Psihološki rat protiv Hrvata ne prestaje (1.dio)
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 02 Rujan 2016 16:05
UZ ONE “ZDJELE SRBSKIH OČIJU” SADA EVO i “TONE SRBSKOG, ŽIDOVSKOG I CIGANSKOG ZLATA” Sjećate li se onoga mita i zdjeli srbskih očiju koji je za vrieme 2. svj. rata izmislio engleski špijun Kurt Erich Suckert, alias Curzio Malaparte?
Za one koji za tu laž nad svim lažima nisu čuli, radi se o jednoj tako bezočnoj, tako strašnoj izmišljotini, koja se mogla izleći samo u bolestnim umovima najpokvarenijih mrzitelja Hrvata.
Kako bi pred svietskom javnosti ocrnio hrvatski narod, gore spomenuti talijanski novinar “Curzio Malaparte” napisao je knjigu u kojoj je tvrdio da su on i talijanski veleposlanik u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Raffaele Casertano, na radnom stolu Poglavnika dra Ante Pavelića vidjeli zdjelu punu srbskih očiju.
Sukert je nešto kasnije priznao da je to bila puka izmišljotina, a Casertano je poslie rata izjavio da je Sukert “tu laž napisao iz običnog sadizma”.
Poznati američki povijesničar C. Michael McAdams o toj knjizi je napisao da je bila dio protunjemačke i protuhrvatske ratne propagande i da je u svim knjižnicama svieta zapisana kao fikcija, a ne istina.
Nu ništa to nije spriečilo velikosrbske, zionističke i “antifašističke” širitelje laži da tu luđačku izmišljotinu ne samo neprestano promiču kao istinu, nego oni čak “znadu da je u toj zdjeli bilo točno 3.500 srbskih očiju”.
Zamislite samo kolika zdjela bi trebala za toliko očiju.
Najprije treba znati da je kopanje očiju stari srbski zanat, a priču o kopanju srbskih očiju započeo je 1941. godine episkop Srpske Pravoslavne Crkve Dionizije.
Ali kada danas u takve gluposti nitko više osim kompletnih luđaka ne vjeruje, “tradicionalni prijatelji” Hrvata odlučili su da je potrebno naći neku novu isto tako senzacionalnu i nada sve zlobnu laž, kako bi se crni oblaci kolektivne krivnje u nedogled nadvijali nad hrvatskim narodom i katoličkom Crkvom.
Tako se u svojoj knjizi “The God’s Bankers” (Božji Bankari), tiskanoj prošle godine, američki židovski “katolik” Gerald Posner oborio na katoličku Crkvu, Nezavisnu Državu Hrvatsku, ustaše, Stepinca i druge plemenite ljude kao što je bio vrhbosanski nadbiskup Ivan Ev. Šarić. Posner kaže da mu je otac Židov, ali je majka katolikinja, pa je i on katolik. Nu dosta je pročitati samo par redaka njegovoga štiva da se dođe do zaključka o kakvom katoliku se radi.
“Neki od ranijih Freedom of Information dokumenata”, kaže on, “potaknuli su Levy-a (Jonathan Levy) da izmieni njegovu obtužbu kojom je za obtuženika imenovao Švicarsku banku.
U proširenoj obtužbi Levy je tvrdio da je IOR (Istituto per le Opere di Religione) [Institut za vjerske poslove], zajedno s grupom hrvatskih franjevaca u Ćikagu (Hrvatska Franjevačka Kustodija Svete Obitelji) sviesno poslao nacističko zlato i gotovinu kroz Švicarsku banku ustašanskim ratnim zločincima u Argentinu.
Vojna obavještajna služba Ujedinjenih Američkih Država je potvrdila da je 2,400 kilograma ustašanskog zlata potajno prebačeno iz Vatikanske banke na jedan od tajnih računa katoličke Crkve.
CIA je 1952. sliedila trag 5 milijuna švicarskih franaka iz Švicarske u Argentinu.
