Razlika između ateista, agnostika i antiteista 2.dio

Detalji

Objavljeno: Ponedjeljak, 28 Siječanj 2013 18:14

Kako stoji u Websterovom riječniku agnosticizam je teorija koja ne niječe postojanje Boga, ali poriče mogućnost da će ga ikad upoznati. Osoba koja drži da je postojanje Boga i bilo kakve nadnaravne biti nepoznato i nedokazivo, te da je čovjekova znanost ograničena na ono u što se uvjerio iskustvom, ono što mu je vidljivo i opipljivo.

Kao i ateist on je zatvoren u uski krug svoga uskoga uma i kao takav on nije u stanju uočiti čudesa i divote njegove okoline, njegove “prirode”.

Jer kad bi on to uočio morao bi se upitati pa tko je to sve mogao stvoriti.

Sinonim za takvu osoby je: skeptik, heretik, empiricist i slijepac kod zdravih očiju.

On je stvor posebne vrste, duševna lutalica i ignoramus koji nevjeruje nikome pa ni samome sebi.

Antiteist je osoba koja se aktivno suprostavlja vjeri u Boga i svakoj instituciji izgrađenoj na vjeri u Boga. On tvrdi da je vjera u Boga kroz stoljeća uvijek bila destruktivna sila odgovorna za sva zla u ljudskome društvu. On mrzi Boga i sve koji u njega vjeruju. On je vokalni oponent svih Božjih zapovijedi i svega što ima veze s Bogom. On ne poštiva nikakva, pa ni tkzv. prirodna načela, ako se ona na podudaraju s njegovim mišljenjem. On ne poštiva ni jedan zakon koji je u bilo čemu oprečan njegovoj mržnji na Boga, ali se po potrebi privremeno prilagođava svakoj situaciji u kojoj se nađe.

On je stvor bez savjesti koji je u svako doba kadar i spreman počiniti najgroznije zločine nad svakim pa i nad svojm najbližnjima

On je prevarant, utvara, lopov, kriminalac,zlotvor i razbojnik .

On je Marksov, Lenjinov, Staljinov i Titov komunist internacionalac, otrovni mrzitelj i najliberalnijeg nacionalizma.

On je bezkrupulozni revizionist i falsifikator.

On je pobornik i promoter prostitucije, homoseksualizma, pornografije, pobačaja i svega što je oprečno Božjim i, ako hoćete, prirodnim zakonima.

Simbol mu je zvijezda petokraka - crveni pentagram antikrista.

Od dana kad je povampireni antiteist Karl Marks napisao da je vjera “opium naroda”, njegovi sljedbenici su svu svoju energiju, sav svoj otrov usredotočili protiv sveg kršćanstva, ali najviše i najžešće protiv katoličke Crkve. To će svojim groznim zlodjelima dokazati počevši s preuzimanjem vlasti u Španjolskoj 1931. g. i nastaviti u svim zemljama pod svojom kontrolom tijekom i dugo poslije 2. svj. rata.

CRVENI TEROR U ŠPANJOLSKOJ

Odmah po dolazku na vlast u Španjolskoj crveni zlotvori počinju s proganjanjem svećenstva i desekracijom i paležom crkava, samostana i svih drugih sakralnih objekata.

Odmah na početku 1932. propisuju zakon kojim se razpušta red jezuita, a sva njihova imovina se konfiscira, ili kako to oni rekoše,“nacionalizira”.

Nešto manje od godinu dana kasnije “nacionaliziraju” sve crkveno vlasništvo, a u školama zabranjuju vjeronauk.

Istodobno počinju žestoki progoni, hapšenja i ubojstva svećenika.

U provinciji Asturias na sjeveru zemlje 1934. g., crveni zlotvori masakriraju 37 katoličkih svećenika i pale 58 crkava. Diljem Španjolske su svakodnevne egzekucije u kojima živote izgubiše tisuće Španjolaca, samo zato što se nisu htjeli odreći svoje vjere u Boga.

Nu to je bio samo pčetak kounističkih megazločina.

U strepnji i užasu narod je mučke trpio ove do tad neviđene zločine. Nitko se nije usudio buniti - sve do 17. srpnja 1936. kad je protiv ovih zlotvora general Francisko Franko podigao ustanak.

Nu, komunističkim krvnicima odmah sa svih strana svijeta u pomoć pristižu tkzv. Internacionalne brigade komunističkih krvnika. Od ovih, najgori među najgorima su “jugoslavenski” boljševici.

