Hrvatska će biti slobodna onda kada se svi jugoboljševici nađu iza rešetaka
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 02 Siječanj 2016 18:02
Ovih dana kanadska vlada je usvojila priedlog da se u glavnom gradu Ottawi podigne spomenik žrtvama komunizma. Kanada je zemlja u kojoj je kao i u svim drugim zemljama bilo, a vjerojatno još i danas ima, onih koji su bili zaraženi tom u poviesti čovječanstva najotrovnijom ideologijom, ali ti su uvijek bili neznatna manjina.
U nedavnim izborima mi koji ovdje živimo vidjeli smo da uz tri, ako ubrojimo Zelene, četiri, stranke postoje i neke marginalne, u svakodnevnici nezamjetljive “stranke”, čije članstvo broji između tri i deset članova, pa je normalno da se one nikada nisu mogle naći na biračkim listama. Za njih se čuje samo onda kada ih za razonodu publike neki medij u šali spomene.
Tako je i za vrieme ovih prošlih izbora netko u jednim novinama napisao da uz stranku “United Animal Front” (Ujedinjeni životinjski front) postoji i “Marksist-Leninist Party”, koja se sastoji od tri člana.
Iako svatko zdrav zna da je komunizam pošast koja je čitavom svietu naniela više zla nego sve druge zločinačke ideologije zajedno, Kanađani su narod nad kojim ova zločinačka organizacija nije, barem direktno, mogla počiniti nikakav, a kamoli zločin genocida kao što je počinila nad hrvatskim i drugim narodima. Ako se izuzme mali broj dragovoljaca koji su stradali u korejskom i vietnamskom ratu, niti jedan drugi Kanađanin nije bio žrtva te crvene kuge.
Ipak, zahvaljujući aktivnim doseljenicima i njihovim potomcima naroda; poglavito Ukrajinaca, Hrvata i Mađara, nad kojima su crveni vampiri izvršili strahovite genocide, kanadski političari kao civilizirani ljudi, koji su kadri razlučiti zlo od dobra i istinu od laži, odlučili su da se podigne ovaj spomenik, koji će novim naraštajima služiti kao upozorenje da se smrtonosna zaraza poput komunizma mora “nip in the bud” (odkinuti dok je u pupoljku). Inače će biti kasno.
Sve države koje su se 1990. godine oslobodile komunističke tiranije, izuzev jedino Bjelorusiju i Hrvatsku, u nekoliko godina oslobodile su se svojih starih komunističkih dinosaurusa, njihovog podmladka i njihovih simbola.
U Češkoj je, naprimjer, bivšim (?) komunistima zabranjeno natjecanje za bilo kakve poslove u državnoj upravi.
A što se čini u Hrvatskoj nad čijim su narodom po završetku 2. svj. rata komunisti izvršili najstrašniji genocid, a potom, sve do danas, nastavili s etnocidom, što je hrvatski narod, kao ni jedan drugi narod u novije doba, dovelo na rub uništenja?
Dižu se spomenici komunističkim krvnicima, a još živi crveni zločinci zaštićeni su efikasnije od svih izumirućih egzotičnih životinja.
Potomci tih krvnika toliko su se u zadnje vrieme ohrabrili da uz otvorena vrieđanja hrvatskih svetinja na javnim mjestima i fizički napadaju 80godišnje starice, hrvatske branitelje, njihove sinove i kćeri i sve koji dišu hrvatski.
JUGOGAMAD VRIEĐAJU HRVATSKI SIMBOLI
Krunica je hrvatskom narodu oduvijek bila simbol kršćanstva, simbol naše vjere, simbol odanosti našoj nebeskoj Majci.
Za hrvatski narod krunica je mnogo više nego simbol njegove katoličke vjere! Krunica je molitva Evanđelja; Život Isusa Krista gledan kroz oči njegove Majke, Blažene Djevice Marije.
Krunica je molitva njezine ljubavi tako da se ne može moliti krunicu bez molitve Blaženoj Djevici Mariji, a njoj se molimo jer ona je silan posrednik, koji sve naše molitve, molbe i potrebe iznosi pred njezinog sina Isusa Krista.
Krunica je simbol pravde i uzdanja i zato je jedan od najuzvišenijih simbola hrvatskoga naroda.
Za to su u Domovinskom obrambenom ratu taj simbol nosili svi hrvatski branitelji.