U to je vjerojatno bilo uključeno vatikansko ustašansko zlato, tvrdio je Levy.
Krvavi novac je je završio kod ratnog zločinca Ante Pavelića u Buenos Airesu...”
Ovaj židovski “katolik” ne zna ni pravi naziv za hrvatske vojnike, pa umjesto Ustasha’s, piše “Ustashan” (ustašansko umjesto ustaško)
Uz ove luđačke izmišljotine, koje mu je najvjerojatnije prenio srbski luđak Dragoslav Milenko alias Barry Lituchy, te njegovi rođaci zionisti i hrvatski izdajnici “antifašisti”, zaboravio je citirati svog prijatelja da su “u Hrvatskoj do 1941. godine Srbi, Židovi i Cigani bili većina, a Hrvati neznatna manjina”.
U knjizi je također slika koja prikazuje neku kutiju punu prestenja i nečije ruke kako u dvije pregršti drže to prstenje.
Pokraj slike piše: “Vatikan je rabio zlato kao glavnu tvrdu valutu. Pošto su nacisti pokrali zlatne rezerve zemalja koje su zauzeli, crkvena akumulacija metala pokazala se moralno problematičnom kao i mnogi od njezinih biznis igre.
Ovdje američki vojnik drži vjenčano prstenje žrtava holokausta.
Vatikan je kasnije porekao da je to bilo spremište za prstenje i zlatnike 28.000 cigana poklanih u Hrvatskoj”.
Uz ove i ostale gluposti pisac navodi kako su Britanci na koncu rata na austrijsko-švicarskoj granici zaustavili i zaplienili još jedan kamion pun ustaškog zlata.
“Kako se nacistička agresija širila druge zemlje s velikim katoličkim pučanstvom bile su pometene u Hitlerovu ubojitu mašinu.
Moglo se očekivati da će konzervativne katoličke većine osvojenih naroda posvetiti pozornost jakom vodstvu iz Vatikana.
Nitko bolje od Hrvatske, zemlje koja je nastala tek pošto je Njemačka 1941. osvojila i razbila Jugoslaviju.
Članovi laičkog Hrvatskog katoličkog pokreta i svećenici dominirali su vladajuću političku stranku Ustaša. Ona je bila bijesno antisemitska, antisrbska i antikomunistička.
Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac bio je glava Hrvatske Crkve i isto Vrhovni apostolski vikar ustašanske vojske....”
Posner dalje nastavlja kako je američki State Department 1946. objavio neko tajno pismo koje je (na svega jednoj stranici) napisao neki agent američke riznice Emerson Bigelow, u kojem on piše “o golemoj krađi zlata iz hrvatskih banaka koju su hrvatski ustaški bjegunci počinili za vrieme kaosa u zadnjim danima rata”.
Bigelow je zaključio, kaže Posner, nu ne kaže na temelju čega, da je Vatikan orginalno držao “približno” 200 milijuna švicarskih maraka i zaključuje da ih je “Vatikan kroz “pipeline” poslao u Argentinu ili je tu priču upotrebio kao dimnu zavjesu kako bi prekrio činjenicu da to blago idalje ostaje u Vatikanu”.
Znači sada su te tone “židovskog, srbskog i ciganskog” zlata “pokradene iz hrvatskih banaka” i jedan dio kroz cielu Italiju, koja je već tada bila pod okupacijom savezničkih snaga, bez iakve smetnje odvezen u Vatikan i predan papi na čuvanje.
Prema Posnerovoj tvrdnji, drugi dio zlata u dukatima (u današnjoj vriednosti od 530 milijuna dolara) Britanci su tjedan-dva po završetku rata zaplienili na austrijsko-švicarskoj granici. To bi značilo da je to fantomsko zlato na povlačenju Hrvatske vojske i civilnog pučanstva odvezeno u Austriju do Bleiburga gdje su Britanci sve zaustavili, vojsku razoružali, sve vojnike i civile izručili u Titinu klaonicu, a kamion zlata liepo pustili da mirno vozi sve do švicarske granice gdje su ga zaplienili i odpremili u Britaniju. To je zbilja materijal za Freudovu analizu.
