Vlaho Orepić ne zna što se to u Srbu slavi?
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 06 Kolovoz 2016 17:02
U Večernjem listu 31. srpnja piše kako je tehnički ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić bio je gost Nataše Božić u "Točki na tjedan" na N1 televiziji. Na jugo-novinarkino pitanje: “Kad smo kod korištenja različitih fašističkih simbola i uzvika na utakmicama, je li uzvik za "Za dom spremni!" ili natpis tog sadržaja u Hrvatskoj zabranjen? Postupa li policija na takvo ponašanje?”, jugo-mamlaz Vlaho Orepić odgovara:
“Policija postupa u skladu sa zakonima RH. Kod nas je sve ispolitizirano, pa i to. Tvrdim da naše društvo u ovom trenutku nije sposobno pričati o vlastitoj prošlosti. Mi imamo lijeve i desne povjesničre, to vidimo i na slučaju Srba gdje sam javno pozvao akademsku zajednicu, a sad pozivam čak i Ministarstvo kulture i Ministarstvo znanosti, da kažu narodu što se dogodilo u tom vremenu. Neka dođu među ljude i objasne im, a ne svaljivati odgovornost samo na policiju, koja je zaštitila javni red u tom prostoru. Neka i gospodin Hasanbegović objasni što taj spomenik predstavlja, neka izađe pred javnost, i neka to učini i ministar znanosti. Mi moramo otvoreno razgovarati s narodom, jer im služimo, a ne političkim mentorima.”
U prvom redu, kakve veze imaju tzv. lijeva i desna gledišta na ovo što se događa u Srbu?
Kome ilole zdravom trebaju nekakve akademske zajednice, ili bilo tko drugi, danas razjašnjavati što se u Srbu slavi, i tko slavi?
Zar i poslie vađenja onih kostura 37 Ivezića (žena djece i staraca) iz jame u Brotnji, poslie svega što je do sada napisano, poslie svih svedočanstava one preživjele hrvatske djece Boričevca i ostalih sela koja su se biegom uspjela spasiti od četničkog noža Srbljanskih Vlaha Orepiću nije jasno “što se dogodilo u tom vremenu”?
Zar taj “hrvatski” ministar ne zana za film “Nikada se nisu vratili” ili je i to za njega “ustaška propaganda”?
Zar je on toliko nepismen da mu dr. Hasanbegović treba dokazivati o kakvom zločinačkom derneku se tu radi?
Ako je izgovor za tu njegovu neinformiranost to što je rođen 1968., pa nije imao prilike u jugokomunističkim školama o tome (i ničem drugom) naučiti pravu istinu, kakve prilike je imao dr. Zlatko Hasanbegović, koji je 5 godina mlađi od njega, osim što je možda naučio od svojih; djeda, bake, otca i majke, koji su bili čestiti Hrvati.
Orepić ovdje rabi ono što se u Americi zove ‘passing a buck’ i misli da se time može opravdati. Vjerojatno nikada nije čuo za ono što je davno zapisao Sv. Jeronim:
“Dum excusare credis, accusas” - Kada vjeruješ da se opravdavaš sam se obtužuješ.
Ali tu treba razumjeti da kada Orepić govori o povjesničarima i akademicima, on zasigurno ne misli na lhrvatske povjesničare kao naprimjer na Mladena Ivezića, Josipa Jurčevića, Stjepana Razuma, niti na Zlatka Hasanbegovića, nego na razne jugokomunističke i četničke profuge ; Jakovine, Goldsteine, Puhovske, Fumiće i Pupovce.
Infinitus est numerus stultorum in Croatia
Sudeći po Orepićevim izjavama lako je ocieniti da je uistinu neizmjeran broj budala u Hrvatskoj. Kao da sam to želi dokazati Orepić u tom interview-u dalje kaže: “Ja sam domoljub, ali da nisam nacionalist”.
Prema definiciji u Merriam-Webster rječniku, nacionalist je član političke grupe koja zagovara ili se bori za nacionalnu nezavisnost, jaku nacionalnu vladu itd.: želja velike grupe naroda (kao ljudi iste kulture, poviesti, jezika itd.) da da stvori svoju vlastitu zasebnu i nezavisnu naciju.
