Jedno od stotinu lica jugo-komunističkog genocida nad hrvatskim narodom

Detalji

Objavljeno: Petak, 14 Prosinac 2018 17:05

Bleiburška je tragedija naziv koji simbolički obuhvaća sve zločine genocida koje su Tito i njegovi komunistički vampiri izvršili nad hrvatskim i drugim narodima po završetku 2. svj. rata, nu tu nije počeo genocid koji predstavlja najstravičniju epopeju u povijesti hrvatskoga naroda. On je počeo onoga časa kad su se Tito i njegovi boljševici 1941. odmetnuli u šume i počeli s klanjem  hrvatskoga pučanstva.

Također je potrebno naglasiti da komunistički genocid nad hrvatskim narodom nije bio nekakav spontani rezultat odmazde za poraze koje su za vrieme rata doživljavali u svim bitkama s Hrvatskom vojskom, on je je bio rezultat unapried osmišljenoga komunističkoga plana za podjarmljivanje, a kad to ne uspije, izkorijenjenje svih koji im se usude stati na put.   Isto tako, potrebno je napomenuti da je uz više od 300.000 Hrvata u Bleiburškoj tragediji stradalo i preko 60.000 Nijemaca (većinom njemačke manjine u Hrvatskoj i Vojvodini), te 12.000 Slovenaca i oko 6.000 crnogorskih nacionalista. Tome treba dodati više od 150.000 nevinih, većinom civilnih, hrvatskih žrtava koje se 1945. nisu povlačile prema austrijskoj granici, nego su, uvjerene da ih nitko ne može za ništa okriviti, ostale u svojim 

Njih je stigla slična, u mnogo slučajeva još gora, sudbina od one koja je stigla one koje su podmukli Englezi u Austriji predali Titinim krvnicima. One koje nisu bez ikakva suđenja na zvierski način pobili najprije su ponižavali i mučili na svojim “narodnim sudovima” a tek onda  dali pobiti i, kao i one na Križnim putevima, strpati u masovne grobnice. 

Kako su ti jugokomunistički sudovi sudili i kakve spodobe su bili njihovi sudci prikazuje ovaj vrlo mali dio komunističkih “sudskih parnica” opisanih u knjizi “Partizanska i Komunistička Represija i Zločini u Hrvatskoj 1944. -1946.” )

Dosta je samo površno pogledati zapise o onome što se u onim krvavim godinama poslie završetka rata događalo da se dođe do zaključka tko i kakvi su nepismeni kradljivci, najobičniji lopovi i krvnici bili Titini oznaši, tužitelji i sudci, među kojima se iztiče nepismeni “sudac” krvnik Vlado Ranogajec, čije ime i danas nosi jedna ulica u Zagrebu. 

Masovna pljačka razlog za masovna ubojstva nevinih ljudi

(Prepisano sa svim pogrješkama, točno kako stoji u zapisima komunističkih “sudova”)

1945., kolovoz 30.  Zagreb

Vojni sud Komande grada zagreba izvješćuje Zemaljsku upravu narodnih dobara u Zagrebu, da je sveučilišni profesor Ljudevit Jurak 1881.) iz Zagreba zbog “ratnog zločinstva” osuđen 9. Lipnja 1945. Na kaznu smrti strijeljanjem, trajan gubitak građanskih časti i konfiskaciju imovine. 

VOJNI SUD

KOMANDE GRADA ZAGREBA

Dana  30. VIII. 1945.  Zem. upr.

Presudom ovog suda broj 86./45. Od 9.VI. 1945., presudjen je Jurak Ljudevit, Stjepana i Amalije r. Pregelhofer, rodj. 6.X.1881.g. u Zalugu kot. Pregrada, zavičajan u Zagrebu, Gundulićeva 20. sveuč. Profesor, udovac Hrvat, rkt. Zbog djela ratnog zločinstva (jer je bio obrazovan i što je imao trosobni stan, nap. a.) na kaznu smrti stijeljanjem trajan gubitak gradjanske časti i konfiskaciju imovine u smislu čl. 6. Z. O ko. Ova presuda je izvršna. Tokom istrage ustanovljeno je, da posjeduje slijedeći imetak Trosobni stan u Ulici Gundulićevoj 20.  

Sort fašizmu - Sloboda narodu!

Pretsjednik, kapetan Vlado Ranogajec [v.r.]