Kad pročita ovakve absurde, neupućen i naivan čovjek mora vjerovati ta je Nezavisna Država Hrvatska za vrieme 2. sv. rata bila najbogatija država, ako ne u svietu onda u Europi.
Sve zlato što je u svojoj riznici NDH imala i koje je ponešeno na povlačenju, bilo je nešto oko 3,5 tisuće dukata i vrlo mala vriednost u dijamantima. To je prije predaje Britancima zakopano negdje u okolici Lavamünda. Kada su se 1947. prilike nešto promijenile general Ante Moškov je došao po njega s namjerom da se s nime financira ‘Operacija 10. Travnja’ ( gerilski rat protiv komunističke Jugoslavije). Na žalost, prije nego ga je uspio prenieti na sigurno mjesto, uhitili su ga Britanci. Zlato su oduzeli, a njega izručili u Titinu klaonicu
To je bilo sve “fabulozno” zlato Nezavisne Države Hrvatske.
”Dva dana poslie Bigelowog pisma, kaže dalje Posner, “rabin Marvin Heir, direktor Simon Wiesenthal Centra, rekao je novinarima da je zlato položeno u IOR... Njegova izjava je izazvala bijesnu reportažu o davno-zaboravljenoj aliansi Crkve i ustašanske vlade.
Neki komentatori su to upotrebili za preizpit kontroverznu odluku pape Ivana Pavla II. prošle godine da bude prvi papa koji će moliti nad grobom Alojzija Stepinca , zagrebačkog ratnog kardinala.
Stepinac je vodio Hrvatsku crkvu za vrieme rata i kasnije bio osuđen za ratne zločine”.
Kad se zna da je Stepinac osuđen od najvećih boljševičkih krvnika, koji su poslie rata pobili najmanje milijun i pol nevinih ljudi, mora se postaviti pitanje je li moguće da itko tko u sebi ima i trunak poštenja i ljudskog dostojanstva može napisati nešto takvoga.
Ali, kada se također zna tko su bili glavni ideolozi, vođe i mentori boljševičkih krvnika koji su ga sudili samo zato što je bio hrvatski prelat, nije se čuditi što njihovi potomci kroz zadnjih 70 godina, sve većim elanom plasiraju takve bezočne laži.
“Vatikan je bio suočen s jedinstvenim izazovom u Hrvatskoj jer su svećenici djelomično zapoviedali mašinerijom umorstva.
Sarajevski biskup Ivan Sarić - kasnije proglašen “Krvnik Srba” - je rekao da je eliminacija Židova bila “obnova ljudskog dostojanstva”.
Katolički svećenici bili su Pavelićeva osobna tielesna straža”, kaže dalje ovaj židovski katolik.
Što ijedan pametan čovjek može reći na ovakvu zlobu, ovakav bezobrazluk, na ovakvu mržnju na najhumanije i najčestitije Hrvate kao što je bio vrhbosanski nadbiskup Ivan Evanđelist Šarić? Posner i svi njemu slični sigurno vrlo dobro znadu za sve što o onim vremenima govore i pišu povjesničarka dr. Ester Gitman, dr. Hanna Arendt i mnogi drugi pošteni Židovi, ali njima bolje odgovaraju notorne laži raznih Goldsteina, Krausa i drugih.
Nu kada već glumi tolikog pravednika, trebao bi barem spomenuti da su boljševički vođe (većinom Židovi) u sibirske logore odpremili i bez ikakva suda pobili ili glađu umorili na desetke milijuna Ukrajinaca, Rusa i drugih naroda.
Da su Srbi zajedno s jugoboljševicima, čiji je ideolog bio Moše “Čika Janko” Pijade, poslie završetka rata poklali preko pola milijuna Hrvata i tisuće pripadnika drugih naroda među kojima je bio ogroman broj civila; djece, žena i staraca.
