Ništa nova u 'Dalmatinki-Novoj'!

Kad bi se u Italiji desilo da neki hrvatski tajkun sklon lopovluku kupi za bagatelu neku talijansku tvrtku od dvije tisuće radnika, javno obeća 'brda i doline' pa nakon pet godina 'poslovanja' otpusti većinu uposlenih i

počne rasprodajom tvrtke po mnogostruko većoj cijeni od kupovne ….bio bi to teški međunarodni skandal a naša država Hrvatska bi se vjerojatno našla pred nekakvim Sudom časti ili ćudoređa!

Pljačka je ružan i uvredljiv sinonim za privredni kriminal, čega je uvijek bilo, ima ga i bit će ga.

Izraz «pljačka» za davno provedenu «HDZ-pretvorbu» bio je samo metafora za nezakonita djela, ali dobro zvuči, puna su ga usta, posebno 'oporbenjaka' kad se raspravlja o pretvorbi i njenim autorima.

Od prostačkoga i uvredljivog izraza «pljačka» došlo se danas do sofisticiranog izraza za isto djelo koji glasi «strateško partnerstvo»!

«Dalmatinka» nije završila u pljačkaškoj pretvorbi, njena je sudbina puno žalosnija, bolnija...ostala je državno vlasništvo sve do rujna 2002.g., umirući polako a sigurno pod raznim stečajnim upraviteljima imenovanima od strane vlasnika-HFP-a i pod njegovim nadzorom(vidi 'Vjesnik, 5.lipnja 2002.g.).

I prodade je vlasnik te godine, ponosnu i veliku tvrtku putem sasvim malog oglasa u Slobodnoj Dalmaciji, koji nitko ni zamijetio nije.

Slučajno pročitao taj sitni oglas jedan promućurni Talijan, lijepo rečeno budući strateški partner, odriješio kesu pa moju 'Dalmatinku' kupio za bagatelu...i hale, i strojeve, i ponos Sinja i Cetine za nevjerojatnih 3,7 milijuna kuna!

Promijeniše joj Talijani i ime pa naivna Dalmatinka odjednom postade puna vjere u budućnost a sve zbog imena: Dalmatinka Nova!

Počelo je, kako to obično i biva, svečanim presijecanjem vrpce i najavom spasonosnog stranog partnera koji će tvrtku izvući iz financijskog ponora: «Talijanska tvrtka 'La Distributrice' donijeti će svijetlu budućnost sinjskom kraju», kazala je euforično u srpnju 2002. godine stečajna upraviteljica Blanka Tuđen-Mazuth predstavljajući financijski potentnu braću Ladini.

Prijevod za talijansku riječ La Distributrice bio bi RASPAKIRAČICA; dakle, radilo se o čisto trgovačkoj kući, koja kupuje raznu robu 'na veliko' te je prodaje ili preprodaje u manjim 'paketima' a o predivu i koncu pojma nema; provjeru boniteta svaki je laik mogao napraviti ali HFP(=Vlada!) to nije učinio!

Slučaj 'Dalmatinke' samo je jedan u nizu nesretnih primjera privatizacije u Hrvata po poznatom ključu:

Kupi tvrtku za bagatelu, odmah obećaj brda i doline a kasnije-kad se prvo uzbuđenje stiša-rasprodaj zalihe gotove robe i sirovinu sa skladišta, s vremenom otpusti radnike pa nakon toga prodaj imovinu, pokretnu i nepokretnu…i debelo ćeš zaraditi!

Prošlo je pet godina od prodaje tvornice pa su se i najveći optimisti u taj jednostavni recept mogli uvjeriti!

Obični trgovac po profesiji, Gianfranco Ladini najavio je brza ulaganja u obnovu tehnologije, promjenu proizvodnog asortimana, nova, svjetska tržišta, čak i novo zapošljavanje od stotinjak radnika te povećanje plaća.

Ali, pet godina kasnije, 2007.g., ništa od najavljenog nije se dogodilo, pače broj radnika se radikalno smanjio na svega 400 a i dalje primaju otkaze, tvrtka je u stečaju i potpunom rasulu, a DORH se već tri godine «uporno trudi» dokazati brojne nepravilnosti, i materijalne i financijske ali i sustavno, protupravno kršenje radničkih prava.