Ante Gotovina je, kao i Mirko Norac, Mladen Markač, Željko Glasnović, Miljenko Filipović, Slobodan Praljak i svi drugi hrvatski heroji u ovom zadnjem ratu, simbol pravedne hrvatske borbe za slobodu.
Svi oni, od običnoga vojnika do najvišeg častnika, koji su goloruki dragovoljno stupili u bitku sa sto puta nadmoćnijom do zuba naoružanom jugo-vojskom i četnicima, osvajali pušku po pušku, strojnicu po strojnicu tank po tank, i junačkim srdcem i ćudoređem donapunjavali nedostatak tehnike simboli su u koje nitko ne smije dirati.
I svaki onaj kome ti simboli smetaju nema pravo živjeti u Hrvatskoj, a, svaki izdajnički gmizavac koji se usudi vrieđati te simbole, duboko vrieđa dušu hrvatskoga naroda. Te spodobe su karcinom u hrvatskom korpusu koji se na licu mjesta mora odkloniti.
Prošloga tjedna u Zagrebu se dogodio jedan incident koji i najvećim političkim sliepcima jasno dokazuje da se svaka pomisao o ovoj današnjoj Hrvatskoj kao slobodnoj demokratdkoj državi, a da uobće i ne spominjemo državi hrvatskoga naroda, može naći samo u glavama težko umobolnih osoba.
Haris Došen, vlasnik zagrebačkog “Radio taksi-a”, unuk je moga pokojnog brata. Njegov otac je poginuo kao hrvatski branitelj, a i njegova majka i djed Krešimir odmah na početku rata dragovoljno su se javili u obranu Hrvatske i u okviru svojih sposobnosti vršili dužnosti koje su im bile određene,
U subotu 19. prosinca) oko 5:30 pored noćnog kluba “Sokol” zaustavio ga je jedan mlađi par, muškarac i ženska i rekli mu da ih treba odvesti do gradskog predjela Siget. Primio ih je u taksi i povezao prema određenom mjestu.
Nu kad su došli u predjel Novog Zagreba muškarac u zadnjem sjedalu počeo je glasno galamiti i vrieđati. Povod za njegovo reagiranje bila je krunica koju je Harisov otac kao hrvatski branitelj prije pogibije nosio oko vrata i slika Ante Gotovine koje Haris uvijek ima obješene na retrovizoru.
“Zašto ta slika? Zašto krunica? Zanima me! Vrijeđate me s time”, nervoznim i povišenim tonovima vikao je klient sa zadnjeg sjedala. “Prolazili smo kroz Aveniju Dubrovnik i što smo se više približavali konačnoj destinaciji, on je sve bučnije inzistirao na svojim opaskama” iznosi Došen, te poentira kako je verbalni sukob kulminirao na križanju sa Sigetom, kod kockarnice – uvrede su postale nepodnošljive i vozač je zamolio par da napuste vozilo pošto su ionako došli do odredišta.
“Klient je izašao iz auta, no nitko nije platio račun pa sam morao napustiti vozilo i vidjeti u čemu je problem”. Na to dobiva uvredljiv odgovor i komunistički provokator kreće u ostvarivanje fizičkog kontakta. Kako je taksist bivši boksač, udarci pijanog napadača nisu bili problem, a pri prvoj kontri tijekom samoobrane napadač završava na pločniku. “Incident su srećom vidjeli i moji kolege koji su pritrčali u pomoć i razdvajanje, pa sam imao vremena pozvati policiju”.
“Policija je vrlo brzo došla, jedan policajac je postupio izuzetno profesionalno dok je drugi očito smatrao da sam “druga” napao jer mi nije platio račun. Rieč je isključivo o samoobrani pošto bih se zbog neplaćanja računa s neplatišama vjerojatno razračunavao na dnevnoj bazi… Istina, uvrijedio me je i na osobnoj razini, ali se i to gotovo svakodnevno događa pa sam oglušio na takve stvari’ zaključuje taksist. Ženska je u pozadini dobacivala kako će ovo “završiti u svim medijima” dok je njezin partner odbio platiti račun potrgavši ga pred očima policajaca.