(Nationalist is a member of a political group advocating or fighting for national independence, a strong national government, etc.: a desire by a large group of people (such as people who share the same culture, history, language, etc.) to form a separate and independent nation of their own.)
Domoljub je onaj tko ljubi svoju zemlju i podupire njezin autoritet i interese.
(Patriot is one who loves his or her country and supports its authority and interests.)
Neka mi sada netko razjasni kako onda netko može biti domoljub , a ne i nacionalist, ili obrnuto?
Znači li to da za Orepića i njemu slične “domoljube” izgleda da ta rieč znači voliti samo svoj dom; kuću, stan, pa i domovinu (što god oni pod tim terminom zamišljaju), ali ne i svoju naciju, svoj narod? Vjerojatno da. Jer za njega, kao i njegove “antifašističke” predke, jugoslavenske partizane, koji su se borili protiv hrvatske države i hrvatske nacije, nacionalizam je isto što i fašizam.
Orepić “ne zna” ni za Bleiburg, ni Jazovku, ni Macelj, ni Daksu, ni tisuće drugih masovnih grobnica u kojima leže stotine tisuća nevinih Hrvata, ali zna za “hrvatski fašizam” i “antifašističke ustanke jugoslovenskih naroda i narodnosti”. Zna samo ono što je naučio u Titinoj podoficirskoj školi.
Gledam na filmu “Nikada se nisu vratili” kako na tom orgijanju četničko-komununistička banda na čelu s najvećim smradom što se ikada u Hrvatskoj izlegao, Stevom Mesićem i četnikom Miloradom Pupovcem u svojim govorima izlieva svoj otrov na nevine žrtve koje su njihovi krvavi roditelji na najzvierskiji način poklali i moram priznati da je od njih dvojice Pupovac umjereniji.
Nu to me nimalo ne čudi, jer svatko tko zna da je taj nakaradni smrad svoj izdajnički otrov, svoju mržnju na hrvatski narod, svoj prezir na sve što je hrvatsko nasliedio od svoga krvavoga otca Jose “Tovariša” Mesića, koji je po Slavoniji počinio toliko strašne zločine da su ljudi čiju je rodbinu ovaj ogavni krvnik poklao, poslie njegove smrti u Orahovici iz groba izkopali njegov sotonski lješ i bacili negdje na smetlište.
Ta sudbina sigurno čeka i njegova sina.
Ti i takvi odrodi danas opet zarobljenom hrvatskom puku propisuju iste one zakone koje su mu propisivali njihovi krvavi očevi. Sve što ima ikakve veze s Nezavisnom Državom Hrvatskom zabranjeno je. Deseti Travanj je proglašen zločinačkin danom, kao i stari hrvatski pozdrav Za dom spremni.
Sva ta jugokomunistička i velikosrbska kopilad vrlo dobro zna da Deseti travnja 1941. nitko nije ubijen, nitko nije progonjen, niti je nagovješteno išta što bi ugrozilo bilo koga. Ali, ono što se na taj dan dogodilo bio je smrtni udarac za ideju Velike Srbije ma kako se ona zvala i kako izgledala.
To je bio dan kojeg su hrvatska pokoljenja čekala punih 839 godina, dan proglašenja slobodne Nezavisne Države Hrvatske u kojoj će biti slobode i pravde za sve koji će je primiti i braniti kao svoju državu, svoju Domovinu.
Ali dogodio se Hrvatski Blagaj, Korenica, Divoselo, Srb.....
A što se tamo dogodilo opisali su već mnogi naši ljudi među kojima su pok. gen. Vjekoslav Luburić, Dragan Hazler i niz drugih:
- Veljunski četnici Pupovčevi i Mesićevi "nevini Srbi" u organizaciji četničkog vođe srbsko- pravoslavnog popa Branka Dobrosavljevića iz Veljuna su uoči svoga đurđev dana, noću 5/6. svibnja 1941. poklali 8-članu, vrlo mirnu i poštenu hrvatsku obitelj, mlinara na Korani Jose Mravunca u Hrvatskome Blagaju.