Rezime:

Braća Ladini uz pomoć stečajne upraviteljice Blanke Tuđen-Mazuth oštetili su staru tvrtku-'Dalmatinku' za više od 10 milijuna kuna a današnji dug raznim vjerovnicima iznosi 96,5 milijuna kuna, od čega banke potražuju 88,8 milijuna!

Tvornica 'Dalmatinka' izgrađena je 1951.g. na zemljištu ukupne površine od približno 150.000 metara kvadratnih, od čega je 60.000 metara pod krovom; nije teško izračunati vrijednost samog zemljišta, bez zgrada i opreme!

Dakle, 'Dalmatinka Nova', nakon pet godina proteklih od Ugovora o prodaji u potpunom je vlasništvu talijanske tvrtke 'La Distributrice' pa je novi vlasnik već listopada 2007.g. počeo s 'distribucijom' imovine: kao prvo prodao je parkiralište ispred tvornice, površine 10.500 četvornih metara, za 450.000 eura (3, 25 milijuna kuna!) privatnoj osobi iz Sinja i već je podnesen zahtjeva za uknjižbu u Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Sinju!?

A evo kako izgleda talijanska uljudba:

Na Općinskom sudu u Sinju 30.listpada 2007.g. održano je prvo ročište u sporu sindikalne aktivistice, Ive Radonje-bez posla, protiv predsjednika Uprave 'Dalmatinke Nove', Gianfranca Ladinija, kojega je tužila zbog izvanrednog otkaza koji je dobila u kolovozu 2007. godine.

Predsjednik Uprave, dajući iskaz, nekoliko je puta uvrjedljivim riječima govorio o alkarskom gradu Sinju te o hrvatskim medijima i 'svojim radnicima' pa ga je sutkinja više puta upozoravala da se barem ponaša pristojno.

Brat mu Livio, koji je sjedio među publikom u sudnici, da bi potvrdio izlaganje svog ušminkanog brata nekoliko je puta prostački pokazao srednji prst 'svojim' radnicima i građanima Sinja koji su pratili suđenje.

Talijanski 'distributeri' danas, 23. rujna og., nude radnicima Dalmatinke otpremninu u iznosu od uistinu ponižavajućih 4 tisuće kuna za cijeli minuli rad!?

Većina radnika ima u prosjeku 20 godina radnog staža što znači da bi otpremnina bila DVIJESTOTINE KUNA ZA GODINU RADNOG STAŽA; nije li to vrijeđanje uposlenih bez presedana!?

Doduše, novac je Gianfranco Ladini dobio prodajom tvorničkog parkirališta pa se ipak mora priznati da je slijedio ono staro samoupravljačko pravilo iz socijalističkog doba: tvornica radnicima, sic.!

Treba napomenuti i ovo:

Nakon 'uspješno' obavljenog posla u Dalmatinki kao i jednakog čina u tvornici ferolegura Dalmacija-Dugi Rat(i slično!), stečajna upraviteljica Blanka Tuđen-Mazuth optužena je za mito, sukob interesa i korupciju, a 30. studenog 2003.g. završila u pritvoru te doživjela vlastiti (živčani)stečaj završivši tamo gdje joj je bilo i mjesto….u zatvoru, odnosno zatvorskoj bolnici!

Mito, sukob interesa, korupcija, Lad(r)ini….sve se to znalo punih šest godina, od samog početka pa zato: U 'Dalmatinki Novoj' ništa novo, nažalost!

A da ne bi 'Dalmatinka Nova' bila sama pročitajmo i ovo, friško od jučer:

Stečajni upravitelj 'Konfekcije Osijek' Šimo Bošnjak utvrdio je kako je u prvi isplatni red uvršteno 147 sada već bivših djelatnika ove tekstilne tvrtke u vlasništvu Talijana Jean Pierra Fontane-a(Benetton!), koji ukupno potražuju 1,65 milijuna kuna, a u drugom nalazi se još 15 vjerovnika među kojima su Porezna uprava s milijun kuna neplaćenoga poreza i doprinosa i Slobodna zona Osijek koja potražuje 300.000 kuna.

Signor Fontane nedohvatljiv je javnosti!

Sve lupež do lupeža, digić do digića!

Za one koji možda nisu znali Italija je dugogodišnja članica demokratske EU-e a Hrvatska će moći pristupiti toj obećanoj zemlji tek onda kad dostigne sve njene stečevine koje naprosto zaudaraju po mitu, korupciji i lopovluku!

dk., omiš