Dr. Jurak, čiji jedini grijeh je bio što je bio Hrvat i što je bio vlastnik trosobnog stana u Zagrebu u koji se trebao useliti neki od Titinih tifusara, kao napr. Ante Josipović, umoren je 10. lipnja 1945., nu OZN-a mu je 15. kolovoza 1945. šalje poziv da se “ima prijaviti” u sjedištu OZN-e za Zagreb u Đorđićevoj ulici 2, radi davanja podataka. Mjesec dana poslie izvršenja smrtne kazne nad drom. Jurakom (9. Srpnja 1945.) “Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača” u Zagrebu donosi odluku da je dr. Jurak “kulturnom saradnjom sa neprijateljem” počinio ratni zločin i nalaže Vojnom sudu Komande grada Zagreba “da se okrivljeni odmah uhapsi, jer postoji opasnost bijega”.

Pod izviješćem toj Upravi taj “Vojni sud” u Zarebu dalje sudi:

Presudom broj 29./45. od 12.VI. 1945. presudjen je Rizvanbegović Murat, pok.Mustajbega i pok. Fatime r. Rizvanović rodj. 29.VI. 1903. g. u Stocu, nastanjen u Zagrebu, Ksaverska cesta br. 69 Hrvat, musliman, oženjen, otac dvoje djece, trgovac živež. namirnicama zbog djela narodnog neprijatelja (jer je imao kuću, zemljište dućan i novac, nap. a.) na kaznu liš. slob. s prinud. radom 2.g. Gubitak svih pol. i grad. Prava 5 g. i konfiskaciju cjelokupne imovine u smislu čl. 6. Z. o ko. Ova presuda je izvršna. Tokom istrage ustanovljeno je, da posjeduje slijedeći imetak Kuću i zemljište na ksaverskoj cest., dućan na Jelačićevom trgu, gotovione oko 5,000.000 Kn.

Pretsjednik, kapetan:  Vlado Ranogajec

Presudom ovog suda broj 195./45.  presudjen je August Stjepan, pok. Josipa i pok. Jelisave r. Wagner, rodj. 6.IV.1897. g u Kutjevu, kot. Požega, zavičajan u Zagrebu, Radićevo Šetalište br. 4. nastavnik gradjanske škole, oženjen, otac dvoje djece. zbog djela ratnog zločinstva (jer je imao kuću u Zagrebu, nap. a.) na kaznu smrti streljanjem trajan gubitak gradjanske časti i konfiskaciju njegove imovine u sm. čl. 6. Z.o.k.  Ova presuda je izvršna. Tokom istrage ustanovljeno je, da posjeduje slijedeći imetak Kuću u Radićevo Šetališre br. 4.  

Pretsjednik, kapetan: Vlado Ranogajec

Presudom ovog suda broj 152/45. Od 14.VI.1945. presudjen je Brkljačić Ivan Jerka i pok. Marije  r. Satošek, r. 24.II.1917. g. Brušane, opć. Smiljane (valjda Smiljan) kot Gospić, zav. isto nastanjen u Zagrebu Štosova br. 5., oženjen, otac dvoje djece, Hrvat rkt. Zbog djela ratnog zločinstva (što je vlastnik dvosobnog stana, nap.a.) na kaznu smrti streljanjem trajan gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine u sm. čl. 6….. Ova presuda je izvršna. Tokom istrage ustanovljeno je, da posjeduje slijedeći imetak polovicu kuće i 3 jutra zemlje u Brušanima, a u zagrebu dvosobni stan. Štosova ul. 5. 

Pretsjednik, kapetan: Vlado Ranogajec

Presudom ovog suda broj 290./45. od 29.VI.1945. presudjen je Cvijanović Joco sin Stevana i Smiljane rodj. Borotić, rodj. 17.VIII. 1888. g. u Gornjem Miholjcu, Srbin svećenik, drž. Jugoslavije, nastanjen u Zagrebu, Primorska II b.b. Zbog djela ratnog zločinstva na kaznu smrti streljanjem trajan gubitak gradjanske časti i konfiskaciju njegove imovine u sm. čl.6….. Ova presuda je izvršna. Tokom istrage ustanovljeno je, da posjeduje slijedeći imetak kuću u Gornjem Miholjcu.

Pretsjednik, kapetan: Vlado Ranogajec.

