Blagostanje koje vam nudi zagrebački Teflon don

Pin It

U svom predizbornom govoru zagrebački “teflon don” Milan Bandić uz ostale gluposti nedavno reče i ovo: “Postanem li premijer, Hrvati će za 8 godina živjeti kao Švicarci!

Za četiri godine ćemo od Hrvatske napraviti Zagreb, a za osam godina od Zagreba Švicarsku. Ono što je najbitnije su pitanje odgovornosti te solidarnosti i zajedništva - to je temelj hrvatskog uspjeha!”

Prema ovom Bandićevom govoru znači da svi stanovnici Zagreba danas jako dobro žive, pa će i svi oni koji živu izvan njega biti sretni kada, za četiri njegove vladavine, postignu taj “visoki” životni standard, a još sretnija i podpuno zadovoljna biti će čitava Hrvatska kada u druge četiri godine njegove vladavine dostigne standard Švicarske.

Vjerujem da Bandić nije toliko lud, ni slijep, da vjeruje da danas velika većina u Zagrebu udobno i zadovoljno živi. On tu sigurno govori o grupi njegovih prijatelja gangstera, koji su za vrieme mega-krađe poznate pod imenom privatizacija pokrali sve do čega su došli, pa na prihodima od te krađe danas u Zagrebu žive ‘ko bubrezi u loju’.

Ovaj me Bandićev govor podsjeća na govor jednog komunističkog komesara na jednom “narodnom mitingu” 1946. godine, pred gladnim, odrpanim i bosim narodom, koji je, kako se to onda radilo, bio silom na “miting” dotjeran.

Komesar je počeo: “Drugovi i drugarice, tovariši i tovarice, (nije točno znao kako se na ruskom zove ženske tovariše, pa je izpalo da ih je nazvao onako kako u Dalmaciji zovu magarice nap.a.) drug Tito i tovariš Staljin su propisali petogodišnji plan, koji će biti toliko uspješan da ćemo mi za pet godina dostići amerikance!”

Neki starac ga prekine povikom: “Ne samo da ćemo mi njih dostići, nego i prestići! ”Sav sretan, komesar uzvikne: “U pravu si druže, ali kažider ti nama kako ti to misliš?” Bez imalo oklievanja, starac podigne nogu i kaže: “Druže komesare, svi Amerikanci na nogama imaju cipele, a evo kako vidiš mi smo svi bosi, pa moremo brže od njih trčati!”

Tko imalo pozna Bandićevu prošlost (i sadašnjost) nema se čemu čuditi, jer Bandić je ovaj ‘komesarski govor’ nasliedio od svog nekadašnjeg mentora, “antifašista” Ivice Račana.

Ovoj boljševičkoj bedastoći, koju je nasliedio od svojih crvenih učitelja, Bandić dodaje i onu već toliko otrcanu “antifašističku” poštapalicu: “drugi svjetski rat je završen”.

Time valjda želi poručiti nama “preglupim fašistima” da se moramo prilagoditi statusu quo, pomiriti s činjenicom da je današnja jugofilska neokomunistička svita od svojih roditelja nasliedila neosporivo pravo vladati Hrvatskom na isti način kako je prije njih vladala jugokomunistička mafija - i mirna Bosna.

Nu već bi i njemu trebalo biti jasno da za sve Hrvate koji ljube svoju Domovinu 2. svj rat nije dovršen, kao što nije ni ovaj Domovinski.

Oba će biti dovršena tek onda kada se u Hrvatskoj izvrši kompletna lustracija komunističkih zločina i privedu pravdi svi još živi komunistički zločinci i njihovi otrovni nasliednici.

Kada iz Hrvatske nestanu svi njihovi spomenici i svaki znak i spomen njihovog krvavog boljševizma.

Što se pak tiče njegovog obećanja o postizanju švicarskog standarda to je samo ono njegovo, već i vrabcima poznato, prodavanje muda pod bubrege.

I hrvatska magarad znade da se Hrvatska, ili bilo koja druga zemlja, koja je kroz svoju poviest stotine puta orobljavana, paljena i razarana, nikada ne može ni sanjati o postizanju standarda zemalja koje nikada odkada postoje nisu ratovale na svom teritoriju, a kamo li sa Švicarskom koja je uz to stoljećima centar svietskog bankarstva. Sa Švicarskom se ne mogu natjecati ni najbogatije zemlje u Europi, a kamoli jedna osiromašena Hrvatska, koja je do grla zadužena i nije u stanju odplaćivati ni kamate na golemi dug koji su joj nametnuli proroci poput Bandića.

Povrh toga, Švicarskom danas upravljaju sposobni ljudi s visokim biznis i političkim izkustvom, koje baštine od svojih predaka, a ne razni izprdci jugokomunističkih “biznis-škola”.

Svatko tko na internetu pogleda ‘per capita’ zarade u Hrvatskoj i Švicarskoj može lako zaključiti da Bandić smatra da su hrvatski glasači ili svi nepismeni ili podpuno ludi.

