukradi pa prisvoji!

Evo i sada! Nekima već sada rastu zazubice, na neke određene mete. Naravno za prisvajanje! Jer, komad koji su si namijenili, velik je i zamaman.

Vidim, nisi pogodila o čemu se radi? Pa, o Dubrovniku, draga moja, o Dubrovniku!  

- E, nema više grabežine, nema. Nisu Dubrovnik ni prije mogle osvojiti horde barbara, pa ne će ni ovi sada.   

Ali, sve mi se čini, dapače sigurna sam, kako se Bošnjaci i Srbijanci ne će, unaprijed moći niti uspjeti dogovoriti, oko raspodjele plijena. Jer su, i jedni i drugi, zainteresirane strane. 

-Jelˈda, dobri su im ti planovi! Ali, jadni ne znaju kako su im i jalovi. 

-Eh,, moja Lucija, ali dokle tako!? Dokle!??? Hrvatska konačno mora sve to prekinuti.  I razriješiti. Ne ćemo, valjda, opet imati  agresiju koja se ne će više, po njima,   nazivati građanski rat, nego „granični spor“. A sva će se, kao i dosad, konačna rješenja kupovati podmićivanjem.  

-Vidi ti, vidi vraga! Opet nam je, za sve to „dobro“ što nas je snašlo,, zaslužan baš drug Račan. Od njega je sve i počelo. On je   osobno, a bez ičije suglasnosti, htio pokloniti, onako velikodušno i đentlmenski,  ne svoju „ćaćevinu“, nego dio naše Hrvatske. Dio našeg  hrvatskog teritorija.

-Kažeš, HRVATSKOG!? A zar je ikada to njemu nešto značilo?!

- Eto, konačno, Bogu dragom hvala,  netko reče nešto konkretno i istinito. Konačno prava  istina!!! Na znanje i ravnanje svima! 

I to bismo trebali drugovima stalno ponavljati. Jer, za sve ovo, kao i za arbitražu, nije kriva ova Vlada, nego Račan i njegov potpis, a onda i Vlada Jadranke Kosor, koja je radi ulaska u EU, pristajala na sve moguće ucjene. 

- I svi to znamo! Ali, neki se prave mutavi. Pa, dokle ćemo sve ovo trpjeti? Dokle ćemo tolerirati, sve te, ne samo  slovenske, nego i  sve  pakosti i mučke onih ostalih? Ali, i mučke svih  ovih naših klimavaca i beskičmenjaka.  

 -E,pa, pita se, tako, i Igor Peternel,   potpredsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, i kaže:

 „Kako ozbiljna država tretira problem ?

 A evo kako: 

 Raketna topovnjača se zbog “redovne” vojne vježbe pojavi i usidri u Piranskom zaljevu, Premijer objasni da vježba nema nikakve veze s trenutnom krizom, ali da susjedima nije pametno policijom ulaziti u suvereni teritorij gdje se vježba obavlja , a diplomati se rastrče po svijetu objašnjavati problem i tražiti saveznike za diplomatsko rješenje.

Ali mi nažalost nismo ozbiljna država. Naši državljani zato odlaze u ozbiljne!“

-Ali, gospon Peternel, ne može to tak brzo. 

Najprije Plenki mora  tražiti i dobiti suglasnost našeg dragog  Pupija i uvaženih članova HNS-a. I kada sve to  dogovori, onda mora podnijeti i izvješće  glavnoj naredbodavki i koordinatorici svih mogućih kombinacija, planova i realizacija, tih istih planova i kombinacija, veleštovanoj gospođi Merkelici. 

-A što ti misliš da nam slijedi nakon toga? –E, onda, kako je i red, na red dolazi pitanje svih pitanja: Kako prepustiti, pod raznoraznim pritiscima, Savudrijsku valu Slovencima, a da mi, tj. naše „hrvatske guske ne skuže da su u magli“. 

- E, stani malo, stani! Nismo ni mi vesla sisali. I uvijek, kada je trebalo, znali smo se izboriti za pravu stvar…

- E, moja Monika! Istina je, znali smo se izboriti. Ali, zar  ti ništa ne vidiš?  Navalili, brate dragi, svi redom na nas kˈo gladni šakali. I još gladniji lešinari. Sa svih strana. Da nas operušaju… Ne biraju sredstva. 

I svi bi nešto prisvojili… 

I svi bi nešto uzeli… 

„Bit će naše!, kažu. Ili milom ili silom.“ 

     Pa su se, zbog toga  zajedničkog interesa i udružili u zajedničkoj raboti. Te su, uz svesrdnu potporu odanih im unutrašnjih pomagačima na „ovim prostorima“, a uz svoje vjerne i iskusne savjetodavce iz bijeloga svijeta,  revno i sistematično usuglašavali svoje zajedničke ciljeve, u zajedničku taktiku. 

„Od  Pirana pa  do Vardara,

Ajmo, braćo, svi! 

Spremite se, spremite, 

Spremni smo i mi!“ 

Bodre ih sva braća i s istoka i iz zajedničke bivše nam države. A i šire…

    Ali, EU zastupnica Ruža Tomašić, kao i uvijek dosad, bez dlake je na jeziku. I uvijek govori ono što misli ona, ali i  što mislimo i osjećamo, svi mi Hrvati.

      Jest, da političari trebaju biti i diplomate. Ali, postoje ljudi koji ne poznaju niti uvažavaju diplomatski jezik. S njima ne treba govoriti u rukavicama niti mlako. Jer, oni  to ne razumiju. I to doživljavaju kao kukavičluk.  Takvima treba pokazati zube i reći im, jasno i glasni, gdje im je mjesto.

„Arbitražna odluka Arbitražnog suda,

za Hrvatsku ne postoji. Jednoglasnom odlukom Sabora povukli smo se iz arbitražnog postupka i za nas ta odluka može biti samo prijedlog za neke buduće pregovore. Kao bilo koji drugi prijedlog neke stručne skupine.

Akcije slovenske policije u onome što su do rješenja graničnog spora hrvatske vode protuzakonite su i naša policija, a po potrebi i vojska, na to trebaju reagirati. Ovdje se ne radi o nekoj zajedničkoj akciji organa reda dviju država, nego o očitom kršenju suvereniteta Republike Hrvatske“, kaže i EU zastupnica, gospođa Ruža Tomašić.

-Idemo, za njih! Vozi brže, vozi !!! Naprej, vozi!!!

-Ma, ne smeš.

-Zakaj?

- Ne smemo. Tu je hrvaška meja. A, tam su hrvaške vode. I Hrvaški je to del Pirane.

„I  HRVATSKI  JE  TO  DIO  PIRANA!“

TVRDILA JE TO NEKADA

I  SLOVENSKA POLICIJA.

Vera Primorac

Login Form