Joco Cvijanović je bio operni pjevač i svećenik (protojrej) Hrvatske ptavoslavne crkve. To je (uz kuću u Gornjem Miholjcu, koja je trebala nekom Titinom ušljivom tifusaru), bilo njegovo “ratno zločinstvo”.

Presudom ovog suda broj 290./45. od 29.V.1945. presudjen je Mrihin Dimitrije pok. Filipa r. 16 IX.1898. u selu Meškovo Donska oblast, zav. u Trnjave (izpravno Trnjani, nap a,) kot. Slavonski Brod, pravoslavni svećenik.  Zbog djela ratnog zločinstva na kaznu smrti srijeljanjem trajan gubitak gradjanske časti i konfiskaciju imovine u sm. čl. 6…” Nije naznačena imovina.

Pretsjednik, kapetan: Vlado Ranogajec

Jedini grijeh Veleč. Mrihina, koji je podrietlom bio Rusin, bio je što je bio svećenik Hrvatske pravoslavne crkve.

Vojni sud Komande grada Zagreba izvješćuje obitelj Salopek iz Zagreba da je presudom ovog suda broj 222.45. od 3.VII. 1945. g. presudjen  Salopek Josip r. 11.III. 1891. g. u Sisku zavičajan u Zagrebu stan Gvozd br. 19 apotekar, oženjen, rkt. Hrvat. zbog djela dos.(luha) sa okupatorom (nabavljanjem liekova ranjenim i bolestnim ljudima, nap. a.) na kaznu smrti streljanjem trajni gubitak gradjanskih časti i konfiskacija imovine u vezi s čl. 6. Zakona o konfiskaciji. Ova presuda je izvršna. Tokom istrage ustanovljeno je , da posjeduje slijedeći imetak pol vile na Gvozdu br. 19. Apoteku Zrinjevac sa inventarom, i milijon 800 hiljada kuna.

 Pretsjednik, kapetan: Vlado Ranogajec

Presudom ovog suda broj 486./45. od 16 VI.1945. g. presuđen je Turk Josip sin Andrije i pok. Jelene r. Mihalinec r. 10. I. 1905. g. u Bedekovčini opć. i kot. Zlatar, prebivalištem u Zagrebu stan Krajiška br. 11. trgovac, oženjen. Dvoje djece, rkt. Hrvat. zbog djela suradnje sa neprijateljem na kaznu liš. slob. sa prin. rad. od 5 g. i gubit. svih polit. I pojed. gradj. prava po čl. 5 Zak. o. k, i konfiskaciju nekretnina. Ova presuda je izvršna. Tokom istrage ustanovljeno je, da posjeduje slijedeći imetak četverokatnicu u Krajiškoj br. 11, 760 hvati zemlje, kućicu u Vinogradskoj i trgovačku radnju u Ilici br. 182. 

Pretsjednik, kapetan: Vlado Ranogajec

Bilo bi zanimljivo pronaći tko se uselio 1945. uselio u četverokatnicu trgovca Turka i tko u njoj danas živi.

Presudom ovog suda broj 1112/45 od 31.7. 45. presudjen je Kompanec Gabrijel, sin Gordeja i Marije, rodjen 25.3.1980.g. u Kijevu, Ukrajina, zavičajan u Zagrebu Horvatovac, elektrotehnički obrtnik, oženjen, otac jednog djeteta, vjere pravoslavne, Ukrajinac, na kaznu smrti strijeljanjem, trajan gubitak polit. i gradj. prava i konfiskaciju njegove imovine ….Tokom istrage ustanovljeno je, da posjeduje električno poduzeće Jurišićeva 23.

Kazna je izvršena 3.11.1945.

Smrt fašizmu - Sloboda narodu! 

Pretsjednik, kapetan: Vlado ranogajec

Na isti način ovaj nepismeni jugokomunistički krvnik Ranogajec šalje u smrt tisuće podpuno nevinih ljudi samo zato što su bili Hrvati ili pošteni ljudi drugih nacionalnosti i zato što su posjedovali imetak koji će nakon njihovog ubojstva prisvojiti i međusobno razdieliti ovi krvavi komunistički proleteri, vucibatine, šumski razbojnici i ubojice. 

