Idućih 100 godina 1. dio
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 14 Listopad 2016 17:04
RAT U SIRIJI SAMO JE PREDIGRA ONOGA ŠTO ĆE SE NA SVIETSKOJ SCENI DOGAĐATI TIJEKOM OVOGA STOLJEĆA. George Friedman utemeljitelj i glavni direktor agencije STRATFOR koja se izključivo bavi iztraživanjem uzroka za prošle sukobe među svietskim silama i, na temelju njihove analize, predviđanjem što će se događati u budućnosti.
Na temelju tih iztraživanja Friedman je 2009. godine napisao knjigu pod naslovom “The Next 100 Years”, u kojoj predviđa što će se na svietskoj političkoj sceni događati tijekom idućih 100 godina.
Knjiga je napisana poslie pada američkih financijskih kolosa Enron (2001.) Merryl Lynch (2007) i i samo nekoliko mjeseci poslie bankrota četvrte na svietu najveće investment banke “Lehman Brothers Holding”. Ovaj bankrot je bio najveći bankrot u poviesti Ujedinjenih Američkih Država i smatra se da je bio glavni uzrok globale financijske krize koja je nastala odmah poslie toga.
Knjiga je izdana nekoliko dana nakon inaguracije Baracka Obame za predsjednika Ujedinjenih Država, usred jake globalne anticipacije da će s Obamom na čelu Amerika povratiti moralni smisao koji je, kako su mnogi smatrali, izgubila za vrieme predsjedništva George-a Bush-a mlađeg.
Svakom čitatelju bi u najmanju ruku trebalo biti čudno da je baš u to vrieme autor napisao i izdao knjigu s naslovom “Idućih 100 Godina” u kojoj tvrdi da će, radi njezine goleme ekonomske i vojne snage, Amerika i u idućih 100 godina biti dominantna globalna sila.
Kada se ima na umu da je uz spomenute kolapse financijskih kolosa Amerika u to vrieme bila suočena i s nizom drugih problema, a većina američkog stanovništva je bila uvjerenja da američka ekonomija naglo opada, Friedmanove tvrdnje za svakog čitatelja su 2009., kad je kniga izdana, morale zvučiti kao paradoks.
Ali svi koji ovu knjigu pročitaju danas - 2016., morati će priznati da su svi osim Friedmana bili u zabludi, jer skoro sve ono što je Friedman u svojoj knizi predvidio do danas se izpunilo.
Da navedem samo neke od njih; eskalacija ekstremnog islamizma, Putinova agresija na Ukrajinu, nemiri u arapskim zemljama, rat u Siriji, nemiri u Turskoj i još mnogo toga.
Dobro, mnogi će zaključiti da na temelju onoga što se tih godina događalo, nije trebalo previše mudrosti da iole učen čovjek dođe do takvih zaključaka.
Ali Friedman u svojim predviđanjima nije samo površno naveo što bi se moglo dogoditi, on je, kao da je sve to vidio u kristalnoj kugli (koju kaže da nema), detaljno opisao ovo što se danas događa. Sva svoja predviđanja on temelji na ciklusima poviesti - na događajima koji se, bez iznimke, kroz poviest čovječanstva događaju svakih pedesetak godina..
Uz mnoge događaje koji se još nisu dogodili Friedman tvrdi da će se Kina za kojih pet-šest godina razpasti i postati konfederacija od nekoliko država.
Japan, koji će opet postati jedna od svietskih vojnih sila zauzeti dielove Kine.
Rusija će najprije, kako bi povratila izgubljenu moć SSSR-a, ugrožavati manje susjedne države; Ukrajinu, Gruziju, baltičke države, Poljsku, pa čak i Tursku, prietiti Europi, ali će se na koncu podpuno razpasti. Taj razpad on predviđa u roku od idućih deset godina.
Japan i Turska će stvoriti savez i poslie razpada Rusije prva će zauzeti Kurilske oroke i neke iztočne dielove kontinentalne Rusije, a Turska će se proširiti prema Kavkazu.
Vrlo je zanimljivo što predviđa za države tzv. Balkana, nu o tome kasnije.
NATRAG 100 GODINA
Na samom početku knjige Friedman piše - Zamislite da ste 1900. živjeli u Londonu, onda glavom gradu svieta. Europa je vladala Iztočnom hemisferom.
Malo je bilo mjesta koja nisu bila direktno ili indirektno kontrolirana iz tog europskog centra.