Tek tada počinju najstrašniji progoni masovne egzekucije nevinog pučanstva, posebno svećenstva. Tisuće nevinih ljudi padaju pod rafalima ili završavaju na vješalima krvožednih crvenih monstruma.

Do 1. travnja 1939., kad je pod udarom Frankovih jedinica pao i posljednji bastion ‘Crvenog Terora’, pod strašnim torturama komunističkih zločinaca, na vješalima ili od njihovih kuršuma, živote je izgubilo: 13 katoličkih biskupa, 4.172 svećenika, 2.364 redovnika i 283 redovnice, te 74.344 drugih nevinih civilnih osoba.

Ovo su golemi zločini koje su nad španjolskim narodom počinili sinovi protubožanske komunističke Internacionale. To je krvava bilanca njihove osmogodišnje “narodne vlasti” u Španjolskoj.

To su zločini čiju golemost nitko ne može i ne smije umanjivati, ali u uzporedbi s zločinima koje su Titini partizani, vođeni krvnicima “treniranim” u ovom španjolskom ratu, počinili nad hrvatskim narodom, i oni su, ako se tako smije reći, blijedi.

“NOSIM KAPU SA TRI ROGA I BORIM SE PROTIV BOGA”

To bila najomiljenija pjesma Titovih partizana koju su, dok su u onim krvavim godinama 1941. - 1951.,na svim rzkršćima rušili razpela, palili crkve i na najsvirepiji način ubijali svećenike, časne sestre i redovnike ili ih žive palili poput fratara na Širokom Brijegu, širom Hercegovine, Bosne i drugih mjesta diljem Hrvatske.

Danas sudionici u tim strašnim zločinima protiv hrvatskoga naroda, stari okorjeli antiteisti, boljševici, apoteisti terazločinca Tita i njegovih dželata, Goldstein, Manolić, Boljkovac i niz drugih, slobodno šeću Hrvatskom, iz svojih otrovnih ralja bljuju klevete na sve što je hrvatsko i svojim krvavim šapama trljaju sol u još ne zacijeljene rane koje su oni i njihovi drugovi duboko usjekli u hrvatsko tijelo.

Njihovi nasljednici, današnji neoboljševici, po Hrvatskoj podižu spomenike našim krvnicima, uništavaju i razprodaju sve što je hrvatsko, pa evo najzad i hrvatsku vodu. A mi, poput Španjolaca 1931. - 1936., - šutimo i trpimo.

Da ne spominjem sve velikosrbske i jugokomunističke floskule koje se punom parom već više od 70 godina šire protiv onih koji su 1940-ih, poput Frankovih vojnika, branili Hrvatsku od crnih i crvenih vampira, u Hrvatskoj se i danas nađe i naših novinara i publicista ( ne mislim na one njihove jugokomunističke poput raznih Jergovića, Butkovića, Dežulovića, Lovrićki, Čičaka i dr., jer oni sigurno nisu ni naši ni hrvatski ) koji kad pišu o generalu Franku rabe već tako otrcane komunističke etikete - fašist, diktator itd.

General Franko je spasio ne samo Španjolsku, nego cijelu Europu od komunističke okupacije. Dovoljno je samo pogledati kakva je Španjolska bila dok je on njome vladao, a kakva je ova danas u kojoj vladaju sinovi i unuci onih koji su počinili ove najstrašnije zločine u povijesti Španjolske. Ovi, sada “socijalisti”, za vrlo kratko vrieme uništiše i razprodaše sve pa i čast, ponos i nacionalnu svijest nekada ponosnih Španjolaca.

Je li danas ikome potrebno predočiti uzporedbu ovoga što se događalo i događa s Španjolskom s onim što se događalo i danas događa s Hrvatskom?

Nije li vrieme da već jednom i mi Hrvati u Domovini i dijaspori ustanemo i da, kako reče Andy Rooney, jasno i glasno poručimo toj jugokomunističkoj bandi koja ništi sve što je hrvatsko da smo umorni i bolesni od okretanja druge strane lica.

Da smo siti i presiti njih i svih njihovih zločina, izdaja i prodaja.

Da im se aktivno suprostavljamo i, s pomoći Boga, da ćemo ih pobjediti i jednom zauvjek ih baciti na hrpu povijestnog smetlišta gdje prebivaju njihovi bogovi, Tito, Marks, Lenjin, Staljin i sav drugi otrovni odpad ljudskoga društva.

Da ćemo im zauvijek izbrisati svaki trag u Hrvatskoj.

Tako nam Bog pomogao !

Za Dom Spremni !

Ja sam Zvonimir Došen.

Hrv. Inf. Radio Program u Torontu, 27. siječnja 2013.