Anka Peris, kućanica iz Jastrebarskog, rođena 1884. u Krapinskim Toplicama, osuđena na smrt strieljanjem i konfiskaciju kuće u Mesićevoj ulici br. 6 u Jastrebarskom, koju posjeduje zajedno s (vjerojatno već ubijenim nap. a.) mužem.

Josip Klapšić, katolički svećenik u Požegi, rođen 1911., osuđen je na smrt strieljanjem i konfiskacojom imovine 9. VII. 1945., jer je posjedovao trećinu kuće u Sl. Požegi.

Valerija Paradžik, činovnica u Zagrebu, rođena u Tuzli 6.travnja 1926., osuđena 11.VI. 1945. na kaznu smrti strieljanjem i konfiskacijom imovine, jer je ustanovljeno da joj roditelji u Tuzli imaju kuću.

Boženabec Zobec, studentica prava u Zagrebu, rođena 1922., osuđena je 11.VII.1945. na smrt strieljanjem i konfiskaciju imovine. Jedino obrazloženje je “zbog djela narodni neprijatelj”.

Antun Đurić, kartolički svećenik u Novoj Kapeli, rođ. 1912. u Starom Pertovom Selu kod Nove Gradiške, kao “narodni neprijatelj” osuđen je 11.VII.1945. na kaznu smrti strieljanjem i konfiskaciju imovine.

Aleksandar Kosmaikov, dirigent ruskog umjetničkog zbora u Zagrebu,rođen 1888. u Rostovu na Donu osuđen je 10.VII.1945., na kaznu smrti strieljanjem i konfiskaciju imovine, “radi djela ratnih zločinaca”. Biti će da je ovaj ruski muzičar svojim dirigentskim štapićem “klao srpsku nejač”.

Bone Radonić, katolički svećenik franjevac u Makarskoj, rođen u Vrgorcu1888., “radi suradnje s neprijateljem”(hrvatskim civilnim vlastima) osuđen ie 9.VII.1945., na smrt strieljanjem i konfiskaciju imovine… I tako dalje, tisuće i tisuće nevinih ljudi poubijaše boljševički krvnici, samo zato što su bili Hrvati ili drugi čestiti ljudi i što su imali bilo kakav imetak.

Zna se da je većina (55%) Titinih oficira bila nepismena, a pismenost ovog “sudca” Ranogajeca najbolje oslikava ovaj njegov podpis. Ali kako stara poslovica kaže: U kraljevstvu sliepaca, ćoravi su kraljevi.

Na komunističkom Kangaroo-sudu u Gospiću jedan od Titinih nepismenih krvnika sličnih Ranogajcu, bez ikakva obrazloženja osudio je i moga oca na smrt strieljanjem, bez obzira na to što je bio otac devetero djece i što nije počinio nikakav zločin. Njegov zločin bio je što je bio Hrvat koji je volio svoj narod i svoju jedinu Domovinu.

Građanska i politička prava su prava koja uglavnom ograničavaju moć vladajućih struktura nad slobodom pojedinca. U ta prava, prema međunarodnim mehanizmima za ljudska prava, spadaju: pravo na život, pravo na zaštitu od mučenja (torture), pravo na pravedno, nepristrano i uljudno suđenje, pravo na slobodno okupljanje i udruživanje, pravo na slobodu govora, misli i vjere, pravo na slobodu i sigurnost, pravo na utočište, pravo na zaštitu od diskriminacije itd.

To su, znači, prava koja se mogu dati ili oduzeti samo živim osobama ali eto duševno bolesni  i bestijalni Titini krvnici su mislili da ih mogu oduzeti i žrtvama poslie njihove smrti. 

Bez obzira na to što drugi narodi čine da se komunistički zločini genocida, koji su mnogostruko nadmašili sve zločine u povijesti čovječanstva, podpuno razodkriju i da se svi oni koji ih zagovaraju najstrože kazne, mi Hrvati moramo upotriebiti sve svoje znanje, svu svoju energiju da se već jednom odkriju svi zločini Titinih krvnika.

Zločini Tite i njegovih partizana toliko su brojni i stravični da je nuždno sve učestalije i sve energičnije o njima govoriti i pisati kako bi naši današnji naraštaji spoznali istinu o onima koji danas vladaju Hrvatskom. Jedino na taj način moći će ta naša zavedena mladost naučiti kako treba raditi da se ovakav zločin genocidada nad našim narodom nikad više ne ponovi.

Za Dom Spremni!

Zvonimir R. Došen