Zvonimir R. Došen: Ja i moj sniežko

Detalji

Objavljeno: Petak, 07 Kolovoz 2020 13:03

Sjećate li se kad je ono prošle zime u Zagrebu pao onaj zadnji veliki snieg. Ujutro je bio lijep sunčan dan i ja se odlučih pred zgradom u kojoj živim napraviti velikog liepog sniežka.

I, samo što sam završio prolazi neka feministkinja i pita zašto umjesto muškog snieška nisam napravio žensku.

Da budem fer napravio sam i ženskog sniežka - sniežkicu.

Tada mi priđe moja susjeda, isto feministkinja, i buni se da sam sniežkici napravio velike sise, što je, reče mi, ponižavanje žena i otvoreni seksizam.

Ona još nije ni završila s lekcijom kad mi prilazi gay par - Domagoj Hajduković i onaj njegov žena, kojega je, kako čujem, nedavno premlatio jer je trepavicama mahao na nekog dugog sdepeovca i počnu vikati da sam umjesto heterogenog para sniežnića trebao napraviti homo-par.

Oni nisu nego otišli a priđe mi nekakvo biće - ni čovjek, ni žena, ni đavao - ili nekako sve to zajedno - i kaže da je on-ona-ono transgender i pita zašto nisam sniežka i sniežkicu sastavio od različitih dielova.    

Poslie ovoga dolazi neki migrant, Pakistanac ili Afganistanac i viče da odmah sniežkici prekrijem lice i obučem burku.      

Za njim dođoše dvojica novih ‘useljenika’ iz Afrike i počnu na me vikati da sam rasist jer su moji sniežci bieli. Ja im rekoh da kod nas nema crnog snijega. Oni mi rekoše da je to za to što je i onaj što kod nas pravi snieg sigurno neki bieli hrvatski fašist.

Neka druga susjeda feministikinja se opet buni i kaže da moram ukloniti metlu koju sam sniežkici stavio u ruku jer da time ponižavam žene prikazujući ih običnim domaćicama.

Na koncu sam zaključio da je najbolje da srušim sniežkicu i ostavim samo sniežka.

Dolazi upravitelj  zgrade u kojoj živim, neki rođak Milorada Pupovca, prijeti da će me izbacit iz stana jer sam umjesto kokarde sniješku na kapu stavio onaj ustaški grb s prvim bijelim poljem.

U to je dojurila ona nakaradna titoistica Katarina Peović i, kao njezina baba - bijesna partizanka iz 45-e -, vrišti da odmah skidam ustaški grb i stavim narodne socijalističke simbole - crvenu petokraku i srp i čekić.

Prolazi neka veganka i buni se što sam sniješku stavio nos od mrkve. Mrkva je, veli mi, hrana i ne smije se rabiti za ništa drugo, a pogotovo ne za dekoracije ovakvih sniežnih skulptura.

Kako bih joj udovoljio uzeo sam snieškov nos i stavio ga nešto niže kao nadomjestak za onaj drugi, isto vrlo važan organ. 

Nisam nego završio s presađivanjem organa a dođe ona Ingrid iz Usranog suda RH i kaže da sniešku trebam staviti veću mrkvu jer - pipl mast trast as.

U to odnekuda dojuri ona Jelena Veljača i poče na mene vikati da mrkvu odmah izčupam i bacim. Ako to ne učinim ona će me prijaviti europskom Sudu pravde u Strassbourgu, koji će, sigurna je, priekim postupkom osuditi da se ne samo mome sniješku, nego i meni odreže pimpek, kao i onom švedskom lavu prije nekoliko godina.

Ovo o švedskom lavu je živa istina. Koncem 2007. u švedskom dnevniku Göteborg-Posten objavljen je članak u kojem piše da je radi protesta ženskih vojnika u Švedskoj europski Sud pravde u Strassbourgu naredio da švedsko vojno zapovjedništvo mora odrezati penis heraldičkom lavu na amblemu specijalne postrojbe  Rapid Reaction Force - Nordic Battlegroup, jedne od 18 “specijalnih jedinica” Europske Unije. I, prema onoj - da vuk bude sit a ovca cijela (ali ne i lav)  jadni lav je ostao bez pimpeka. 