Iako je sud u nadležnosti za ovakve slučajeve, jedan od policajaca, koji je, sudeći po njegovome ponašanju istomišljenik napadača, nastavljao je sam zaključivati što se po njegovom mišljenju dogodilo, a onda je i “gospodin” kojem se zbog preciznosti udarca stvarao plavičasti podlijev pod okom naveo kako je on Petar Vidov i da ovo neće proći nekažnjeno. “Znaš ti tko sam ja?”, vikao je, nu argumenti nisu zastrašili Došena. Unatoč svemu Došen je dobio kaznu od 500,00 kuna i otišao kući pod prijetnjama i optužbama za nasilje i nepropisno parkiranje. “Kasnije sam se razpitao i doznao da je riječ o Petru Vidovu koji piše za portal Index, što nisam odmah povezao pošto je na očevidu pisalo da je iz Zadra”.
A tko je to jugokomunističko kopile?
Između ostalog, na internetu na engleskom stoji sliedeće:
“Petar Vidov koji je bio novinar Indexa postao je urednik Faktografa, kaže da je dobio odlučnu podporu drugih inicijativa pronalaženja istine u regiji.
Ovaj “rating system” nije, međutim, glavni pokazatelj novih lakoća kojima on pod izlikom pronalaženja istine (fact-checking) prelazi (hrvatske) granice.
Faktograf je zajednička inicijativa GONG-a i Udruge hrvatskih novinara. Nadaju se da će povećavanjem zaposlenika nastaviti poslovanjem još dugo poslie izbora - Vidov je trenutačno jedini zaposlenik - i nastaviti motrenjem kako će nova vlada izpunjavati obećanja iz predizborne kampanje.
Orginalno, Faktograf se trebao udružiti sa svojim srbskim i bosanskim rođacima u projektu regionalnog televizijiskog pregledavanja istine. Projekt još čeka da bude pokrenut dok Istinomer (srbski) i Istinomjer (bosanski) već proizvode “fact checking” video-e.”
A evo samo trunak onoga o kakvoj istini to jugokomunističko smeće piše u Indeksu i na drugim jugo-portalima i novinama:
“Nemojmo se lagati, na Bleiburgu se slavi poražena zločinačka ideologija.
Bleiburg je mjesto žaljenja zbog propasti Nezavisne Države Hrvatske, kazao je u Jasenovcu Zoran Milanović, u vjerojatno najodlučnijem govoru kojeg je održao kao premijer Republike Hrvatske.”
“Predsjednica republike s gnušanjem odbija sudjelovanje na proslavi povodom Dana pobjede protiv fašizma u Moskvi, nogometni komesari čudom se čude što ih Europa "drakonski" kažnjava zbog šovinističke graje na tribinama, svećeničke propovijedi završavaju pozdravom "Bog i Hrvati. Za dom spremni", HDZ-ova šator divizija na središnji trg glavnog grada dovodi pjevača na čijem su repertoaru donedavno bile ustaške budnice i to najavljuje u televizijskoj emisiji koja se legalno emitira usprkos činjenici da je vodi i uređuje lik poznat po izjavama poput "volim ponavljati ono što su govorili naši djedovi ustaše: bog na nebu, hrvatski narod na zemlji, a ja još dodajem Jasenovac između"...
To komunističko kopile čiji je djed kao Titin ušljivi partizan po Dalmaciji palio, žario, ubijao i preoravao hrvatska groblja pita Harisa “Znaš li ti ‘ko sam ja?”
Pošto ja dobro poznam Harisa, sretan si ti da on nije znao tko si, a još ćeš sretniji biti ako se na brzinu izgubiš iz Hrvatske gdje te nitko neće poznati. To ti poručujem ja osobno. Toliko o tome.
NOVA VLADA DOMOLJUBNE KOALOCIJE
Evo izgleda da će u Hrvatskoj komunistički zlikovci konačno biti potisnuti s vlasti. Potisnuti, ne pobjeđeni, jer pobjeđeni će biti tek onda kada svi do jednoga nestanu iz države koju toliko mrze. Kad im ni traga ne bude u zemlji koju su njihovi roditelji natopili nevinom hrvatskom krvi, a oni je doveli na sam rub propasti.
I što sad?
Kako stoji u izviešćima novi premijer biti će gospodin Tihomir Orešković, koji je gospodarski, a ne politički stručnjak. Iako je komunistička klika Hrvatsku dovela na sam rub propasti, nadam se da će on uspjeti organizirati tim profesionalaca koji će, ako ništa drugo, pokušati zaustaviti klizenje Hrvatske u taj bezdani ponor.
