Dragi profesore, uozbiljite se i ne glumite disidenta!

Dragi Predraže,

Tvoj je smisao za hiperrealnost požderao tvoju političku realnost, a Tvoja je medijska videosfera pojela Tvoju grafosferu – ako mogu rabiti riječi teoretičara postmoderne J. Baudrillarda i R. Debraya.

I ti si taj folirantski mise en scene dobro prokljuvao i medijski sjajno iskoristio. Uspio se dobro montirati privid montiranog procesa protiv sebe – te time i otkloniti i svaku ideju da stvarno odeš u zatvor radi klevete. Hiperrealnost je u tvom pseudopravnom slučaju dosegla vrhunac jer nije li današnje hrvatsko pravosuđe ionako puno bivših sinova enobejaca, skojevaca, afežeovki i titoista, koje si ti nekad najbolje poznavao? Pa čega si se dakle uplašio?

Kao Tvoj nekadašnji mladi student, a prije mog odlaska u emigraciju u SAD, uvijek si mi bio simpatičan, još davnih sedamdesetih godina. Ostaje mi dan danas veliki misterij, veći od Međugorja, kako si se ti uopće uklopio u bivši jugo-teroristički sustav? Niti psihosomatski, niti antropološki, niti fiziološki, niti retorički nisi ti nimalo tip homo balcanicusa, tj. brahijalnog udbaško-partizanskog divljaka kojih je Hrvatska i dan danas puna premda u cool Gucci izdanju.

(Pre)Drag si mi jer si ipak pisao i didaktička pisma na „organe“ za mog uhapšenog tatu Mirka i sestru Mirnu 1984.g – premda mi se čini da su ti Tvoji drugarski cirkulari više bili pokriće za Tebe nego za njih. Eh, jedno je biti pravi disident, a drugo je glumiti disidenta – što je danas postao folklor medu brojnim novinarima i Tvojim kolegama u vodećim hrvatskim medijima.

Dobar si bio i kao moj profesor jer za razliku od mnogih doškolovanih udbogenih profesora s politologije i udbofila sa sociologije, naš Odsjek za Romanistiku na Filozofskom Fakultetu u Zagrebu, zahvaljujući Tebi, ipak je davao tračak slobode govore - čak i u olovnim godinama Josipa Broza Tita. Dao si mi da čitam stotine prokletih autora poput L.F. Célinea, P. Drieu la Rochellea, Robert Brasillacha koje su tvoji uzori i huškači, poput J.P Sartrea, iz čiste zavisti nakon 1945. dali smaknuti ili zauvijek ušutkati. Nije čudo što nakon silnih demokratskih poratnih čistki nacionalističkih intelektualaca u Francuskoj i Njemačkoj imamo postupnu talibanizaciju duhova na desnoj sceni. Biološki je intelektualna desnica davno uništena.

Nadalje, nakon 1991. nisi koristio hadezejstvo kao odskočnu dasku za visoki banditizam i osobnu raskoš. A to ti služi na čast. Upravo su ti cro- torbari totalno danas diskreditirali hrvatski nacionalizam.

No griješiš Predraže! I ti i većina „javnih radnika“ imali ste 45 godina vremena da riješite nacionalno pitanje u SFRJ-u, da porušite komunističke hagiografije i da ukažete na štetne viktimologije i na opasnost plemenskih nacionalizama. Ništa nisi učinio, što rat 1991. samo potvrđuje. Titova Jugoslavija u kojoj Ti praviš sjajnu karijeru bila je groblje ljudi. Nikad nisam čuo da si riječ rekao o partizanskim klanjima srpske građanske klase u Zemunu i Adi Ciganliji u zimi 1944 i ranih 1945., ili o mladim ljudima koje su partizani redom vješali na sarajevske bandere 1945.g. Znam da te Hrvati ne zanimaju pa neću o Daksi i Macelju, ili progonu i likvidaciji pola milijuna Donauschwaba iz Baranje, Slavonije i Slovenije nakon 1945.g. Dvadeset puta mi je draži srpski nacionalist V. Dimitrijević i njegova prestižna izdavačka kuća iz Lausanne L'Age d'Homme, nego Ti. On je davno pisao o partizanskim zločinima o kojima je francuska inteligencija i njena politička klasa dosta naučila. A gdje si Ti tada bio?

Ajde Peđo, uozbilji se. Vrijeme leti. Sve se mijenja. Čekaju nas još titanske katastrofe u narednim godinama. Znamo obojica kamo Europa srlja i kakva elegantna represija se stoga provodi na Zapadu – puno gora jer je bolje skrivena. Mogao si staviti prije dvije godine u Le Mondeu svoj potpis, poput većine drugih Francuza, za ukidanje krivičnog zakona Fabius Gayssot koja je otjerala brojne francuske profesore na burzu ili u nemilost. Ti i sam znaš da si to učinio, nestao bi iz medija. Postao bi aorist!

Tvoj bivši student

Tomislav Sunić

Hrvatski List, 12. 08. 2010