‘Protest ženskih vojnika doveo je do odlike švedske vojske da se ukloni penis heraldičkom lavu s grba Nordičke Bojne Grupe.  Nekada se grb s lavovima bez genitalija davao onima koji su izdali krunu’, piše izpod ovoga grba švedske specijalne jedinice.

 ‘Protests from female soldiers have led to the Swedish military removing the penis of a heraldic lion depicted on the Nordic Battlegroup's coat of arms. ... Once upon a time coats of arms containing lions without genitalia were given to those who betrayed the Crown.’ 

Pa tko to kaže da se ovaj visoki sud ne bavi važnim poslovima i da nije marljiv, učinkovit i pravedan. Zar se ne sjećate onoga kad  je na  tužbu muslimanskog imama u High Wycomb-u Rašada Aktara ovaj Visoki sud osudio da Burger King u Engleskoj (prije nego je ova ‘brexitirala’ iz EU) mora sa menua skinuti sladoled jer onaj zavrtanj, kojeg dispenser naprvavi prilikom punjenja konusa, izgleda kao rieč koja na arapskom pismu označava Allaha. Pregledao sam Kur’an i nigdje nisam mogao naći da ijedna šura kaže ‘Zapamtite o vjernici da i je đaurski sladoled neprijatelj islama.’

Čak ni ekstremni islamist Muhamed Ibn Abd al-Vahab nije se sjetio nečega takvoga.

Netko je pozvao policiju. Jedan mladi policajac uzima moje podatke i kaže mi da će protiv mene podnieti prekršajnu prijavu, nije siguran kakvu, ali vjerojatno neku sličnu onoj za pozdrav ZDS.

Pojavila se i ekipa iz JRT-a i pitaju znam li ja razliku između sniežka i sniežkice. ‘Naravno’, odgovorio sam - ‘dvije sniježne lopte - grude - balote i mrkva - koje se na mome sniežku mogu jasno vidjeti.’ Oni me za to na licu mjesta proglasiše ustašoidnim fašistom.

Pobjegao sam u svoj stan, otvorio televizor  i na ‘prielomnoj novosti’ JRT-a vidim sebe i sniežka, a neki njihov novinar vrlo sličan bolestnom štakoru, mislim da se zove Bago, govori da sam fašist, rasist, seksist, homofob, ustaša i srbomrzac i da me odmah treba strpati u zatvor.

Čim se smrklo došao je onaj ‘specijalni vod milicije za rušenje fašističkih spomenika’ i eksplozivnom napravom uništio mog sniežka. Eksplozija je bila toliko jaka da od sniežka nije ostalo ništa osim mrkve, koja je kao neka raketa iz američkoga “smart weapons” arsenala, odletila pravo u Usrani sud RH pred vrata na kojima piše - Pipl mast trast as..

I, kao običan naivnjak mislio sam da je time sve završilo. Ali grdno sam se prevario. antifašistička trojka - Jelena Veljača, Katarina Peović, Radojka Borić i još neke druge antifašistkinje -  tužile su me europskom Sudu pravde za: govor mržnje, nagovaranje na nasilje, ustaštvo, fašizam, terorizam, rasizam, seksizam, homofobiju i ine fašističke rabote protivne antifašističkim zakonima Europske Unije i Narodne Republike Hrvatske.              

Jučer mi poštar donese riješenje Visokog suda Europske Unije iz Strassbourga u kojem mi daju na znanje da samosuđen na godinu dana zatvora i deset tisuća eura globe.

Otišao sam kod moga prijatelja Sulje da mu se potužim na ovu nepravdu. On me tješi - ‘Mući bolan, moglo je biti i gore. Sretan si da nisi prošao ko onaj švedski lav.’

Za Dom Spremni!

Zvonimir R. Došen