Idućih 100 godina 2. dio
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 21 Listopad 2016 17:04
Onda je došao 11. Rujna 2001. i sviet se opet okrenuo naglavce.
Na određenoj razini, kad je rieč o budućnosti, jedno u što možemo biti sigurni jest da će zdrav razum biti na pogrješnoj strani, jer sve što u poviesti izgleda trajno i dominantno može se svakoga momenta naglo promieniti.
Kako sviet u međunarodnim odnosima izgleda danas uobće nije kako će izgledati nakon 20 godina.
Pad Sovjetskog Saveza malo je tko mogao zamisliti.
Uobičajena politička analiza boluje od dubokog manjka pravilnog mišljenja.
Svojstvena moć spojena s geografskom položajem čini Ameriku glavnim akterom 21. stoljeća. Nu to je sigurno ne čini i voljenom. Naprotiv, njezina moć čini je zastrašujućom. Poviest 21. stoljeća će stoga, pogotovo u prvoj polovici, kretati oko dvije suprostavljene strane.
Na jednoj strani biti će manje sile koje će formirati koalicije kako bi obuzdale američka poimanja za globalnom kontrolom, a na drugoj Amerika koja će činiti sve da do tih koalicija ne dođe, a ako i dođe da ih učine neuspješnim.
Ako uzmemo početak 21. stoljeća kao “zoru američke zrelosti” (koja potiskuje europsku), vidjet ćemo da je ta “zora” počela s grupom muslimana koji žele stvoriti “Kalifat” - veliki islamski imperij koji će se prostirati od Atlantika do Pacifika. Kako bi Ameriku uvukli u rat oni su, neizbježivo, morali udariti na ovu primarnu svietsku silu, pokušavajući ukazati na njezine slabosti što bi pokrenulo obći islamski ustanak.
Amerika je odgovorila okupiranjem dielova islamskog svieta nu njezin cilj nije bio pobjeda nad islamom, nego disrupcija, razkol, islamskog svieta kako bi se ustvari ustao sam protiv sebe.
Amerika u ratovima ne mora pobjediti, ona samo treba stvari što više pobrkati tako da druga strana ne može postići dovoljno snage da joj se ozbiljno suprostavi. Na jednoj razini 21. stoljeće će vidjeti seriju konfrontacija gdje će manje sile pokušavati stvarati koalicije da bi mogle kontrolirati američko ponašanje, a Amerika će ih uvijek razbijati svojim “preemptivnim” vojnim operacijama.
Kao što svi znamo, sve promjene koje su nas uvele u novu eru uvijek su bile neočekivane i prvih 20 godina ovoga stoljeća neće biti izuzetak.
Američko-islamistički rat je već pri kraju, a drugi sukob je već na vidiku.
Rusija pokušava obnoviti svoju staru “sferu upliva” i to će sigurno izazvati reakciju Amerike.
Kako Rusija bude rekonstruirala svoju moć ona će se morati sukobiti s snagama NATO-a, koje su pod američkom dominacijom.
Taj sukob će se najvjerojatnije odigrati u baltičkim državama; Estiniji,Litvi i Latviji i također u Poljskoj. Nu ti sukobi ne moraju biti oružani, nago će vjerojatno biti u obliku tzv. hladnog rata.
Uz ove biti će i drugih punktova trenja, ali poslie okončanja američko-islamističkog rata ovaj novi hladni rat će postati upaljač za pravi rat.
Rusi ne mogu izbjeći pokušaje da se ponovno prikažu kao svietska sila, a Amerikanci ne mogu izbjeći da ih u tome ne pokušaju spriečiti.
Ali na koncu Rusuja ne može pobjediti.
Njezini duboki unutarnji problemi, masivno opadanje populacije i slaba infrastruktura konačno će izglede ruskog preživljavanja učiniti vrlo slabim, a drugi hladni rat, iako manje opasan i manje globalan od onog prvoga, završit će kolapsom Rusije, kao što je onaj prvi završio kolapsom Sovjetskog Saveza.
Postoje oni koji misle da će Kina, a ne Rusija biti idući izazivač Amerike, ali to nije moguće iz nekoliko razloga.