Koliko će u tome uspjeti - težko je reći.
Bez obzira na to što g. Orešković još nije sjeo na premijersku stolicu već se na njega srušila lavina “savjeta” koje mu dijele jugoexperti, koji su glavni glavni krivci za situaciju u kojoj se Hrvatska danas nalazi.
Kako izjavljuje neki Večernjakov “stručnjak” Davor Gjenjero, on očekuje od premijera “da uzpostavi čvrsto proračunsko ograničenje i nadzor nad javnim dugom i deficitom, kreira stabilno proslovno okruženje i podigne kreditni rejting”, ali ne navodi niti jedan primjer kako bi Orešković to mogao postići.
Kad znamo o kakvim stručnjacima je rieč nije potrebno pitati gdje su taj Gjenjero i svi drugi Gjenjeri do sada bili i kome su davali savjete.
Nisam stručnjak za ekonomska pitanja, ali mislim da nije potrebno biti stručnjak da čovjek dođe do zaključka da bez riješenja političkih pitanja ne može se ni početi s riješavanjem ekonomskih.
Zato, gospodin Orešković ili bilo tko drugi, tko Hrvatsku uistinu želi izvući iz ovog komunističkog gliba mora najprije riješiti osnovne političke probleme koje su, počevši s Račanovim “amandmanima” Hrvatskoj natovarili jugokomunisti.
Samo za početak riješavanja problema, u prvom redu odlieva novca iz državnog proračuna, g. Orešković i njegov tim moraju odmah ukinuti financiranja tzv. nevladinih (protudržavnih) udruga i ustanova kao što su; Dokumenta, Odbor za građanska prava, GONG, Srpska pravoslavna crkva, i niz drugih antihrvatskih parazita kojima, u prvom redu, ne bi smjelo biti mjesta u Hrvatskoj.
Ukinuti “boračke” mirovine svim još živim komunistima koji su, makar i kao balavci u Titinim partizanima, sudjelovali u genocidu nad hrvatskim narodom.
Ivršiti konfiskaciju imovine svih ratnih i poratnih profitera koji su razprodajom obćenarodnih dobara; INA-e, Hrvatskog Telekoma i mase drugih slomili kralježnicu hrvatskog gospodarstva, a njih sve strpati na doživotni prisilni rad.
Svi vodeći djelatnici Domoljubne koalicije - ako je ona uistinu to - moraju bez sustezanja stupiti u akciju čišćenja komunističkih kadrova iz; sudstva, policije, DORH-a, USKOK-a, državnih medija, kao HRT, i svih drugih državnih institucija i službi, koje su Račan i kasnije ovi današnji jugokomunisti napunili svojim “stručnjacima”.
Sjećate li se onih čistki po ponovnom dolazku na vlast Račana i njegovih jugokomunista 2001. godine?
U roku od nekoliko dana pet tisuća nepodobnih policajaca (hrvatskih branitelja) našlo se na ulici. Na njihova mjesta postavljeni su “iskusni profesionalci” koji su svoje iskustvo stekli u “narodnoj miliciji”.
Iz sudstva su uklonjeni svi “neprofesinalni” koji nisu imali 15 godina radnog izkustva. Zna se tko je u to vrieme imao 15 godina izkustva u sudstvu.
Sada je čas da se izvrši kompletan revers tim zločinima protiv hrvatskoga naroda.
Sada je vrieme da se započne s promjenama i nadopunama toga nesretnoga Ustava, koji je onako zbrda-zdola skrojen kad Hrvatska još nije bila nezavisna država a, sviđalo se komu ili ne, krojili su ga ljudi koji se očito nisu bili riješili jugokomunističke zaraze. Najprije se iz njega mora izbaciti svaki spomen komunističkih podvala, “zavnoha” i “antifašizma”, osim da im je zakonom zabranjen svaki spomen u Hrvatskoj.
Odmah se mora započeti lustracijom komunističkih zločina nad hrvatskim narodom. Privesti sudu i najstrože kazniti sve komunističke zločince, sliedbenike i zagovaratelje komunističkih krvnika i sve izdajnike i krivokletnike počevši s tom nakaradnom spodobom, Mesićem.
Među prvim izmjenama treba biti izmjena izbornoga zakona i zakona o manjinama. Niti jedna država na svietu nema tako ludi zakon o manjinama kao što ima Hrvatska.