U američkim dolarima posječna godišnja plaća u Švicarskoj iznosi $ 54.404, a u Hrvatskoj $10.315. Nu i to je podpuno lažna cifra jer u tu kalkulaciju su uvrštene visoke plaće i razni drugi honorari vladajuće kaste; predsjednika, premijera članova vlade, saborskih i drugih zastupnika, poslanika u EU, tajkuna i raznih drugih gangstera.

Prema toj kalkulaciji prosječna mjesečna plaća u hrvatskoj je 5.855 kuna. Ali stvarna prosječna plaća je 3.774 kune ili 6.780 američkih dolara godišnje.

Ako u sve to uračunamo umirovljenike s mizernim mirovinama, nezaposlene i svu drugu sirotinju i ta cifra je previsoka.

Švicarski godišnji bruto prihod (BDP) je 664,74 milijarde dolara. Dug je 34,4% BDP-a.

Najviši hrvatski BDP ikada bio je 70,48 milijardi dolara,a od toga 86,7% odpada na dug.

Nu, kao i ovi lideri SDP-a, HDZ-a i Mosta izgleda da i naš teflon don vjeruje da je narod jedna obična luda koju se lako može žednu prevoditi preko vode.

Kada malo promislimo o svemu ovome što se već 16 godina događa u toj našoj jadnoj Hrvatskoj svi smo prisiljeni pomišljati da su oni u pravu.

 

Od velikog broja raznih mafijaških organizacija u Americi, računa se da je u prošlom stoljeću bila najmoćnija “Gambino Family”, sa sjedištem u New Yorku.

Organizaciju je 1931. godine osnovao Carlo Gambino koji je 1921. star 19 godina došao u Ameriku iz Sicilije.

Do uzpona Gambinove “Famiglie” na status jedne od vrlo moćnih mafija organisacije došlo je tek poslie tz. Castellamare rata između pet newyorškig mafija kada su mnogi vodeći mafijaški bossovi (donovi) bili likvidirani. Carlo Gambino postaje pravi Mafia Don. Tom, sada vrlo moćnom “Famigliom”, on će kao pravi car vladati do svoje smrti 1976. godine.

Prije smrti Carlo je za svog nasliednika imenovao svoga šurjaka Paola Castellana. To je razljutilo skorojevića John-a Gotti-a i, kao što je to skoro uvijek slučaj s kriminalnim organizacijama, u Familiji dolazi do borbe za Gambinov “tron”.

Gotti sa svojim pristašama 1985. uspjeva likidirati Castellana i postaje “Capo do tutti Capi”.

Od 1985. do 1992. Gotti-a prate i obtužuju kako policija tako i razne američke agencije FBI, RICO i druge, ali uzprkos stotinama obtužbi Gotti, što prietnjama, što podmićivanjem, pojedinih policijskih službenika, porotnika i sudaca, uvijek dobiva parnice.

Kako je netko tada izjavio “za njega se ništa ne može zaliepiti kao da je napravljen od teflona”. Na temelju toga uskoro je dobio ime “Teflon Don”.

Nu 1992. Gotti je izgubio svoj “teflon coating” kada je FBI uspio pridobiti njegovog “underboss-a” Salvatore-a “Sammy the Bull Gravano-a” da sviedoči protiv njega. Gotti je konačno zaglavio.

Osuđen je na doživotnu robiju, bez prava na puštanja na slobodu prije smrti, u federalnom zatvoru u Illinois-u. Bio je zatvoren u samici iz koje je puštam samo jedan sat dnevno.

Umro je od raka u zatvorskoj bolnici u Springfield Missouri 2002. godine.

Kao i John Gotti i Bandić je već više puta privukao pozornost za to što je radi raznih , za sada navodnih malverzacija, bio; obtuživan, skidan s pozicije, ztvaran, pa opet reinstaliran. Protiv njega se navodno još vodi iztraga, uskoro će za neke od tih navodnih protuzakonitih radnji morati odgovarati pred sudom.

Ne znam je li Milan Bandić kriv za malverzacije za koje ga stalno obtužuju, ali izgleda da se ni za njega, kao i nekad za Gotti-a, nikakve obtužbe ne mogu zaliepiti.

Nu svemu jednom mora doći kraj, pa bi i on mogao na koncu nadrajsati.

Ali, opet, kako rekoše stari Rimljani - Corvus oculum corvi non eruit! - Vrana vrani ne kopa oči - pa je u to teško vjerovati, jer dokle god u “hrvatskom”; tužilaštvu, pravosuđu, policiji i svim drugim ustanovama, vlada nova jugoslavenska Cosa nostra, mala je mogućnost da će nekoga iz njihove stare družine stići bilo kakva kazna. To jest, ukoliko se ne ogrieši o “antifašističku” omertu.

Za Dom Spremni!

Zvonimir R. Došen