Prvo, kad pobliže pogledate zemljovidnu kartu Kine vidjet ćete da je to zemlja fizički vrlo izolirana. Sa Sibirom na sjeveru, Himalajom i džunglama na jugu i većinom populacije na iztočnom dielu zemlje, Kina se ne može širiti.
Drugo, Kina već kroz niz stoljeća nije bila glavna svietska sila, a za izgradnju jake ratne mornarice potrebno je dugo vremena i to ne samo za izgradnju brodova i podmornica, nego i za stvaranje velikog broje dobro izučenih i izkusnih mornara.
Treće, tu postoje veći razlozi radi kojih se ne treba bojati Kine.
Kina je prirođeno nestabilna. Kad god je otvorila svoje granice prema vanjskom svietu njezini obalni predjeli su postali uspješni i bogati dok je velika većina pučanstva u unutrašnjosti ostala osiromašena.
To dovodi do napetosti, sukoba i nestabilnosti. To isto tako dovodi do ekonomskih odluka za političke svrhe što rezultira bezuspjehom i korupcijom (to je točno ono što se danas događa u Hrvatskoj).
Ovo nije prvi put da je Kina otvorila svoje granice za vanjsku trgovinu i neće biti posliednji put da će radi toga postati nestabilna, niti će to biti posliednji put da će spodobe tipa Mao Tse-tunga opet izaći na površinu i zatvoriti granice što će opet prouzročiti siromaštvo i glad.
Geopolitika je metoda za razmišljanje o svietu kao cjelini i o onome što će se događati u budućnosti. Ekonomisti govore o nevidljivoj ruci u kojoj kratkotrajni osobni interesi ljude vode u ono što je škotski filozof i ekonomist Adam Smith u 19. stoljeću nazvao”bogatstvom naroda”.
Geopolitika je pojam u svezi s širokim bezličnim silama koje sapinju narode i humana bića i prisiljavaju ih da se ponašaju prema određenim pravilima.
Stoga geopolitičko predviđanje ne predpostavljaju da je sve unapried određeno, ali se lako može predvidjeti da će 21. stoljeće biti kao i sva druga stoljeća prijenjega.
Uvijek će biti ratova, siromaštva, pobjeda i poraza i tragedija, ali 21. stoljeće će biti izvanredno u dva smisla, ono će biti početak jednog novog doba i nad svietom će dominirati jedna globalna sila - Amerika.
U Americi postoji duboko urezano mišljenje da Amerika ulazi u predvečerje samouništenja. Katastrofalni ratovi, nekontrolirani deficiti, visoke ciene goriva, mnogostruka ubojstva po raznim školama i sveučilištima, korupcija u privatnom biznisu i vladajućim strukturama i bezkonačne litanije drugih nedostataka - sve podpuno istinito - stvaraju osjećaj da je “Američki san” razmrskan i da je Amerika prošla vrieme svoga uzpona.
Ako u to ne vjerujete poslušajte što vam neprestano tumače u Europi - posebno u Hrvatskoj. Nu treba znati da su sve ove zle slutnje stare više od 50 godina, a još se ni jedna nije izpunila.
Onaj tko i dalje vjeruje da će Amerika propasti neka pogleda samo na skoro svakodnevne, da tako kažemo, prirodne nepogode koje po njoj već više od 10 godina haraju.
Strašne poplave, tornada i cikloni na jednoj strani, ruše sve pred sobom. Na drugoj strani golemi požari uništavaju goleme površine šuma i tisuće domova i biznisa. Te kolosalne štete koštaju Ameriku stotine milijardi dolara godišnje i nije potrebno naglašavati da bi pod takvim teretom svaka druga zemlja na ovom svietu davno propala - ali Amerika i dalje kroči kao da se ništa nije dogodilo.
Što je ovdje još zanimljivije jest to da za vrieme ovih katastrofa nitko Americi ne prilazi u pomoć (ona to i ne očekuje), ali kad god se bilo gdje u svietu dogodi kakva nesreća Amerika priskače u pomoć. Nu to je jedna od njezinih dobrih strana, a o onim lošim biti će rieči kasnije.
Nastavak sliedi
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