Posner u svojoj knjizi navodi kako su ustaše i katolički svećenici u Jasenovcu pobili 40.000 Srba i Židova.
Eto, od onih orginalnih “najmanje 700.000 Srba, 60.000 Židova”, koji su prema starim tvrdnjama stradali u Jasenovcu, sada ih je samo 40.000.
U tu cifru valjda spada i onih “28.000 Cigana čije su prstenje ustaše poslale papi u Vatikan”.
Kad imalo zdrav čovjek pročita ovakve gluposti, kako uobće može vjerovati u išta što ovakvi tipovi pišu i govore?
Nitko tko je imalo upućen u intrige i makinacije po kojima su razni katolički vjerski poglavice; biskupi, kardinali i pape bili poznati sve negdje od 4. stoljeća na ovamo neće nijekati ono su mnogi od njih radili, ali Posnerova tvrdnja da su pape kidnapirali židovsku djecu, i za luđake je malo previše.
Od njegovih tvrdnji da je dr. Pavelić bio “antisemit, antiserb i anticommunist” , samo je točna ona da je bio antikomunist. Dr. Pavelić nikada nije bio antisemit, jer to bi značilo da je mrzio sve Arape, Libanonce, Maltežane i niz drugih nestalih i još postojećih semitskih naroda. Ali ako zionisti smatraju da su samo Židovi semite, dr. Pavelić, koji je kako i sam Posner piše, bio oženjen s polu-Židovkom, nije mrzio Židove, nego Židove poput Karla Marxa i boljševike poput Trotskog i stotine tisuća drugih boljševičkih krvnika.
On nije mrzio Srbe, nego samo srbske razbojnike i ubojice,Velikosrbe i Slavosrbe.
Kada je već opet (valjda po milijunti put) rieč o navodnim hrvatskim zločinima nad Židovima, pogledajmo malo što neki svietski poznati povjesničari, među kojima su i neki pošteni Židovi, pišu o židovskim zločinima nad drugim narodima.
Izraelski povjesničar L. Rapoport, piše:
“Odmah poslie boljševičke Revolucije, mnogi Židovi su bili euforični radi njihovog visokog zastupništva u novoj vladi. U prvom Lenjinovom Politbirou dominirali su ljudi židovskog podrietla.
Židovi su bili upleteni u sve aspekte Revolucije, uključivši i najblatnije rabote.
Uzprkos komunističkim obećanjima da će izkorieniti anti-semitizam, on se naglo razširio poslie revolucije - djelomično radi iztaknutosti tolikog broja Židova u sovjetskoj administraciji, kao i traumatičnih nehumanih pritisaka nasilne sovjetizacije koja je usliedila.”
Drugi Židov, američki povjesničar Salo Baron, piše da je golemo nerazmjeran broj Židova bio uključen u boljševičku tajnu policiju, Čeka, i mnogi od onih koji su se zamjerili Čekibili su strieljani od strane židovskih iztražitelja.
Kolektivno vodstvo u danima kada je Lenjin već bio pri smrti vodio je podli Židov Ovsej-Geršon Hirš Apfelbaum alias “Žinovjev”, čijoj nastranosti i zlobi nije bilo granica.”
“Onaj tko je imao nesreću pasti u ruke Čeke”, napisao je povjesničar Leonard Šapiro, “imao je vrlo dobru priliku da se nađe suočen sa , i ustrieljen od židovskog iztražitelja.
“U Ukrajini Židovi su sačinjavali preko 80% zapovjednika i agenata Čeke”, piše američki povjesničar, profesor ruske poviesti W. B. Lincoln.
Ali sve to ništa ne znači za zioniste i njihove simpatizere i saveznike. To za njih nisu zločini vriedni vječnog spomena kao što je holokaust nad Židovima.
Njih se malo gdje i malo kada spominje. A i kada ih se spomene onda se ti zločini nikada ne pripisuju židovskim bolševicima, nego se prebacuju samo na jednu jedinu osobu - Staljina.
Nastavak sliedi
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