Jeste li ikada čuli da napr. u Njemačkoj postoje poljske, češke, ili francuske stranke ili u Španjolskoj portugalske, u Mađarskoj rumunjske, a kamoli da u njihovim parlamentima sjede samoizabrani predstavnici nekih manjina.
U svim demokratskim državama manjine postižu svoja prava samo kroz nacionalne političke stranke zemlje u kojoj žive - i nikako drukčije!
Drugo, ako se narodu želi povratiti barem dio dostojanstva i vjere u svoje političko vodstvo i samoga sebe, mora se odmah izvršiti rehabilitacija naših od komunističke bande obtuženih i poniženih branitelja, počevši s generalom Mirkom Norcem.
I još puno, puno toga!
Ma ostavimo mi priče o demokraciji, jer poznato je da o njoj najviše trube oni koji se ne drže niti jednoga demokratskog načela.
Demokracija i sloboda su jedno te isto, što znači da bez slobode nema demokracije niti demokracije bez slobode.
Samo onaj tko je u duši rob, koji uobće ne zna što je sloboda, može teror ove kriminalne komunističke manjine nad većinom smatrati nekakvom demokracijom.
Sve u svemu, ukoliko se ne riješe ova temeljna politička pitanja svi napori i sav trud premijera Oreškovića i njegovoga tima biti će ‘endeavour in futility‘ (trud uzalud).
Kako stoji u nekim novinama u Hrvatskoj, gospodin Orešković kaže da se nada da će iduća godina “biti sjajna za Hrvatsku”.
Daj Bože da se to ostvari, ali dosta dugo životno izkustvo naučilo me je da obećanja i najpoštenijih političara uzimam s zrnom soli sve dok se ona ne izpune.
Iz dna duše želim g. Oreškoviću svaki uspjeh, ali on je kako izgleda samo jedan pošteni Hrvat u masi prevrtljivaca i mutikaša, a da se i ne spominje jugokomunistička peta kolona na čelu s Manolićem, Mesićem, Pusićkom, Josipovićem, Milanovićem, te raznim Goldsteinima, Puhovskim itd., koji će ga pokušati u svemu spriječiti.
Molim Boga da se to ne dogodi, ali bojim se da će se g. Oreškoviću dogoditi ono što se 1992. godine dogodilo srbskom biznismanu farmaceutike Milanu Paniću, koji je za spas “Rump-Yugoslavije” imao “sjajne ideje”, ali je zaboravio da je protiv sebe imao Miloševića.
Na hrvatskom jeziku “rump” je stražnji dio (guzica), a “Rump-Yugoslavija” je naziv koji su Amerikanci poslie odciepljenja Hrvatske i Slovenije izmislili za onu okrnjenu Miloševićevu Jugoslaviju. Pošto kao civilizirani ljudi Amerikanci nisu toliko vulgarni oni su poput starih kauboja (cowboys) umjesto “ass” uptrebili “rump” - finiji izraz za istu stvar.
Naime, kada je neki kauboj htio izazvati drugoga na megdan s pištoljima, ne bi mu doviknuo da je magareća guzica, nego: “You are south end of a northbound jackass” (Ti si južni kraj magarca koji putuje na sjever).
Nu bez obzira na sve to, mi kojima je sudbina odredila da se doživotno borimo za svoju Domovinu ne možemo i ne smijemo prestati s borbom ni onda kad izgleda da smo izgubili sve izglede za pobjedu nad neprijateljem.
Ta naša duga borba naučila nas je da možemo gubiti bitke, nade, a ponekad i volju za život, ali bez obzira na to koliko nas ima, kao ljudi i kao Hrvati moramo u svoje vrieme izvršiti svoju dužnost prema svojoj Domovini i svome narodu i nastaviti borbu protiv izdajnika.
Bez obzira na to kako će sve to završiti mi tu svoju dužnost moramo vršiti do zadnjega daha! I nemam sumnje da će doći dan kad ćemo se, jednom zauvijek, obračunati s tom crvenom petom kolonom u Hrvatskoj.
U toj borbi uztrajti ćemo do konca! Tako nam Bog pomogao!
Za Dom Spremni!
Ja sam Zvonimir Došen
Braniteljski radio, emisija Za Dom Spremni, subota 26. prosinca 2015.