Tada 13-godišnju djevojčicu Milku Mravunac su četnički koljači i mučitelji nedotučenu bacili u nabujalu rijeku Koranu. Iako je djevojčica bačena s visine oko 6 metara pala je na lijes svoje bake, koju su četnici prije par minuta zaklali i bacili u Koranu.
Iako izmrcvarena, djevojčica Milka Mravunac je doplivala do obližnje vrbe i kroz strmu priobalnu Koransku stranu otišla u selo Hrvatski Blagaj i u prvoj kući obitelji Grašić, dječjim plačem rekla o četničkom pokolju svoje obitelji.
Poslie ovog “junačkog djela” četnici odlaze uz pjesmu ‘Spremte se spremte četnici’.
U Korenici četnički vođa Mane Roknić pred čoporom pobješnjelih Vlaha najavljuje da u Lici ne smije ostati živa ni hrvatska mačka.
U Velebitu nedaleko od Gospića moj pok. otac, tada lugar, odkriva četnički logor u kojem četnici pjevaju ‘Crven je istok i zapad, crven je sjever i jug’. Svi bi ovi četnici (da ih nije stiglo ono što su zaslužili) bili postali sudionici “narodno oslobodilačkog rata”. Je li ikome još potrebno pričati o nekakvoj razlici između partizana i četnika?
U Divoselu kraj Gospića lokalni četnici u noći napadaju na tek otvorenu oružničku postaju i ubijaju sve koje su tamo našli. Poslie toga ulaze u obližnji zaselak Alanak, s namjerom da u njemu pokolju sve živo nu nije im to pošlo za rukom, jer su ih s malom ali hrabrom grupom seljaka spremni dočekali moji rođaci Luka i Joso Došen.
U Srbu i drugim mjestima dogodilo se isto, samo što su partizani-četnici u Srbu bili puno brojniji i uspjeli izvršiti one strašne pokolje, koje danas tamo slave.
Svi oni danas te zločine pokušavaju opravdati da je to bio odgovor na ustaške počinjene protiv njih iako je jasno da su se stvari odvijale obrnuto.
Evo što o toj nerazkidivoj pupčanoj sponi kažu jugokomunistički izvori:
Von Horstenau (gen. Edmund Gleise Von Horstenau nap. a.) je 27. srpnja 1941. Berlin izvijestio kako su na prostoru od Banja Luke do Obrovca izbili nemiri, posebno oko Donjeg Lapca i Gračaca. S crvenim barjakom oko 500 je ljudi, svi naoružani, ubili su oružnike, finance, ustaše. Teritorij na kojem nije bilo vlasti NDH, pa ni Nijemaca i Talijana, postojao je 72 dana
Stojan Matić, kraljevski žandar, jedini s kakvom-takvom vojnom naobrazbom, bio je pravi vođa ustanka. Matić je bio monarhist, ali oni koji su bili simpatizeri komunista, kao budući general Đoko Jovanić, sve dok su se borili na istoj strani, nisu bili smetnja. Kako je i u knjižici II. armije tiskane 1945. napisao general-lajtnant Ivo Gošnjak, prva faza borbe bila je partizanska, gerilska borba u “svojim krajevima, oko svojih sela”.
Ustanici iz srpnja izvršili su pokolj u selu Boričevac, potom je napadnut Kulen Vakuf, gdje je borba, vjerojatno pod dojmom prethodnih obračuna, s ustašama, ali i Hrvatima i muslimanskim stanovništvom, trajala dugo.
Pokolj u Boričevcu iskorišten za pokušaj smjene Matića s čela Lapačkog odreda. Marko Orešković Krntija, politički komesar Ličke grupe partizanskih odreda, pa politički komesar Glavnog štaba Hrvatske, koji je ustanku trebao dati pravo ideološko usmjerenje, osudio je “gerilce” koji su “klali žene, djecu”, mada su se seljaci tamo predali.”
Ti isti “gerilci”, kojima su na čelu bili Matić i Jovanić, dan ili dva poslie toga zaklali su Oreškovića i bacili ga u Unu.
Ovo bi svakoga, pa i ignoramuse kao što je Orepić trebalo uvjeriti o kakvom se to slavlju radi u Srbu.
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