Europa je živjela u miru i uživala do tada nečuveno blagostanje. Uistinu, europska neovisnost u trgovini i investicijama bila je tako golema da su svi ozbiljni ljudi tvrdili da je rat postao nemoguć, a iako uobće moguć da bi završio u roku od tjedan-dva - jer globalni financijski market ne bi mogao izdržati napetost.
Budućnost je izgledala stabilna i mirna, bogata Europa će vladati svietom.
Sada zamislite da 20 godina kasnije živite u toj Europi koja se tada mučila u agoniji razmrskana strašnim krvavim ratom.
Austro-ugarska, Ruska, Njemačka i Otomanska carevina su nestale, a milijuni ljudi su izgubili su živote u ratu koji je trajao više od četiri godine.
Rat je prestao tek onda kada je intervenirala američka vojska s više od milijun ljudi - vojska koja je na ratište došla i onda ubrzo otišla.
Komunizam je preuzeo vlast u Rusiji, ali nije bilo jasno hoće li obstati.
Države koje su tada bile na periferiji europske moći, kao Ujedinjene Američke Države i Japan, naglo su izronile kao velike sile.
Ali, kako su svi tada mislili, jedno je bilo sigurno - odredbama pobjednika u Versaillesu Njemačkoj je nametnut “mir” koji je garantirao da ona iz njega neće uskoro izići kao sila koja bi ugrozila “svietski mir”.
Zamislite sada ljeto 1940. godine.
Ne samo da je uzprkos svim silnim ograničenjima Versailleske konferencije Njemačka u vrlo kratko vrieme ponovno na površinu izronila kao vrlo jaka vojna sila, nego je već zauzela, Poljsku, Češku, Austriju i Francusku i u svakom pogledu postala gospodarica Europe.
U Rusiji komunizam je preživio. Boljševički imperij je stupio u savez s nacističkom Njemačkom.
Jedini oponent t Njemačkoj bio je Britanski imperij i prema mišljenju najrazboritijih političara u to doba rat je bio završen.
Nu rat se nastavio, ali je savezom opet onih saveznika iz prvoga rata, ustvari opet izkrcavanjem američke vojne sile na europski kontinet Njemačka je 1945. poražena. Europa je opet bila okupirana i podieljena između Ujedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza.
Poslie kolapsa europskih imperija (uključivši sada i britanski) počeo je natječaj između Ujedinjenih Država i Sovjetskog Saveza tko će postati njihov nasliednik.
Po završetku rata s Japanom UAD izlazi kao jedina stvarna globalna supersila, koja je dominirala svim oceanima i sa svojim novm nuklearnim kapacitetom mogla svima i svakome diktirati uvjete ponašanja.
Kontrolom nad svim oceanima Amerikanci su tada poduno obkolili Sovjetski Savez i mogli su ga svojim nuklearnim arsenalom uništiti u roku od nekoliko sati.
Najbolje čemu se Sovjetski Savez mogao nadati bio je “stalemate” (mrtva točka).
Jedini mogući izlaz za boljševike bila bi podpuna okupacija Njemačke, a time i ciele Europe. To je bio rat za koji su se svi počeli pripremati.
Sada zamislite ljeto 1980. godine. Ujedinjene Države su poražene u 7 godina dugom ratu u Vietnamu, ne od strane Sovjetskog Saveza, nego od komunističkog Sjevernog Vietnama.
Amerika se našla u povlačenju. Najprije je izbačena iz Vietnama, a odmah poslie toga iz Irana, gdje je izgledalo da će naftna polja, koja više nije kontrolirala, pasti u ruke SSSR-a.
Kako bi obuzdala Sovjetski Savez, Amerika je stupila u savez s maoističkom Kinom i izgledalo je da će jedino ova aliansa biti u stanju obuzdatai tada moćni Sovjetski Savez.
Sada zamislite ljeto 2000. godine. Sovjetski Savez je bio u podpunom kolapsu.
Kina je još nominalno bila komunistička država, ali je u praksi bila kapitalistička.
NATO je prodro u Iztočnu Europu, čak i u dielove bivšeg Sovjetskog Saveza - a sviet je bio “uspješan i miran”.
Svatko je znao da su geopolitički pitanja postala manje važna od ekonomskih te da su jedini problemi bili oni regionalni kao napr. luđački sukobi u Haitima.
Nastavak sliedi
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
